Tko
može pomoći izliječiti današnju vjersku i moralnu krizu? Samo
katolički svećenik putem vjere, morala, discipline, duhovnoga
života i svete liturgije. Radi te ponovne izgradnje kršćanstva je
nadbiskup Lefebvre 1970. utemeljio Svećeničko bratstvo sv. Pija X., a
1978. Bogosloviju Presvetoga Srca Isusova u Zaitzkofenu. Bez toga ne
bi bilo barokne crkve u Stuttgartu, škole za dječake u Wangdu ni
gimnazije za djevojke u Schönenbergu, nijednoga priorata, osnovne
škole i gimnazije u Saarbrückenu, nijedne kuće u Poljskoj, Češkoj
kao ni drugim istočnim europskim zemljama. Naši kandidati dolaze
doista iz njemačkoga govornoga područja, ali od pada željezne
zavjese i iz onih europskih zemalja koje su prije trpjele pod
komunističkom vladavinom. Još jednom: Svećeničko bratstvo sv.
Pija X. zalaže se za ponovnu izgradnju kršćanstva, obnovu Crkve po
obnovi katoličkoga svećenstva i što veću podršku dobije, to će
više ovo od Boga željeno djelo uspijevati.
Ove godine, 30. lipnja, na blagdan posvete katedrale u Regensburgu, će se šest mladića uspeti stepenicama oltara da bi iz ruku biskupa Alfonsa de Galarrete primili veliku milost svećeništva za vrijeme i vječnost: dva Austrijanca, jedan Nijemac, jedan Švicarac, jedan Poljak i jedan Rus, što nas posebno raduje. To će ponovno nakon prvoga ređenja 1981. biti veći broj ređenika. 1987. je naime bilo sedam kandidata, 1984., 1985. i 2002. bilo je šest mladomisnika.
Dođite zato na ovu svečanost u velikome broju! Poduzmite iz ljubavi prema Crkvi naporno putovanje, molite za kandidate za ređenja, a također i za Generalni kapitul koji će se održati u srpnju u Ecôneu.
Ako
Bog da, proslavit ćemo u nedjelju 14. listopada 40. godišnjicu
Bogoslovije koju je 1. listopada 1987. posvetio nadbiskup Lefebvre. S
ovogodišnjim brojem doći ćemo do 139 svećenika koji su od 1981.
zaređeni u Zaitzkofenu. To je puno i malo: puno kada pogledamo teške
uvjete našega djelovanja, malo kada imamo pred očima hitnu nužnost
apostolata katoličkih svećenika u svim zemljama svijeta da bi se
katolička vjera mogla obraniti, nanovo oživjeti i proširiti. ,,Bog
bi mogao“, piše dom Marmion, ,,u svojoj nezavisnoj slobodi i
darežljivosti sve milosti podijeliti neovisno o svećeničkome
djelovanju. No prema planu vječne mudrosti se oproštenje grijeha,
pomoć Neba i naviještanje objavljenih istina posreduje putem ljudi
koje je Bog za to ovlastio“. Zato često molimo molitvu iz zavjetne
Mise za širenje vjere koja glasi:
,,Bože, Ti želiš da se svi ljudi spase i dođu spoznaji istine. Molimo Te, pošalji radnike u svoju žetvu, daj im da puni povjerenja naviještaju Tvoju Riječ, da bi se Tvoja poruka žurno proslavila i da bi svi narodi spoznali Tebe, jedinoga pravoga Boga i Tvoga Sina koga si poslao, Isusa Krista, našega Gospodina, koji s Tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.“
Neka posrednica svih milosti zajedno sa sv. Josipom kod prijestolja Božjega isprosi puno dobrih zvanja za svetu Crkvu i kršćanstvo!
Zaitzkofen, 30. travnja 2018.
p.
Franz Schmidberger, rektor
U nastavku predstavljamo šestoricu ovogodišnjih kandidata s njihovim kratkim životopisom:
Christoph Maas rodio se 1993. kao treće od šestoro djece u Saarbrückenu. Od malih nogu išao je svake nedjelje sa svojom obitelji koja je duboko ukorijenjena u Tradiciju na sv. Misu u crkvu Priorata Majke Božje od anđela. Ondje se angažirao kao ministrant, sakristan i voditelj skupine mladih. Do svoje mature pohađao je škole Bratstva u Saarbrückenu i Diesteddeu. Tu su njegove bitne godine djetinjstva i mladosti obilježili brojni za dušama revni svećenici. Ti uzori – potpomognuti čestim posjećivanjem sv. Mise i redovitim primanjem sakramenata – dali su da u njemu izraste želja da postane svećenik. Nakon mature u proljeće 2012. ušao je u listopadu iste godine u Bogosloviju Srca Isusova. Nakon šest godina studija i formacije raduje se početku svoga apostolata u Njemačkome distriktu. On će svoju svečanu mladu Misu slaviti 7. srpnja 2018. u Püttlingenu u Saarskoj oblasti.
Victor Pasichnik rođen je 1982. u Moskvi, Sovjetskome Savezu. Zbog vladavine komunističkoga režima kršten je tek nakon njegova pada s 13 godina u Ruskoj pravoslavnoj crkvi u Moskvi. Bez prethodne pouke u vjeri, počeo je prakticirati vjeru tijekom svoga sveučilišnoga studija (smjer strojarstvo). Po božanskome vodstvu pronašao je katoličke prijatelje te se zbog njih – kako bi ih pokušao privesti pravoslavlju – suočio s katoličkom vjerom. Bila je velika milost Božja da je tim putem u Rimokatoličkoj Crkvi spoznao pravu Kristovu Crkvu. U crkvi sv. Ljudevita u Moskvi primljen je u Katoličku Crkvu. Daljnja milost bilo je upoznavanje tridentske Mise i Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. Tako je mogao stupiti na put neiskrivljene Tradicije. Već od svoga obraćenja u odrasloj dobi osjećao je privlačnost prema svećeništvu, no uzeo si je vremena da ne bi tako važnu odluku donio prebrzo. Nekoliko godina kasnije, u listopadu 2012., ušao je u Bogosloviju u Zaitzkofenu da bi se pripremio za svećeništvo. Svoju mladu Misu slavit će 28. srpnja u Moskvi.
Johannes
Regele
rođen je u gradu Steyru 1981.. u Austriji, gdje je i odrastao i
završio gimnaziju. Nakon mature i vojnoga roka završio je studij
molekularne biologije i radio nekoliko godina u području farmacije.
Usporedno je završio
filozofski i teološki studij u osobnoj prelaturi Opus Dei, kojoj je
pripadao od 2001. do 2014. Od rane mladosti znao je za revoluciju u
Katoličkoj Crkvi nakon koncila te je mogao upoznati tradicionalnu
rimsku Misu. Već kao školarac imao je želju postati svećenik, no
njegov ispovjednik mu je savjetovao da ne ulazi u modernu bogosloviju
te ga potaknuo da najprije slijedi svoje zanimanje o prirodnim
znanostima, a da sa svećeništvom pričeka – Božja volja će se s
vremenom zasigurno konkretizirati. Tijekom godina primjećivao je
Johannes Regele sve jasnije da pravi apostolat može biti plodonosan
samo sveobuhvatnim povratkom Tradiciji u nauku i kršćanskome
životu. Potaknut od nekoliko dobrih prijatelja iz biskupijskoga i
redovničkoga klera, došao je tijekom vremena do odluke da putem
prema katoličkome svećeništvu krene u Svećenićkome bratstvu sv.
Pija X. U listopadu 2014. ušao je u Bogosloviju Srca Isusova u
Zaitzkofenu. Svečanu mladu Misu slavit će 14. srpnja 2018. u
Steyru.
Jakub
Wawrzyn
rođen
je 1987. kao prvi od dvojice sinova u Zgierzu
u središnjoj Poljskoj. Odrastao je nedaleko Čestohove gdje Gospa po
svojoj čudotvornoj slici vlada kao Kraljica Poljske, u gornješleskom
gradu Lubliniecu. Tu je išao u školu do mature. Iako
mu se prva pomisao na svećeništvo javila već u djetinjoj dobi,
ipak se odlučio – slijedeći svoju ljubav prema prirodnim
znanostima – za studij veterine na Prirodoslovnom sveučilištu u
Wroclawu. Po božanskom vodstvu upoznao je upravo ondje na pravi način Tradiciju Crkve i morao uvidjeti da možda dragi Bog s njime
osobno ima druge planove. Odlučio
se darovati svoj život potpuno Bogu. Nakon završenoga studija
započeo je predbogosloviju u Prioratu sv. Pija X. u Varšavi da bi
se pripremio za filozofsko-teološki studij. U listopadu 2012. ušao
je u Bogosloviju Srca Isusova u Zaitzkofenu. Svoju mladu Misu slavit
će 7. srpnja 2018. u prioratu u Varšavi.
Tobias
Zahner
primio je od Boga milost da je mogao odrasti u velikoj obitelji. Kao
peto od dvanaestoro djece došao je na svijet 1992. u istočnoj
Švicarskoj. Njegovi roditelji polagali su veliku vrijednost na odgoj
izgrađen na katoličkim načelima, zbog čega je pohađao osnovnu
školu Svećeničkoga Bratstva u Wilu, a kasnije i Gimnaziju don
Bosca u Njemačkoj. Nakon boravka u Francuskoj i Engleskoj radi
učenja jezika proveo je posljednje tri godine škole u svojoj
domovini, u kantonskoj školi u Kreuzlingenu, gdje je maturirao.
Potom se tijekom jednoga semestra brinuo za djecu u Institutu Sancta
Maria u Wangsu, čime je mogao steći neka iskustva u radu s mladima.
Vrijeme prije ulaska u bogosloviju bilo je obilježeno teškom klimom
i kulturnom promjenom jer je proveo pet mjeseci na Filipinima.
Krenuvši putem svećeništva slijedio je stope svoga najstarijega
brata, p. Severina Zahnera, koji je tim putem naročitoga
nasljedovanja Krista u svećeništvu krenuo 4 godine prije njega.
Mladu Misu slavit će 8. srpnja u Wilu.