Dragi
vitezovi Bezgrješne!
Drago
mi je što vam mogu ponovno uputiti nekoliko riječi na godišnjicu
osnutka Vojske Bezgrješne na današnji dan prije 102 godine. Sveti
Maksimilijan Kolbe osnovao je Vojsku Bezgrješne jer se želio
povjeriti samoj Bezgrješnoj, budući je ona pobjednica u svim
duhovnim bitkama između Boga i đavla koje je vidio kako se odvijaju
pred njegovim očima. Od osnutka Vojske Bezgrješne borba za duše u
Crkvi i u svijetu se pojačala. Kako đavao nema puno preostalog
vremena da razara i pustoši, čini se da je pokrenuo sve svoje snage
i da je uvjerljivo nadmoćan.
Međutim,
povijest Crkve kroz stoljeća, posebno u posljednjih stotinu godina,
potvrdila je ovu činjenicu: što je teža kršćanska situacija, to
je nebeska Majka bliža svojoj djeci na zemlji da bi ih vodila u
bitci, da ih ohrabri u ovoj borbi i pruži im potrebna sredstva
kojima će se boriti. Tako je u posljednjih 200 godina bilo više
marijanskih ukazanja nego ikad prije, s jednom zajedničkom stvari:
nebeska Majka budi zaspalu djecu, upozorava ih na ozbiljnost
situacije i zajedno sa štovanjem Njenoga Bezgrješnoga Srca daje Krunicu kao njihovo ,,posljednje sredstvo” (Fatima), kao ,,jedino
oružje koje će vjernicima ostati u najavljenim vremenima nevolja”
(Akita).
Krunica
nije samo bilo koja ljudska molitva, već je nebesko oružje u planu
božanske Providnosti koje je Gospa povjerila sv. Dominiku. Đavao je
stoljećima pokušavao potkopati vjeru u nebesko podrijetlo ove
molitve, zatajiti sve tragove njezine povijesti. To je neke dovelo do
lažnog uvjerenja kako Krunicu treba smatrati samo čisto ljudskom
molitvom; „molitvom pobožnih bakica“.
Unatoč
tome, istinu o nebeskom podrijetlu svetoga Ružarija Blažene Djevice
Marije nisu samo neprestano naglašavali pape, nego i Nebo koje ju je
objavljivalo raznim svecima te čak „urezalo“ tu istinu
neizbrisivo u kamen da bi je svi vidjeli, kao npr. u Las Lajasu u
Kolumbiji, gdje se Gospa ukazala 1754. godine i ostavila u stijeni
sliku u prirodnoj veličini koja pokazuje kako je dala Krunicu sv.
Dominiku!
Oružje
svete Krunice izvrsno se pokazalo u povijesti kršćanstva, posebno u
naoko beznadnim situacijama. To je Davidovo oružje, usporedivo s
njegovom praćkom (papa Pio XII.). Kao i kod Davidove praćke,
katolicima treba poniznost i povjerenje u Boga da se oslone u Krunicu
kao oružje, posebno u teškim situacijama.
Naš
zaštitnik, sv. Maksimilijan, opisao je Krunicu kao vitezov mač.
Pape su svetu Krunicu često nazivali ,,oružjem kršćanstva”.
Primjerice, papa Pio XI. u svojoj je enciklici Ingravescentibus Malis
nazvao Krunicu najmoćnijim oružjem Crkve. Štoviše, isti taj Papa
nazvao je Krunicu „moćno oružje da bismo protjerali demonske
moći, očuvali čestitost života, lakše stekli kreposti i konačno,
sredstvo mira među ljudima“.
Bezbroj
vjernika koji su pobožno i marljivo prionuli molitvi Krunice sami su
iskusili ono što nam je obećano u Fatimi: Krunica je postala
uspješno sredstvo za posljednja vremena i s njome nema problema koji
ne možemo riješiti.
Međutim,
oružje koje se često koristi može postati tupim i zahtijeva
održavanje: ovo oružje mora se uvijek i ponovo izoštriti da bi
postalo „svježe“. Mnogi od nas, nesumnjivo, imaju dobru naviku
moliti Krunicu. Međutim, možda se neprimjetno uvukla neka rutina.
Molimo ju zato što ju trebamo moliti, umjesto da molimo svetu
Krunicu s više povjerenja i svijesti o učinkovitosti njezine moći.
Kada
su sv. Ljudevit Monfort i sv. Maksimilijan pisali o Krunici, uvijek
su pod tim mislili na svih petnaest otajstava. Inače pišu o pet
otajstava Krunice ili o jednom dijelu Krunice. Sam sv. Ljudevit
potaknuo je grešnike na molitvu cijelog Ružarija. Kada se redovi u
bitci iscrpe, preostale ratne snage moraju pokazati još veću
predanost u postizanju pobjede, nadoknađujući gubitak iscrpljenih
redova. Stoga smo pozvani moliti Krunicu sa sve većom revnošću i
sa sve većom učestalošću da postignemo pobjedu kada se mnogi
,,iscrpe” ili ih đavao uhvati u zamku.
S
tim u vidu, ne samo da oružje može pretrpjeti štetu, nego i
ratnici mogu postati slabi ili čak zaraženi duhom neprijatelja.
Papa Pio XI. nastavlja u svojoj enciklici: „Marijanskom Krunicom
nećemo samo nadvladati mrzitelje Boga i neprijatelje vjere, već će
nas ova molitva potaknuti i zagrijati u potrazi za evanđeoskim
krepostima. Osobito će ojačati katoličku vjeru; jer razmatranje
svetih otajstva uzdiže duh prema istinama koje je Bog objavio”.
Nije
potrebno isticati koliko je to pohvalno u današnje doba, pogotovo
kada vlada određena ravnodušnost prema stvarima Duha Svetoga, a
nažalost i dosada u naviještanju kršćanskoga nauka. Molitva
Krunice će tada ojačati našu čežnju za besmrtnim dobrima, a
razmatranje slave Kristove i slave njegove Majke u posljednjem dijelu
(slavna otajstva) Krunice otvoreno će nam objaviti Nebo i tako nas
potaknuti na postizanje vječne domovine.
I
dok ljudska srca izgaraju od neobuzdanih ovisnosti u ovozemaljskim
zamkama i dok iz dana u dan postaju pohlepnija za bijednim bogatstvom
i prolaznim zadovoljstvima, molitva Krunice privlači k nebeskom
blagu „koje lopovi ne kradu, koje moljac ne nagriza“ i koje će
ostati trajno.
Razmislimo
u kojoj je mjeri danas među mnogima ljubav ohladila i iščezla! Ne
bi li se svi ti ljudi trebali ponovno zapaliti ljubavlju kada sa
suosjećajem razmišljaju o patnjama i smrti našega Spasitelja i
tuzi njegove žalosne Majke Marije? Iz ove ljubavi Božje nužno će
uslijediti veća ljubav prema bližnjemu; jer razmatranje onoga što
je Krist Gospodin morao podnijeti u boli i patnji kako bi obnovio
našu izgubljenu sinovsku vezu s Bogom nužno daje snažan poticaj
ljubavi prema bližnjemu.
Dolazeća
godina bit će godina posebnih obljetnica: 6. svibnja će Vojska
Bezgrešne tradicionalnoga obdržavanja proslaviti 20. obljetnicu
svog ponovnog ustanovljenja prema izvornim statutima našeg
utemeljitelja. Krajem listopada 2020. u Lourdesu će katolička
Tradicija proslaviti 50 godina Svećeničkoga bratstva sv. Pija X.
Stoga bih predložio 2020. kao godinu Krunice za sve vitezove. Od
današnjeg dana osnutka MI do proslave obljetnice katoličke
Tradicije za godinu dana, želimo pojačati molitvu Krunice u MI.
Evo
kako mi kao vitezovi možemo intenzivnije proslaviti Krunicu u ovoj
nadolazećoj godini:
-
Što češćim molitvama: koliko god to možemo uklopiti u svoje staleške dužnosti, trebali bismo pokušati češće moliti Ružarij (psaltir), odnosno svih petnaest otajstava. To možemo učiniti moleći jedan ili drugi dio tokom dana, kao dodatak uz Krunicu koju možemo moliti zajednički. Oni koji još nemaju dobru naviku moliti Krunicu svaki dan, trebali bi je steći.
-
Svjesnijim nastojanjem da molimo svetu Krunicu: nadamo se da ćemo uvijek povezati našu molitvu svete Krunice s posebnim nakanama / svrhom (tijekom godine Generalni poglavar će nam preporučiti posebne nakane). Na taj ćemo način biti poput vitezova koji sa svrhom koriste svoje mačeve. Moliti svjesnije znači stvarno razmatrati sveta otajstva.
-
Moleći s pouzdanjem: sjetimo se mnogih očitovanja snage ove molitve i mnogih Gospinih obećanja; pročitajmo ponešto o Krunici kako bismo ojačali naša uvjerenja; zamolimo Gospu za veće povjerenje i vjeru.
-
Kao Vitezovi Bezgrešne u našem vlastitom okruženju: imamo dobre letke, knjižice i setove Krunica na raznim jezicima koji su dostupni u tajništvima MI.
-
S posebnim naglaskom na svetu Krunicu: u pismima i časopisima MI dat ćemo poseban naglasak molitvi svete Krunice kako bismo produbili ovu molitvu u našim redovima i vodili je do novog procvata.
Nepotrebno
je napominjati da su ovo samo prijedlozi da bi vas se potaknulo na
velikodušnost. Ne zaboravimo: sveti smo koliko i naše navike! Neka
svakom vitezu ove godine postane navika uvijek sa sobom nositi
Krunicu i koristiti ovo oružje što je češće moguće tijekom
dana.
Neka
nam Kraljica svete Krunice dade potrebne milosti za ove nakane i neka
vas obilato blagoslovi u ovoj godini milosti!
S
mojim svećeničkim blagoslovom,
p.
Karl Stehlin
Varšava,
16. listopada 2019.
