Prenosimo
priopćenje za tisak Talijanskog distrikta Bratstva sv. Pija X. uoči
kanonizacije pape Ivana XXIII. i Ivana Pavla II.:
Svećeničko
je bratstvo sv. Pija X. već u vrijeme proglašenja blaženim Ivana
XXIII. i Ivana Pavla II. izreklo teške i dokumentirane pridržaje o
djelu ove dvojice papa, predočujući ih samim crkvenim vlastima.
Sada papa Franjo želi pristupiti „kanonizaciji“ ove dvojice
papa. Iscrpnije studije [1] o tome kako su posljednji pape
redefinirali svetost i njihovi sami čini dopuštaju nam opravdano
sumnjati da nove kanonizacije uživaju isti autoritet i
vrijednost kao stare, sačuvavši pak to ime.
Poradi
toga se nijedan katolik ne može osjećati obvezanim činom pape
Franje, ostaje, štoviše, dužnost osude čina Ivana Pavla II. koji
idu u protivnom smjeru u odnosu na ono što su učinili istinski
kanonizirani sveci.[2]
Ne
držimo mogućim da Crkva za uzor vjernicima predlaže posve
proturječna držanja: to bi odgovaralo uništenju vjerodostojnosti.
Kako bi se doista moglo kanonizirati nekoga tko je, umjesto da brani
vjeru, pridonio njezinom uništenju u dušama, ulijevajući malo
pomalo vjerski relativizam?
Tako
je činio i posljednji koncil koji su željeli i primjenjivali ova
dvojica papa. Ivan je Pavao II. bio osobito papa međureligijskog
susreta u Asizu u listopadu 1986., na kojemu su predstavnici svake
religije bili pozvani moliti se svatko svojemu božanstvu za mir, a
čiji će simboličan čin ostati Budin kip postavljen na
svetohranište crkve sv. Petra.
Brojna
druga okupljanja ove vrste uslijedila su tijekom njegova pontifikata
i danas se održavaju u Crkvi, pridonoseći zatrovanju duhova krivom
mišlju da svaki oblik religioznosti može biti boguugodan i da dakle
sve religije mogu dovesti do spasenja.
Ivan
je Pavao II. bio i prvosvećenik koji je cjelivao Kuran i koji je
sudjelovao u brojnim poganskim obredima[3], činima suprotstavljenima
prvoj zapovijedi.
Kako
se samo i izdaleka može pomisliti da ga se može uzeti uzorom u
krjeposti vjere?
Sutrašnjim
činom izvršava se pokušaj kanonizacije nove slike Crkve koja je
proizašla iz Koncila. Ova je slika u stvarnosti obrazina koja
vjernicima otežava nazreti crte lica Kristove Zaručnice koje će,
međutim, zauvijek ostati istima.
Obrazina
stavljena da se svidi protukršćanskom svijetu kojemu ljudi Crkve
pokušavaju ugoditi, a ne promijeniti ga. Molimo se kako bi se oni
koji upravljaju Crkvom mogli vratiti vršenju istinskog milosrđa
koje je ponajprije propovijedanje istine radi obraćenja grješnika,
umjesto da ih se učvršćuje u njihovoj situaciji udaljenosti od
Krista Otkupitelja.
Talijanski
distrikt Svećeničkog Bratstva sv. Pija X.
______________________________________________
[1]
http://www.sanpiox.it/public/index.php?option=com_content&view=article&id=1322:giovanni-paolo-ii-un-nuovo-santo-per-la-chiesa&catid=64&Itemid=81
[2]
http://www.sanpiox.it/public/images/stories/PDF/Testi/tract_peudo_canonisation.pdf
[3]
Pietro mi ami tu?, (Petre, voliš li me?), abbé Daniel Le Roux, Ed.
Gotica 1989.
