Nedavni
skandali sa Sinodom o Amazoniji izazvali su reakcije. Zgoda s
kipićima idola koji se častio u glavnom gradu kršćanstva govori
puno toga.
Njihovo
postavljanje u Vatikanskim vrtovima 4. listopada 2019., pred Papom i
njegovom najužom pratnjom, moglo je izazvati samo šok. Upriličena
je procesija, ples, napravljeno je malo svetište u kome su se
plešuće povorke štovatelja Pachamame vidljivo prostrle oko dva
drvena kipa koja predstavljaju gole trudne žene – a da ne
spominjemo prisutnost faličnog lika koji leži na svojim leđima.
Ovaj egzotični događaj nije bio samo folklorni prikaz, već je
simbolizirao „plač amazonske zemlje i domorodačkih naroda“ te
nastojao odati počast mjesnoj, pradavnoj i primitivnoj kulturi te
duhovnoj baštini toga kraja PRIJE dolaska Evanđelja. Drugim
riječima, počast poganskoj kulturi sa svojim obredima, vjerovanjima
i idolima.
Njezini
su obredi, uključujući i one fetišističke, odjednom postali
poštovani. Njezina primitivna i tjelesna uvjerenja postala su
legitimni put Sinode i zajedno s njom cijele Crkve. Njezini grubi i
užasni idoli postali su predmet svih naklonosti. Karabinjeri su ih
morali izvlačiti iz rijeke nakon što ih je hrabra duša bacila u
Tiber.
Quo
Vadis Francisce?
Papa
se ispričao, moleći čak i oproštenje: „Želio bih reći
riječ o kipovima 'Pachamame' kipovima koji su uklonjeni iz crkve u
Traspontini, koji su tamo bili bez idolopokloničkih namjera te su
bačeni u Tiber. Prije svega, to se dogodilo u Rimu i kao biskup ove
biskupije molim za oprost od ljudi koji su bili povrijeđeni tim
činom“.
On
barem nije oponašao licemjerje nekih prelata ili tiskovnog ureda
Svete Stolice, koji se nisu usudili idola nazvati njegovim imenom.
Franjo jako dobro poznaje Južnu Ameriku i zna stvari nazvati pravim
imenom. To su stvarno bili pravi kipovi Pachamame, božice Majke
Zemlje.
Dakle,
nije bilo idolopokloničkih namjera – je li to doista tako? Zašto
onda ovi obredi? – To nimalo ne umanjuje skandal. Što idol ima
tražiti na svetome mjestu? Otkada papa, Kristov namjesnik i rimski
biskup, tolerira takav prizor? Je li htio uvrijediti krv tolikih
brojnih mučenika ubijenih u ovome gradu da to nije mogao izvesti
nekako drukčije? Quo vadis Francisce?
Reakcije
s gotovo svih strana
Reakcije
su bile žive. Generalni poglavar Svećeničkoga bratstva sv. Pija X.
poziva sve da se uključe u dan posta i molitve 9. studenog kako bi
učinili zadovoljštinu za ovaj skandal, ali i za usmjerenje koje je
zauzela Sinoda a koje, nažalost, ne iznenađuje – napad na
katoličko svećeništvo i izokretanje moći svetoga Reda u Crkvi –
a sve uz blagoslov hijerarha. No p. Davide Pagliarani u tome nikako
nije sam.
Kardinal
Gerhard Ludwig Müller, kojeg je u Washingtonu intervjuirao Raymond
Arroyo, vrlo je dobro izjavio: „Bila je velika pogreška da su
idoli unijeti u crkvu, umjesto da ih se izbaci, jer je prema samom
Božjem zakonu – prema prvoj zapovijedi – idolopoklonstvo teški
grijeh... zlodjelo protiv božanskoga zakona”.
Mnogi
su katolici također osudili ovaj odvratan prizor: Crkva mora
narodima Amazonije donijeti Isusa Krista, a ne da amazonski idoli
naviru u Crkvu Božju. Andrea Tornielli, glavni urednik Odjela za
komunikaciju u Vatikanu, pokušava opravdati neopravdivo, čak
citirajući sv. Franju Asiškoga i kardinala Newmana, čiju vjeru on
toliko kalja poput nečasnoga, revnoga misionara.
Druga
reakcija je ona biskupa Athanasiusa Schneidera, koji se ne ustručava
prokazati sinkretizam i poganstvo, „koji su poput otrova koji ulaze
u vene otajstvenoga Kristova Tijela, Crkve“. On podsjeća na tužan
prizor iz tih dana kada su pred grobom sv. Petra štovani idoli koje
je pozdravio papa Franjo, odnosno postavljeni u sinodalnu dvoranu, na
mjesto užasa. Osuđuje štovanje poganskoga simbola Pachamame te
poziva na molitvu i zadovoljštinu.
To
je doista sve što preostaje činiti, nadajući se da će papa i
odgovorni za ova užasna zastranjenja postati svjesni svoje krivnje
te konačno preuzeti obveze i dužnosti svoje službe: utvrđivati
stado u vjeri, a ne u mutnom panteističkom i ekološkom sinkretizmu.
Jedno
žaljenje: nijedna od službenih internetskih stranica Instituta
Dobroga Pastira, Instituta Krista Kralja ili Bratstva sv. Petra nije
objavila nijedno službeno priopćenje ili zauzela stav oko ove teme.
Trebamo li se iznenaditi?
Ipak,
postoje ozbiljne situacije kada šutnja nije dopuštena, gdje je
obrana vjere čast i dužnost.
Izvor:
fsspx.news
