Sveti
Oče,
pregovori
i rasprave s kardinalom Ratzingerom i njegovim suradnicima uvjerili
su nas, premda su vođeni u atmosferi ljubaznosti i ljubavi, da
vrijeme za iskrenu i uspješnu suradnju još nije došlo.
Ako
je svaki kršćanin de facto ovlašten tražiti od mjerodavnih
crkvenih vlasti očuvanje vjere svoga krštenja, koliko to više mogu
zahtijevati svećenici, redovnici i redovnice.
Tako
smo se i mi morali oduprijeti duhu Drugoga vatikanskoga sabora i
reformama koje su iz njega proistekle da bismo sačuvali neokrnjenom
vjeru svoga krštenja.
Krivi
ekumenizam, koji je prouzročio sve novotarije koje je donio koncil u
liturgiji, u novim odnosima Crkve prema svijetu, čak i u njezinu
novom poimanju same sebe, Crkvu vodi k uništenju, a katolike u
otpadništvo.
Cijelim
bićem odbijamo ovo uništenje naše vjere. Odlučni smo pridržavati
se tradicionalnoga crkvenoga nauka i stege, osobito s obzirom na
svećeničku formaciju i redovništvo. Stoga držimo apsolutno
potrebnim imati crkvene vlasti koje dijele naše brige i pomažu nam
obraniti se od duha Drugoga vatikanskoga sabora i duha Asiza. Stoga
smo molili za više biskupa izabranih u Tradiciji i za našu većinu
među članovima rimskih povjerenstava kako bi nas zaštitili od
svakog kompromisa.
S
obzirom na odbijanje naših molbi i očite činjenice da cilj ove
pomirbe za Svetu Stolicu nipošto nije jednak kao za nas, držimo da
je bolje pričekati vremena koja su povoljnija za povratak Rima
Tradiciji.
Stoga
ćemo sami stvoriti sredstva da nastavimo djelo koje nam je
Providnost povjerila. Na temelju pisma uzoritoga kardinala Ratzingera
30. svibnja, sigurni smo da biskupsko ređenje ne proturječi volji
Svete Stolice jer nam je ređenje dopušteno 15. kolovoza.
Nastavljamo
se moliti da moderni, modernizmom zatrovani Rim ponovno postane
katoličkim Rimom i da pronađe put povratka k svojoj
dvijetisućljetnoj Tradiciji. Onda više neće biti problema oko
ponovne pomirbe. Onda će Crkva doživjeti novu mladost.
Primite,
Sveti Oče, izraz mojih djetinjih najodanijih osjećaja punih
poštovanja u Isusu i Mariji!
+
Marcel Lefebvre
Ecône,
2. lipnja 1988.