K
orizma je vrijeme posta: manje hrane za tijelo, a više hrane za dušu. Kako kaže predslovlje za ovo liturgijsko vrijeme: „vitias comprimis, mentem elevas” (Bože moj, ti koji tjelesnim postom potiskuješ poroke, uzdižeš dušu). Vrijeme je za manje hrane, više molitve, duhovnog štiva, meditacije...
Međutim, ta će želja biti djelotvorna samo ako je popraćena čvrstom odlukom, koja se održava na dinamičan način: post od ekrana, apstinencija od medija. Drugim riječima, manje gubitka vremena na internetu, ispred računala ili televizije te pored radija.
Jer kakva je korist od želje da više molimo ako nikada ne prestanemo hraniti nezasitnu znatiželju, ako ostanemo u potrazi za svime što kruži eterom, sa smiješnom željom da se dočepamo svakodnevnih političkih vijesti?
Korizma je uzaludna ako se ne uzdržavamo od zapljuskivanja naših umova svom tom medijskom bukom, gdje nas rastresaju vijesti odmah na početku dana.
Paul Verlaine je savršeno opisao duhovnu bijedu koja se danas krije pod obiljem informacija:
Doista, to neznanje o Tebi!
Imati oči, a ne vidjeti Te,
Dušu, a ne razmatrati o Tebi,
Duh bez Tvoga spomena.
Duh bez spomena o Vječnome, duša uronjena u vremenito! Bića koja zaboravljaju na bitno, ali izgrizena pohlepom od svega što je prolazno.
I osim toga, kako možemo tvrditi da ispravno čitamo vijesti bez nadnaravne pomoći? Sve znamo, ali ništa ne razumijemo. Tu jako nedostaje svjetla. Kako nas može zanimati „jedina neophodna stvar“ kada se bavimo samo višestrukim, promjenjivim, biorazgradivim dodacima?
„Ne živi čovjek samo u kruhu, nego u svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta“ (Mt 4,4). On ne živi na svim ljudskim riječima koja se mogu otpuhnuti, nego na Božjoj riječi koja ostaje.
Korizma bi nam trebala omogućiti da ostavimo po strani ono što ekranizira milost. Počevši od onih ekrana koji su uglavnom samo zazidani prozori, gdje ne prolazi Svjetlost koja je došla na ovaj svijet. Ukleti otvori, zatvoreni za Onoga koji je „put, istina i život“ (Iv 14,6).
Abbé Alain Lorans
Izvor: fsspx.news
