Christus Rex
Prikazani su postovi s oznakom mons. A. Schneider. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom mons. A. Schneider. Prikaži sve postove

Od Drugoga vatikanskoga sabora do Abu Dhabija: Rasprava između biskupa Schneidera i nadbiskupa Viganòa

 

P

apa Franjo je 4. veljače 2019. zajedno s velikim imamom kairske džamije potpisao Dokument o ljudskome bratstvu za mir u svijetu i zajednički život.

Biskup Athanasius Schneider o Biskupskoj sinodi


Nakon prvog i drugog dijela intervjua koji su već drugdje objavljeni, prenosimo i ostatak osvrta biskupa A. Schneidera na nedavno održanu Biskupsku sinodu.


Trenutno doživljavamo vrhunac agresije prema obitelji; ta agresija je praćena ogromnom zbunjenošću u području znanosti o čovjeku i ljudskom identitetu. Nažalost, postoje neki članovi crkvene hijerarhije koji, dok raspravljaju o tim stvarima, izražavaju mišljenja koja proturječe nauku našega Gospodina. Kako bismo trebali razgovarati s tim ljudima koji su postali žrtve ove zbrke da bismo ojačali njihovu vjeru i pomogli im k spasenju?


U ovom iznimno teškom trenutku Krist čisti našu katoličku vjeru tako da će kroz ovu kušnju Crkva jače zasjati i biti zaista svjetlo i sol za bljutavi novopoganski svijet zahvaljujući vjernosti i čistoj i jednostavnoj vjeri, prvo - vjernika, malenih u Crkvi, ,,ecclesia docta" (Crkva koja prima pouku), koja će u ovo vrijeme osnažiti ,,ecclesia docens" (Crkvu koja poučava, nositelji autoriteta), na sličan način kao što je to bilo u velikoj krizi vjere u IV. stoljeću kako je izjavio bl. kardinal John Henry Newman: ,,Ovo je vrlo važna činjenica, a u njoj je pouka. Možda je Bog to dopustio, da se Crkvu nauči baš u tom trenutku kad je izlazila iz njezina stanja progona veliku evanđeosku lekciju, da ne predstavljaju mudri i moćni, nego nepoznati, neuki, i slabi njezinu stvarnu snagu. Poganstvo je pobijeđeno uglavnom snagom vjernika. Vjernici su, pod vodstvom Atanazija i egipatskih biskupa, a na nekim mjestima uz potporu svojih biskupa i svećenika, odoljeli najgorim herezama i iskorijenili ih se sa svetog područja. ... U tom trenutku ogromne zbrke božansku dogmu o božanstvu našega Gospodina je naviještala, provodila, održavala i ljudski gledano očuvala, daleko više ,,Ecclesia docta" negoli "Ecclesia docens". Veći dio episkopata bio je nevjeran svojem poslanju, dok je većina laika bila vjerna svome krsnom pozivu. Jednom je papa, drugi puta patrijarh, metropolit, odnosno neki drugi značajni biskup, ili pak opći sabor, kazao ono što ne bi trebalo reći, ili učinili ono što je zamračilo i ugrozilo objavljenu istinu. Dok je s druge strane kršćanski puk, koji je, pod Providnošću, bio crkvena snaga Atanazija, Hilarija, Euzebija iz Vercellija, i drugih velikih pojedinih ispovjednika, koji bi bez vjernika ne bi uspjeli"(Arians of the Fourth Century, str. 446, 466).


Moramo potaknuti obične katolike da budu vjerni katekizmu kojeg su naučili, da budu vjerni jasnim Kristovim riječima u Evanđelju, da budu vjerni vjeri koju su im predali njihovi očevi i preci. Moramo organizirati studijske krugove i predavanja o vjekovnom nauku Crkve o pitanju braka i čistoće, pozivajući osobito mlade i bračne parove. Moramo pokazati ljepotu života u čistoći, ljepotu kršćanskog braka i obitelji, veliku vrijednost križa i žrtve u našim životima. Moramo sve više predstavljati primjere svetaca i uzornih osoba koje su pokazale, da su unatoč tome što su trpjeli iste napasti tijela, isto neprijateljstvo i podsmijeh u poganskom svijetu, ipak s Kristovom milošću vodili sretan život u čistoći, u kršćanskom braku i obitelji. Vjera, čista i cjelovita katolička i apostolska vjera će pobijediti svijet (usp. 1 Iv 5, 4).


Moramo osnovati i promicati zajednice mladih čista srca, obiteljske zajednice, zajednice katoličkih supružnika, koji će biti odani vjernosti svojih bračnih obećanja. Moramo organizirati skupine koje će pomagati moralno i materijalno razorenim obiteljima, samohrane majke, skupine koja će molitvom i dobrim savjetom pomoći rastavljenim parovima, skupine i osobe koje će pomoći ,,razvedenima i ponovo oženjenima" da započnu ozbiljno obraćenje, odnosno da prepoznaju ponizno svoje grešno stanje i da s milošću Božjom napuste grijehe koji krše Božju zapovijed i svetost sakramenta braka.

Arhiva bloga

Glasnik: