Svećenikove pouke o čednosti

Tko je ikada rekao da je lako biti svećenik! U tom pozivu postoje mnogi izazovi. Jedno od najtežih područja za mene je prigovoriti onima koji se odijevaju nečedno. Pokušao sam to napisati u župnome listiću, izraditi obavijesti i propovijedati o tome. Ali kada bi se netko pojavio na krštenju ili vjenčanju ili proslavi 15. rođendana u suknji iznad koljena, osjećao bih kao svoju dužnost učiniti nešto. Mnogi današnji stilovi su u svom temelju nečedni, a mnoge žene kao da to stalno zaboravljaju. One jednostavno prate što drugi rade čak i kada su ti stilovi uvredljivi Gospodinu. Ali još mi je gore kada nešto moram reći onoj koja uđe u crkvu u suknji koja je prekratka. Skoro da je nemoguće reći nešto na takav način da ta osoba ne bude uvrijeđena. Čak ni kada joj govorim u četiri oka to ne funkcionira. A i sami ljudi daju slabu podršku. Jesu li roditelji jednostavno odustali od poučavanja o čednosti u odijevanju? Je li ta bitka izgubljena?

Moram prigovoriti i tome što se ništa ne čuje od Učiteljstva Crkve ili od naših biskupa. Mi svećenici prepušteni smo sebi (ili se barem tako čini!). Siguran sam da postoje mnogi dobri ljudi koji su zabrinuti oko čednosti, ali jako rijeko vidim dokaze da se glede toga stvarno nešto poduzima. Otac Juan Pablo i ja smatramo da je stvarno neukusno što moramo prigovarati osobi koja je odjevena u kratke hlače ili ima gola ramena ili nosi nešto prekratko. Vjerujte mi, nije ugodno ukazati nekome da griješi odijevajući se nečedno i da je taj grijeh možda i uzrok nečistih misli kod drugih. Nekoliko puta su mi došli mladići i rekli mi da im se teško koncentrirati na Misi jer ispred njih stoji neka žena koja je nečedno odjevena. To je sigurno sablazan. Mi smo katolici kršćani i ne bismo trebali slijediti nečednu modu svijeta. Trebali bismo biti 'svjetlo' svijeta. Drugim riječima, trebali bismo biti ljudi koji vode svijet prema čistoći i svetosti i ljubavi prema Bogu. Ne bismo smjeli pojačavati tamu ovoga svijeta, nego umjesto toga bismo trebali pomoći promijeniti tamu u svjetlo. S pozitivne strane moram dodati da ljudi koji dolaze nedjeljom u našu Crkvu redovito nastoje bolje se odjenuti u pogledu čednosti. Međutim, još bi se štošta moglo popraviti.

Većinom nastaju problemi na vjenčanjima, krštenjima i proslavama kada dolaze ljudi iz drugih župa. Zato trebamo kampanju čednosti na razini cijele Crkve. Ljude trebaju podučavati svi svećenici i biskupi. Inače je lako reći „a to je samo mišljenje nekog određenog velečasnog“. A onda je lako odbaciti moj prijekor ili onaj velečasnoga Juana Pabla. Opet, s pozitivne strane vrlo sam zadovoljan s ljudima koji dolaze na latinsku Misu jer se oni uvijek odijevaju vrlo čedno. To je radost za nas svećenike da se ne moramo brinuti o nečednoj odjeći koju često vidimo na ostalim proslavama koje sam spomenuo. Moda za muškarce se ne mijenja toliko i ne vidim puno muškaraca koji dolaze u kratkim hlačama ili majicama bez rukava ovdje u našoj crkvi. Moj prigovor prvenstveno ide ženama koje oblače prekratke haljine i otkrivaju previše ramena. Haljine trebaju pokrivati koljena i još ispod, a ramena trebaju biti pokrivena. Padre Pio je iz crkve i ispovijedaonica redovito izbacivao žene koje nisu imale haljine koje bi bile barem 10-ak centimetara ispod koljena ili koje bi nosile hlače ili jer su otkrivale previše ramena. Nakon nekoga vremena žene su postale pažljive oko toga kako dolaze odjevene u kuću Božju. Nadam se da se nastavljate čedno oblačiti i izvan crkve, gdje god jeste, bilo da ste kod kuće ili u prodavaonici, na pikniku ili plaži. Čednost je krepost i onaj koji posjeduje tu krepost je drag Bogu. Ona ide uz poniznost i brigu za druge. Gospa nas je podsjetila 1917. u Fatimi da će biti uvedeni stilovi koji će jako vrijeđati Boga. Znači upozoreni smo.

Pravila čednosti – marijanski standardi za čedno odijevanje

Kardinal vikar pape Pija XI: „Haljina se ne može nazvati pristojnom ako je dekolte niži od dva prsta ispod vrata, koja ne pokriva ruke barem do lakta i koja jedva pokriva koljena. Osim toga, haljine prozirnih materijala su neprimjerene.“

1. Marijanska čednost je bez kompromisa, 'poput Marije', Kristove majke.
2. Marijanska odjeća ima rukave barem do lakta, a suknje dobro pokrivaju koljena. (N. B. Zbog nemogućih uvjeta tržišta kratki rukavi se privremeno toleriraju uz crkveno dopuštenje, dok se kršćanska ženstvenost opet ne ugleda na Mariju kao uzor za čedno odijevanje.)
3. Marijanska odjeća traži potpuno pokrivanje pojasa, prsa, ramena i leđa; osim dekoltea koji ne smije biti dublji od 5 cm ispod razine vrata naprijed i nazad i prema ramenima.
4. Marijanska odjeća ne dopušta osrednje pokrivanje prozirnim tkaninama – čipkama, mrežama, najlonskim materijalima, itd. – osim ako se ne dopuni još nekim pokrivalom ili podstavom. Međutim, dopuštena je njihova umjerena uporaba u obrubima.
5. Marijanska odjeća ne dopušta korištenje materijala u boji kože.
6. Marijanska odjeća sakriva umjesto da otkriva siluetu osobe; ona nepotrebno ne otkriva dijelove tijela.
7. Marijanska odjeća pruža potpunu pokrivenost – čak i nakon što se uklone jakna, plašt ili šal.
8. Hlače ili 'traperice' nisu dopuštene.

Marijanska moda je dizajnirana tako da pokriva što veći dio tijela umjesto da ga otkriva. To automatski eliminira modne stilove poput uskih hlača, traperica, uskih majica, kratkih hlača, prozirnih bluza, haljina bez rukava, itd. Ti marijanski standardi su vodič kako usaditi osjećaj za čednost. Žene i djevojke koje slijede te standarde i koje se ugledaju na Mariju kao svoj uzor i ideal neće imati problem s čednošću u odijevanju. One koje slijede te standarde neće biti povod za grijeh niti izvor sramote ili neprilike za druge.

FSSPX-ovi propisi za vjenčanja

1. Vjenčanice moraju imati visoki dekolte, ne niži od 5 cm ispod ključne kosti.
2. Ne smiju imati duboki izrez na leđima.
3. Rukavi moraju biti barem do pola nadlaktice.
4. Materijal haljine mora imati barem jedan neproziran sloj tkanine (npr. čipka se ne smatra neprozirnom, tako da čipka treba biti podstavljena neprozirnim materijalima na dijelovima tijela koje treba sakriti).

Izvor: BVM Academy, Warners (NY, SAD), službeni glasnik