Tko je to rekao? Kardinal Burke ili nadbiskup Lefebvre?

,,Kardinal Caffarra [Carlo Caffarra, pokojni bolonjski nadbiskup] koji je bio moj dragi prijatelj, prišao mi je i rekao: što se događa? Rekao je da se oni koji brane nauk i disciplinu Crkve sada nazivaju papinim neprijateljima. A to je simbolika onoga što se dogodilo. Tijekom moga svećeništva uvijek su me kritizirali da sam previše obazriv na ono što papa govori. A sada se nalazim u situaciji u kojoj me zovu neprijateljem pape, što ja nisam.” (kardinal Raymond Burke, ,,Razgovor s Rossom Douthatom”, New York Times, 9. studenoga 2019.)

,,Što sam mogao željeti kao veći dokaz toga da je Rim smatrao moj rad korisnim za Crkvu i za dobro duša? I sada, s obzirom na to da radim posao vrlo sličan onome koji sam radio trideset godina, odjednom sam suspendiran a divinis, možda uskoro izopćen, odijeljen od Crkve, otpadnik, i tko zna što još. Je li to moguće? Je li ono što sam radio kroz trideset godina također bilo podložno suspenziji a divinis?”

(nadbiskup Marcel Lefebvre, propovijed u Lilleu, 29. kolovoza 1976.)

Apologia kardinala Burkea pro vita sua

U nedavnom intervjuu s katoličkim novinarom Rossom Douthatom, kardinal Burke – za koga se smatra da je konzervativni kritičar Franjinog pontifikata – predstavlja obranu svoga djelovanja u Katoličkoj Crkvi. Suprotno glasnim tvrdnjama Papinih pristaša, Burke sebe ne smatra Franjinim neprijateljem. On naprotiv vjeruje da čuva pravovjerni katolički nauk, kao što je nerazrješivost ženidbe. Čineći to, Burke priznaje da je za vrijeme Franje izgubio naklonost, što uključuje njegovo uklanjanje iz Kongregacije za biskupe, a zatim iz Apostolske Signature. Ipak, Burke tvrdi da ne napada papinsku službu; on jednostavno propovijeda vjeru.

Kao što je gore prikazano, više Burkeovih obrana paralelne su onima koje je prije više desetljeća pružio nadbiskup Lefebvre, osnivač Svećeničkoga bratstva sv. Pija X (FSSPX). Štoviše, pogledajmo sljedeću izjavu kardinala Burkea:

,,Radni dokument [za Amazonsku sinodu] nema doktrinarnu vrijednost. Ali što ako papa stavi svoj pečat na taj dokument? Ljudi kažu: ako to ne prihvatite, bit ćete u raskolu. No ja držim da ne bih bio u raskolu, jer dokument sadrži elemente koji odstupaju od apostolske tradicije. Dakle, moj stav bi bio da je dokument raskolnički. Ja nisam.”

No evo Nadbiskupove izjave iz njegove propovijedi s biskupskih posvećenja iz 1988.:

,,Mi nismo raskolnici... Naprotiv, provodimo ove obrede da bismo pokazali svoju povezanost s Rimom, da bismo pokazali svoju povezanost s Crkvom svih vremena, s Papom i svima onima koji su bili prethodnici papā, koji su pak od Drugoga vatikanskoga sabora naovamo nažalost mislili da moraju prihvatiti zablude, teške zablude koje žele razoriti Crkvu i uništiti katoličko svećeništvo.”

I opet natrag kardinalu Burkeu:

,,Ja se nisam promijenio. Ja i dalje naučavam iste stvari koje sam naučavao i to nisu moje ideje. Ali sada se odjednom to shvaća kao da je protivno rimskome prvosvećeniku.

Upravo su takve Lefebvreove riječi iz tzv. proglasa iz 1974. godine:

,,Nikakva vlast, pa čak ni najviša vlast u hijerarhiji, ne može nas prisiliti da se odreknemo svoje vjere ili da okrnjimo svoju vjeru koju je crkveno Učiteljstvo već devetnaest stoljeća jednoznačno formuliralo i naviještalo... Cijelim srcem i cijelom dušom prianjamo uz katolički Rim, čuvara katoličke vjere i predaja potrebnih za očuvanje ove vjere, uz vječni Rim, učitelja mudrosti i istine... Stoga se pridržavamo svega onoga što je Crkva svih vremena vjerovala i u vjeri prakticirala prije modernističkoga koncilskoga utjecaja: u ćudoređu, bogoštovlju, katekizmu, u svećeničkoj formaciji, u crkvenim ustanovama i svemu što je u knjigama kodificirano i zabilježeno. I tako čekamo da istinsko svjetlo Tradicije rastjera tmine koje zamračuju nebo Vječnoga Rima.“

Nenamjerna ironija

Kardinalove riječi popraćene su nenamjernom ironijom jer je, barem u nedavnoj prošlosti, on bio kritičan kako prema Nadbiskupu, tako i prema FSSPX-u. Na predavanju održanom 15. srpnja 2017. Burke je izjavio da je Bratstvo „u raskolu budući da je pokojni nadbiskup Marcel Lefebvre zaredio četiri biskupa bez naloga rimskoga prvosvećenika“. Dalje je dodao: „I zato nije zakonito pohađati Misu ili primati sakramente u crkvama koje vodi Svećeničko bratstvo sv. Pija X.“.

Dok smo se već osvrnuli na kardinalove pogrešne izjave, šteta je što on ne shvaća razlog iza biskupskih posvećenja, a to je da se nastavi autentično katoličko svećeništvo te vjernicima provide valjani sakramenti u skladu s tradicionalnim rimskim obredom. U skladu s time su ređenja, kao i cijelo svećeničko djelo nadbiskupa Lefebvrea, izvršena za život Crkve i dobro katoličke vjere. Ne shvaća li tako kardinal Burke svoju svećeničku službu, koja uključuje da se istupi za vjeru naočigled heterodoksije, pa bilo to i nesavršeno?

Začudo, čini se da je ta usporedba promakla i Burkeovom sugovorniku, Rossu Douthatu, čija je kolumna od 9. studenoga 2019. dijelom nastojala razlučiti Burkeovu vjernost pravovjerju u svjetlu očiglednih želja pape Franje, od „tradicionalističkog 'kvaziizgnanstva' koje je poslije II. vatikanskoga pokrenulo Bratstvo sv. Pija X“. Štogod Douthat podrazumijevao pod 'kvaziizgnanstvom', razumni pristup novijoj crkvenoj povijesti pokazuje da je istina upravo suprotno. Ne samo da je FSSPX sačuvao tradicionalnu latinsku Misu i sakramentalne obrede za cijelu Crkvu, usprkos bijesnom protivljenju, nego je njegov stav da drevni rimski obred nikada nije ukinut, potvrdio papa Benedikt XVI. u svom motupropriju Summorum pontificum iz 2007. godine.

Osim toga, kapele Bratstva otvorene su svim katolicima, a njegov tiskovni apostolat želi obavijestiti širu Crkvu o razaranju koje je proizveo II. vatikanski i o važnosti obnove katoličke Tradicije. Nasuprot onome što Douthat piše, nisu se nadbiskup Lefebvre i Svećeničko bratstvo koje je on osnovao stavili u 'kvaziizgnanstvo' iz Crkve; nego su se toliki oni kojima su povjerena dobra Crkve stavili u bezrezervno izgnanstvo naspram Tradiciji.

Izvor: fsspx.news