Te
godine (1895.),
9. lipnja, na blagdan Presvetog Trojstva, primila sam milost te sam
shvatila više nego ikada koliko Isus želi biti ljubljen.
Mislila
sam na duše koje sebe prinose kao žrtve Božjoj pravednosti da
odvrate i na sebe uzmu kazne određene za grešnike, i ta mi se žrtva
učinila velika i plemenita, ali ni izdaleka nisam osjećala da me
nešto vuče da je učinim.
"O
Bože moj! - zavapih u dnu srca - zar će samo tvoja pravednost
primati duše koje se prinose kao žrtve?... Zar ih ne treba i Tvoja
milosrdna ljubav?... Ona je svuda nepriznata, odbačena; srca na koja
je želiš izliti okreću se k stvorovima tražeći kod njih sreću i
njihovu bijednu ljubav, umjesto da se bace u Tvoj naručaj i da
prihvate Tvoju neizmjernu ljubav... O moj Bože! Zar će Tvoja
prezrena ljubav ostati u Tvom Srcu? Čini mi se, kad bi Ti našao
duše koje bi se prikazale kao žrtve paljenice Tvojoj ljubavi, da bi
ih Ti ubrzo spalio; čini mi se da bi Ti bio sretan da ne moraš
obuzdavati plimu svoje neizmjerne ljubavi koja je u Tebi... Ako se
Tvoja pravednost rado rasterećuje, pravednost koja se proteže samo
po zemlji, koliko više Tvoja milosrdna ljubav želi da zagrli duše,
jer se Tvoje milosrđe diže do nebesa... (usp. Ps 35, 5) O moj
Isuse! Daj da to budem ja, ta sretna žrtva! Spali svoju žrtvu
paljenicu vatrom svoje božanske ljubavi!"
Ljubljena
moja Majko! Vi, koji ste mi dopustili da se tako prikažem dragom
Bogu, vi znate one rijeke, ili bolje, one oceane milosti koji su
preplavili moju dušu... Ah, od onoga sretnoga dana čini mi se da me
ljubav svu prožima i okružuje, čini mi se da me svakoga časa ta
milosrdna ljubav obnavlja, čisti moju dušu ne ostavljajući u njoj
ni traga grijeha; tako se ja ne mogu bojati čistilišta... Ja znam
da sama po sebi ne bih ni zaslužila da uđem u to mjesto pokore, jer
samo svete duše mogu onamo doći, ali ja također znam da Isus ne
može željeti da nas zapadnu nekorisne patnje, i da mi ne bi ulio
želje koje osjećam, kad ih ne bi htio ispuniti...
Oh,
kako je sladak put ljubavi!... Kako želim prionuti tome da uvijek s
najvećim predanjem činim volju Božju!...
Eto,
ljubljena moja Majko, sve što vam mogu reći o životu vaše male
Terezije. Vi sami znate mnogo bolje što je ona i što je Isus za nju
učinio; zato ćete mi oprostiti što sam mnogo skratila povijest
njezina redovničkog života...
Kako
će se svršiti ta "povijest maloga bijelog cvijetka"? -
Možda će mali cvijetak biti ubran u svojoj svježini ili će možda
biti presađen na druge obale... Ne znam, ali što sigurno znam, to
je da će ga milosrđe dragoga Boga uvijek pratiti i da nikada neće
prestati da blagoslivlja ljubljenu Majku koja ga je dala Isusu;
vječno će se radovati što će biti jedan od cvjetova u njezinoj
kruni... Vječno će s tom ljubljenom Majkom pjevati vazda novu
pjesmu ljubavi...
Čin
prikazanja Milosrdnoj Ljubavi
Prikazanje
mene same kao žrtve paljenice Milosrdnoj Ljubavi dragoga Boga
O
moj Bože, Presveto Trojstvo! Želim te ljubiti i širiti ljubav
prema tebi, raditi za proslavu Svete Crkve spašavajući duše koje
su na zemlji i oslobađajući one koje trpe u čistilištu. Želim
savršeno ispuniti tvoju volju i postići stupanj slave koju si mi
pripravio u svom kraljevstvu; jednom riječju, želim postati
svetica, ali osjećam svoju nemoć i molim te, o moj Bože, da ti
budeš moja svetost!
Budući
da si me ti ljubio toliko da si mi dao svoga jedinog Sina da mi bude
Spasitelj i Zaručnik, beskrajno bogatstvo njegovih zasluga pripada
meni: ja ti ga prinosim u sreći, moleći te da gledaš na me samo
kroz Lice Isusovo i u njegovu Srcu koje gori od ljubavi.
Prikazujem
ti također sve zasluge svetaca (koji su na nebu i na zemlji),
njihove čine ljubavi kao i čine ljubavi svetih anđela. Napokon ti,
Presveto Trojstvo, prikazujem ljubav i zasluge Blažene Djevice, moje
ljubljene Majke. Njoj povjeravam svoju žrtvu moleći je da je donese
pred tebe. Njezin božanski Sin, moj ljubljeni Zaručnik, rekao nam
je u dane svoga smrtnog života: "Sve što zamolite moga Oca u
moje ime, dat će vam." Uvjerena sam dakle da ćeš uslišiti
moje želje; znam, o moj Bože, ovo: što nam više želiš dati, to
nam veću želju ulijevaš. Osjećam u svom srcu neizmjerne želje i
s pouzdanjem te molim da dođeš i zaposjedneš moju dušu. Ah, ne
mogu primati svetu pričest toliko puta koliko želim, ali,
Gospodine, nisi li ti svemoguć?... Ostani u meni kao u
svetohraništu, ne udaljuj se nikada od svoje male hostije... Htjela
bih te tješiti što su ti zli ljudi nezahvalni; molim te da mi
oduzmeš slobodu da činim što ti se ne sviđa; ako u slabosti
katkada padnem, neka odmah tvoj božanski pogled očisti moju dušu
uništavajući sve moje nesavršenosti, kao vatra što svaku stvar
pretvara u sebe...
Zahvaljujem
ti, moj Bože, za sve milosti koje si mi udijelio, osobito što si
učinio da prođem kroz kušnju patnje. S radošću ću te promatrati
u posljednji dan noseći žezlo križa; budući da si se udostojao
dati mi u dio ovaj križ, tako dragocjen, nadam se da ću ti biti
slična u nebu i vidjeti kako na mom proslavljenom tijelu blistaju
sveti znakovi tvoje Muke...
Poslije
zemaljskog progonstva nadam se da ću uživati u tebi u vječnoj
Domovini, ali ja ne želim skupljati zasluge za nebo, hoću raditi
samo za tvoju ljubav, s jednim ciljem da tebe razveselim, da tješim
tvoje presveto Srce i da spasavam duše koje će te vječno ljubiti.
Uvečer
ovoga života pojavit ću se pred tobom praznih ruku, jer te ne
molim, Gospodine, da brojiš moja djela. Sva naša pravedna djela
imaju mrlje u tvojim očima. Zato hoću da se odjenem tvojom
pravednošću i da od tvoje Ljubavi primim vječno posjedovanje tebe
samoga. Ne želim drugoga prijestolja ni druge krune osim tebe, moj
Ljubljeni!...
U
tvojim očima vrijeme nije ništa, jedan jedini dan je kao tisuću
godina: ti me dakle možeš u jednom času pripraviti da se pojavim
pred tobom...
Da
bih živjela u činu savršene ljubavi, ja se prikazujem kao žrtva
paljenica tvojoj Milosrdnoj Ljubavi, moleći te da me spaljuješ bez
prestanka puštajući da mi dušu poplavljuju valovi beskrajne
nježnosti koji su zatvoreni u tebi, i da tako postanem mučenica
tvoje ljubavi, o moj Bože!...
Neka
to mučeništvo, pošto me pripravi da se pojavim pred tobom, učini
napokon da umrem i da se moja duša nezaustavno vine u vječni
zagrljaj tvoje Milosrdne Ljubavi...
Hoću,
o moj Ljubljeni, da ti pri svakom kucaju svoga srca obnovim ovo
prikazanje bezbroj puta sve do časa kad sjene iščeznu a ja ti
budem mogla ponavljati svoju ljubav u vječnom gledanju licem u
lice!...
Izvor:
Sveta Terezija od Djeteta Isusa, Povijest jedne duše, Zagreb,
1984., str. 94-95; 141-142.
