Čovjek
Etiopljanin, dvorjanin i dostojanstvenik Kandake, kraljice Etiopije,
vraća se kući, čita Sveto pismo, ali ne zna protumačiti riječi
prorokove koje čita. Ali gle, najednom se po nalogu Božjem približi
k njemu đakon Filip i tumači da je Isus ona ovca koja se vodi na
klanje zbog naših grijeha. „Stade mu navješćivati veselu vijest
o Isusu… krsti dvorjanina i dvorjanin otiđe pun radosti svojim
putem“ (Dj 8, 27-39).
I
tako možete ići bez kraja i konca po životu Isusovu jer veli sv.
Ivan Evanđelist: „Mislim da ni sam svijet ne bi mogao obuhvatiti
knjige što bi se imale napisati“ (Iv 21,25), a iz kojih bi se
vidjelo kako je Isus umio utješiti svakoga: i raskajanu bludnicu, i
udovicu majku što plače za sinom, i neizlječivog bolesnika, i
snuždenog carinika, i sestre što plaču za bratom, i oca što moli
za jedinca bolesnog sina, i razbojnika, koji izdiše na križu, i
ženu preljubnicu, koja drhće zbog osude, koja joj prijeti od
farizeja, i apostole preplašene na moru u oluji i zatvorene od
straha židovskoga, i svakoga drugoga, pritiskivali ga ne znam kakovi
jadi. Doista, Presveto Srce Isusovo jedinstven je izvor utjehe, izvor
svake utjehe.
Preostaje
samo da zavapimo: „Smiluj se nama!“
[Uzeto
iz: Blaženi Alojzije Stepinac, Propovijedi o Presvetom Srcu
Isusovu, Zagreb, 2009., str. 206.]