„Jer
ovdje nemamo grada koji će ostati, nego tražimo onaj, koji će doći.”
Heb 13, 14
Velikim naporom povukli su apostoli ljudske umove prema nebu. Pokušali
su uvjeriti ljude da užitke ovoga svijeta treba pogaziti kako bi se
zadobila vječna dobra u nebu. Govorili su da mi uzdišemo na zemlji
gledajući na „zgradu od Boga, kuću nerukotvorenu, vječnu na
nebesima.” (2 Kor 5, 1). Hvalili su živote svetaca koji su
podnijeli velike napore jer su oni iščekivali „grad na tvrdu
temelju kojemu je graditelj i tvorac Bog.” (Heb 11, 10)
I
njihovo propovijedanje je bilo učinkovito: proizvelo je vojsku
biskupa mučenika i ispovjedalaca, mučenika laika, djevica i mučenica djevica, koji su prezreli zemlju da bi zadobili nebo. Povjesničari
nam s druge strane govore da su apostoli imali jednu malu prednost:
poganski svijet njihova vremena bio je bolestan i umoran od samoga
svijeta i tražio je stvarno rješenje. Kristov dolazak bio je ono
što je želio.
Mi s druge strane živimo u svijetu koji je bolestan i umoran od katoličke vjere. Umjesto da se okrene vjeri za odgovore na današnje
probleme, čovjek se okreće ekosustavima, niječući svoje kršćanske
korijene i dogme. Prosječan čovjek, rastrgan između znanstvenika i
ekologa, napušten od zbunjenih dušobrižnika, izgubljen je u šumi
tupih ideja.
Dok se današnjim vođama – i građanskim i crkvenim – ne može
vjerovati, Mariji, Kraljici svih svetih, se može. Ona je učinila svece koji su se uzdigli iznad svake svjetske ideje, pogazili svaki
svjetski užitak i učinili najviše od svakoga zemaljskoga dobra.
Njoj samoj svaki svetac pripisuje svoje pobjede. Ova pobjednička
Kraljica koja je trpjela u najvećem poniženju koji je svijet ikada
vidio, ima svako ljudsko i božansko pravo na pobjedu iznad svih
zavodničkih sila pakla. Ona posjeduje moć molitve koja nadilazi svaku
posvetnu i djelatnu milost i Ona zna tajnu nasljedovanja Krista.
Jer Ona vodi svoje gorljive štovatelje na uvjerljiv način do pobjede nad Sotonom. Ali čak i za svoje manje sretne sluge Ona ima
milost osobitoga milosrđa da ih otme iz sotonskih pandža u pravom
trenutku – čak i ako je posljednji.
Kako
onda možemo nasljedovati Kraljicu svih svetih? Najprije trebamo
shvatiti da svijet više od svega treba svece. Samo sveci imaju
nadahnuće da razumiju dostojanstvo božanskih stvari i trajnu
važnost Tradicije. Samo oni imaju ustrajnosti da učine putovanje koje je puno duže i od same Amazonije. Kao drugo, moramo shvatiti da se svetac mora biti na svakom životnom putu, na svakoj razini ljudske
društvene egzistencije – jer ako to nije tako, cijeli taj društveni
život postaje smrdljiva i otrovna rijeka koja vijuga svojim putem
nizbrdo. Treće, svetost nije izgrađena na ljudskim talentima, nego
na željama nadahnutima po milosti koje su velike i dugotrajne.
Četvrto, najlakši i najsigurniji put do svetosti je pobožnost
Mariji. Peto, moramo shvatiti da Marija, naša Kraljica, stvarno želi
da mi postanemo sveci te da Ona u tu svrhu žarko moli. Konačno,
moramo učiniti prvi korak s čvrstom odlukom da se nikada nećemo
osvrtati natrag. Ova odluka nije samo da ćemo uništiti svoj najveći
ili najčešći grijeh u naporu da steknemo samu suprotnu krepost,
nego u činu posvete Mariji, da učinimo svaki dan malo djelo u tu
svrhu. Ave Maria!
Izvor: fsspx.news
Izvor: fsspx.news