Kako razumjeti II. vatikanski sabor VII.

„Najzad, više se ne spominje Kraljevstvo Gospodina Našega Isusa Krista, pod izlikom da je ono danas nemoguće ostvariti. Ovo sam čuo na usta mnogobrojnih Crkvenih velikodostojnika. Kada me pitaju zašto sam protiv Koncila, ja im odgovaram: 'Kako je moguće prihvatiti Koncil, kada vi u njegovo ime naučavate da više ne trebaju postojati države nad kojima vlada Isus Krist?' (Vi trasmetto quello che ho ricevuto; Sugarco ed. 2010; Str. 106)“

Kako razumjeti II. vatikanski sabor VI.

„Zbog toga Kristovo kraljevstvo nije većma brigom crkvenih vlasti, iako ove Kristove riječi: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!“ (Mt, 28,18) ostaju apsolutnom istinom i stvarnošću. Nijekati ih u činjenicama znači ne priznavati većma u praksi božanstvo Našega Gospodina. Tako, zbog Koncila, kraljevstvo Kristovo nad ljudskim društvima jednostavno se zanemaruju, čak se protiv toga bore, a Crkva je zatočenicom ovog liberalnog duha koji se očituje osobito u vjerskoj slobodi, u ekumenizmu, u kolegijalnosti i u novom Obredu Mise.“

Kako razumjeti II. vatikanski sabor V.

Ekumenizam, revolucionarno načelo ubačeno u život katolika, dovelo je dobrim dijelom do nestanka misijskog duha. Raskolnicima i krivovjercima se većma ne navode zbiljski razlozi koji su doveli do tegobne situacije u kojoj se nalaze: jedni su, ne priznajući prvenstvo i nezabludivost Rimskog prvosvećenika svoje crkvene zajednice, premda imaju ministerijalno svećeništvo i valjane sakramente, doveli u stanje životarenja-unatoč prelijepim istočnim liturgijama cijeli je život istočnih raskolnika obilježen prokletstvom i sterilnošću grčkog raskola.

Kako razumjeti II. vatikanski sabor IV.

Vidjeli smo kako načelo kolegijalnosti biskupa unosi revolucionarno poimanje upravljanja Crkvom, šireći liberalno ludilo jednakosti, a izravno napada osobni autoritet ponajprije Pape, a onda i biskupa i naposljetku i samih svećenika kojima, osobito po zapadnoeuropskim zemljama, pastoralni asistenti i župna vijeća posvema nadziru rad i utječu na odluke. Biskupi imaju raznorazna svećenička i laička vijeća te odluke biskupske konferencije, a sam Sveti Otac papa i Rimska Kurija imaju bezbrojne biskupske konferencije od kojih neke već desetljećima sve rade mimo odluka Rima, a Rim uglavnom popušta njihovoj drskosti. Međutim, Sveti Otac nije primus inter pares, a niti možda biskup jednak ostalima koji s njima upravlja kolegijalno Crkvom: njemu su predani Ključevi Kraljevstva nebeskoga i samo je on Kristov namjesnik na zemlji, a ne Biskupska konferencija ove ili one zemlje.

Kako razumjeti II. vatikanski sabor III.

I dok euforija s obzirom na velike plodove Drugog vatikanskog sabora među našim teolozima ne jenjava, premda nitko ništa ne može konkretno zamijetiti, a sve se uglavnom iscrpljuje u papagajskom ponavljanju nekoliko otrcanih fraza, malobrojni se usuđuju uprijeti prstom u stvarne opasnosti sadržane u koncilskim dokumentima.

Kako razumjeti II. vatikanski sabor II.

Vidjeli smo dakle da se Koncil ne može opravdati. Krivnja se ne može pripisati samo medijima i duhu Koncila. Već u samim dokumentima postoje dvoznačnosti i opasne izjave.

Kako razumjeti II. vatikanski sabor I.

Da bismo mogli razumjeti Drugi vatikanski sabor i reforme proistekle iz njega, valja se ponajprije pozabaviti našim vremenom u kojem se Koncil dogodio.