Nakon
prvog i drugog dijela intervjua koji su već drugdje objavljeni,
prenosimo i ostatak osvrta biskupa A. Schneidera na nedavno održanu
Biskupsku sinodu.
Trenutno
doživljavamo vrhunac agresije prema obitelji; ta agresija je praćena
ogromnom zbunjenošću u području znanosti o čovjeku i ljudskom
identitetu. Nažalost, postoje neki članovi crkvene hijerarhije
koji, dok raspravljaju o tim stvarima, izražavaju mišljenja koja
proturječe nauku našega Gospodina. Kako bismo trebali razgovarati s
tim ljudima koji su postali žrtve ove zbrke da bismo ojačali
njihovu vjeru i pomogli im k spasenju?
U
ovom iznimno teškom trenutku Krist čisti našu katoličku vjeru
tako da će kroz ovu kušnju Crkva jače zasjati i biti zaista
svjetlo i sol za bljutavi novopoganski svijet zahvaljujući vjernosti
i čistoj i jednostavnoj vjeri, prvo - vjernika, malenih u Crkvi,
,,ecclesia docta" (Crkva koja prima pouku), koja će u ovo
vrijeme osnažiti ,,ecclesia docens" (Crkvu koja poučava,
nositelji autoriteta), na sličan način kao što je to bilo u
velikoj krizi vjere u IV. stoljeću kako je izjavio bl. kardinal John
Henry Newman: ,,Ovo je vrlo važna činjenica, a u njoj je pouka.
Možda je Bog to dopustio, da se Crkvu nauči baš u tom trenutku kad
je izlazila iz njezina stanja progona veliku evanđeosku lekciju, da
ne predstavljaju mudri i moćni, nego nepoznati, neuki, i slabi
njezinu stvarnu snagu. Poganstvo je pobijeđeno uglavnom snagom
vjernika. Vjernici su, pod vodstvom Atanazija i egipatskih biskupa, a
na nekim mjestima uz potporu svojih biskupa i svećenika, odoljeli
najgorim herezama i iskorijenili ih se sa svetog područja. ... U tom
trenutku ogromne zbrke božansku dogmu o božanstvu našega Gospodina
je naviještala, provodila, održavala i ljudski gledano očuvala,
daleko više ,,Ecclesia docta" negoli "Ecclesia docens".
Veći dio episkopata bio je nevjeran svojem poslanju, dok je većina
laika bila vjerna svome krsnom pozivu. Jednom je papa, drugi puta
patrijarh, metropolit, odnosno neki drugi značajni biskup, ili pak
opći sabor, kazao ono što ne bi trebalo reći, ili učinili ono što
je zamračilo i ugrozilo objavljenu istinu. Dok je s druge strane
kršćanski puk, koji je, pod Providnošću, bio crkvena snaga
Atanazija, Hilarija, Euzebija iz Vercellija, i drugih velikih
pojedinih ispovjednika, koji bi bez vjernika ne bi uspjeli"(Arians
of the Fourth Century, str. 446, 466).
Moramo
potaknuti obične katolike da budu vjerni katekizmu kojeg su naučili,
da budu vjerni jasnim Kristovim riječima u Evanđelju, da budu
vjerni vjeri koju su im predali njihovi očevi i preci. Moramo
organizirati studijske krugove i predavanja o vjekovnom nauku Crkve o
pitanju braka i čistoće, pozivajući osobito mlade i bračne
parove. Moramo pokazati ljepotu života u čistoći, ljepotu
kršćanskog braka i obitelji, veliku vrijednost križa i žrtve u
našim životima. Moramo sve više predstavljati primjere svetaca i
uzornih osoba koje su pokazale, da su unatoč tome što su trpjeli
iste napasti tijela, isto neprijateljstvo i podsmijeh u poganskom
svijetu, ipak s Kristovom milošću vodili sretan život u čistoći,
u kršćanskom braku i obitelji. Vjera, čista i cjelovita katolička
i apostolska vjera će pobijediti svijet (usp. 1 Iv 5, 4).
Moramo
osnovati i promicati zajednice mladih čista srca, obiteljske
zajednice, zajednice katoličkih supružnika, koji će biti odani
vjernosti svojih bračnih obećanja. Moramo organizirati skupine koje
će pomagati moralno i materijalno razorenim obiteljima, samohrane
majke, skupine koja će molitvom i dobrim savjetom pomoći
rastavljenim parovima, skupine i osobe koje će pomoći ,,razvedenima
i ponovo oženjenima" da započnu ozbiljno obraćenje, odnosno
da prepoznaju ponizno svoje grešno stanje i da s milošću Božjom
napuste grijehe koji krše Božju zapovijed i svetost sakramenta
braka.