P
oslanica (Dj 4, 8-12): "U one dane, Petar, pun Duha Svetoga, progovori: "Prvaci narodni i starješine, čujte! Pošto nam danas sudite zbog dobra, što smo ga učinili bolesnom čovjeku, znajte vi svi i sav izraelski narod kako je on ozdravio. U Ime Isusa Krista Nazarećanina, što ste Ga vi raspeli, a kojega je Bog uskrisio od mrtvih, po Njemu ovaj stoji pred vama zdrav. To je Onaj kamen što ste Ga vi graditelji odbacili, a koji je postao ugaonim kamenom. I ni u kome drugom nema spasa, jer je ljudima na zemlji dano samo ovo Ime po kojem se mogu spasiti."
Sv. Evanđelje (Lk 2, 21): "U ono vrijeme, kad se navršilo osam dana da obrežu Dijete, dadu mu Ime Isus, kao što ga je Anđeo bio nazvao prije Njegova zečeća."
„Mnogi krasni, idilični prizori odigraše se, braćo predraga, u malenom gradu Betlehemu prvih dana iza porođenja božanskog Spasitelja. Krasan, idiličan prizor odigrao se napose osmi dan po porodu, kad Djetešce bi obrezano. Kao što se kod nas na krštenju pridjeva djetetu ime, tako se kod Židova ime pridjevalo na obrezanju. (...)
I gle!, divnog suglasja u otajstvima našega otkupljenja. S Neba je došlo Ime Isusovo na zemlju, sa zemlje može se u Nebo doći samo krepošću Imena Isusova. „Jer nema drugog imena pod nebom” – kaže Sv. Petar Apostol – „danog ljudima, kojim bismo se mi mogli spasiti”. (Dj 4,12)
Isus je hebrejska riječ (Jehošua) a znači Spasitelj; pa gle!, kad je božanski Spasitelj prvu kap svoje dragocjene Krvi prolio za spasenje ljudstva, a to je bilo na obrezanju, tad je prvi put nazvan Imenom Isus to jest Spasitelj.
U Betlehemu, što znači „kuća kruha”, prvi je put nazvano Presveto Ime Isusovo, što znači Spasitelj; a gle!, pod prilikom kruha Isus će biti dok bude svijeta Spasitelj sviju onih, koji Ga budu pobožno blagovali.” (o. Petar Vlašić: U zemlji otajstava, str. 41-42)
Promatrajmo danas Ime Isusovo kroz divni himan Sv. Bernarda iz Clairvauxa:
"Na Isusov se spomen sam, u duši budi dragi plam. Al vrh radostima je svim, u društvu milom kad si s Njim."
„Veliki Sveti Augustin, dok čitaše Ciceronovu knjigu o mudrosti, bijaše – kako sam kaže u svojim Ispovjestima (knj 3,4) – sav razgrijan i rasplamćen; ali u tom velikom zanosu zadržavaše ga to, što u toj knjizi nije nalazio Imena Isusova.
„Jer to Ime” – pridodaje sveti naučitelj obraćajući se u svetom zanosu Bogu – „to Ime, Spasitelja mojega, a Sina Tvojega, o Gospode, mlado moje srce po milosrđu Tvomu bilo je već upilo s materinim mlijekom još prije nego dođoh na razum i u dubini Ga svojoj držalo; i sve što nije imalo toga Imena, pa bilo najučenije, najizglaženije i najistinitije, nije me moglo sasvim zanijeti.” (Isto, str. 46)
"Što nježnije da zapjevaš, što ljupkije da poslušaš. Il što da draže promatraš, no što je Isus, Gospod naš?"
„Kad se samo spomene Ime Isus, u duši se sviju odmah stvara slika betlehemske noći s pjesmom Anđela, čudesnom zvijezdom, dobrim pastirima, s divnom Djevicom Majkom Marijom.” (A. Živković OFM: Gospodnje i svetačke propovijedi, str. 7-8)
„Tko Isusa spominje, izgovara ono, što je čovjeku najdraže i najslađe. Tko Isusa spominje, spominje svoga najvjernijeg prijatelja, prijatelja, koji ga potpuno shvaća za njega se žrtvuje i njemu se predaje. On spominje svoga prijatelja, koji se za njega ljubezno i bez prestanka brine i skrbi. Spominje prijatelja, koji bez prestanka na Nebu i na zemlji zastupa pred Ocem njegove interese, dnevno se za njega u Euharistijskoj Žrtvi žrtvuje... (Sv. Bernard iz Clairvauxa)” (Benedikto Baur: Rasvjetli se!, str. 170-171)
"O blag spram sviju, Isuse, što mole ili kaju se. Il traže te kroz žića vaj. Tko nađe Tebe, nađe Raj!"
„Ovo je Ime lijek za sve duševne bolesti. Jesi li žalostan? Misli na Isusa, izgovori Ime Isusovo i žalosti će nestati, nebeski mir uliti će u tvoje srce. Jesi li upao u grijeh pa te zdvojne misli muče? Zazovi Ime Isusovo i odmah ćeš se osjetiti preporođen na život. Ima li okorjelosti, nehajnosti, mlakosti duševne, koja bi mogla suprotstavit se sili ovog spasonosnog Imena? Ima li tako zatvorenog srca, koje se neće otvoriti, kad se zazove Isusovo Ime? Kome ikada, koji se nalazio u pogibelji nije nestalo straha i povratila se nada čim je prizvao u pomoć ovo Ime? Tko je bio u sumnji, pa mu se nije pamet rasvijetlila, kad je ovo Ime izgovorio? Tko je bio u suprotivštinama, pa nije osjetio hrabrost na priziv ovog Imena? Ništa uspješnije od Njega ne obuzdava izlijev srdžbe, ne razgoni dim oholosti, ne ozdravlja krvave rane, ne gasi oganj požude...Uistinu, kad ja izgovaram Ime Isusovo predstavljam Isusa u svojoj pameti blaga i krotka srcem, dobrostiva, čista, milosrdna, urešena svakom svetosti, a istodobno zamišljam Ga svemogućim, koji me ozdravlja i krijepi. Sve mi ovo dolazi na pamet, kad čujem zvuk Presvetog Imena Isusova!” (Isto, str. 47)
"Govoriti je uzalud, badava peru cio trud. Tko kuša, taj tek pravo zna, što znači ljubav Gospodnja."
„(...) Sv. Bernard iz Clairvauxa, vanredni štovatelj Presvetog Imena, ne samo, da Ga je sam štovao, nego je i u drugih nastojao pobuditi poštovanje, pouzdanje i ljubav prema istome. „Ime Isusovo” – govori sv. naučitelj – „jest svjetlo, jest hrana. Ili za ne osjećaš, da si ojačan odmah kako se sjetiš Njega? Što zasićuje dušu tako kao spomen ovog Svetog Imena? Što tako osvježuje umorna uda, jača sile, pobjeđuje lijepa i plemenita čuvstva, podražaje čista ganuća? Suha mi je svaka duševna okrepa, ako nije tim uljem začinjena; netečna, ako nije tom solju zasoljena. Pišeš li, ne godi mi, ako ne čitam Ime Isus; govoriš li ili propovijedaš, ne ide mi u slast, ako ne čujem Ime Isus. Isus je med ustima, melodija ušima, a srcu radovanje.” (Isto, str. 46-47)
"Ti, Isuse, milinom svom, i našom budi nagradom! Naš ponos cijeli bio tek, u Tebi, Spase, zauvijek."
„To drago Ime predstavlja jakost već kroz dvadeset stoljeća, ono daje mir tisućama i podiže stotine tisuća. U Isusovo su Ime milijuni radosno položili svoje živote kao dokaz Njegove ljubavi. U Njegovo su Ime nebrojene čete žrtvovale svoje mlade živote u samostanskim zidinama za duhovni spas svoje braće i sestara. Za Njegovu ljubav, ljubav toga Svetog Imena toliki su mladi muževi misionari pošli u daleke krajeve, daleko od domovine da svoj mladi i muževni život potroše za to da i onaj daleki stanovnik one zemlje upozna dobrotu i čovjekoljublje toga Isusa, toga najvećeg i najsvetijeg Imena. To Ime daje snage ljudima da u strašnim previranjima života očuvaju revnost svojih duša, da ustraju na putu boli, koju im nameće život i da izdrže i najveće kušnje. (...)
Neki je misionar u Africi obilazio svoje vjernike Indijance, i tada mu rekoše da je neki poganin starac na umoru. Misionar požuri k njemu u nadi da će još jednu dušu privesti k Bogu. Starac je zaista bio vrlo slab. Pažljivo je slušao misionareve riječi i nije ga prekidao ni jednom. Misionar nije ni slutio što se odvija u duši toga čovjeka. Nakon dužega vremena zamoli starac da ga misionar krsti, jer o Bogu već dovoljno znade. Kad je i to bilo gotovo, starac ga zamoli još za vjersku pouku. Suze su starcu tekle niz njegovo lice, i to suze radosnice nakon krštenja i nije mogao dovoljno zahvaliti misionaru na tom velikom daru. I kad se misionar opraštao od njega, zamoli ga starac: „Reci mi molim te još jedanput Ime Onoga koji me je toliko ljubio”. Tada misionar uzme križ i pokaže mu. „Gledaj to je On, to je Spasitelj Isus Krist”. Tada starac skupi svoju snagu, podigne se drhtavom rukom, uzme križ u ruke i uperenim očima u njega progovori uz suze: „Dobri Isuse, kako mi je žao što sam Te tako kasno upoznao! Da sam Te prije poznavao, kako bih Te ljubio”. I po drugi put rekao je pokršteni starac misionaru: „Reci mi još jednom Ime Onoga koji me je toliko ljubio.” (A. Živković OFM: isto, str. 8)
„Koliko je blaga sadržano u tom Imenu, u tom velikom i Svetom Imenu. Kakav li se život i kakvo se biće krije iza tog Imena? Svi se kršćani ponose tim Presvetim Imenom, a ponosni smo i mi danas na blagdan toga divnog Imena, što to ime pripada nama, što je Isus naš i što ga mi ljubimo. (...) Ime Isusovo mora biti duboko zapisano u naše srce, tu je ono najsigurnije, tu nam Ga ne može nitko oteti, Ono tu ostaje netaknuto. Ime Isusovo je upisano u srcima milijuna Njegovih ljubitelja i to slovima Duha Svetoga. To je Ime ljubav samoga Boga. Tom ljubavlju ljubi Otac svoga premiloga Sina. (...) Ime Isus je otkrivenje one bezgranične Božje ljubavi, kojoj nije dosta da za nas siđe na zemlju, nego je htjela da uziđe i na križ.” (Isto, str. 8)
„Bože, koji si Jedinorođenog Sina svoga postavio za Spasitelja ljudskom rodu i dao mu Ime Isus, podaj milostivo da u Nebu uživamo gledajući Onoga, čije Sveto Ime častimo na zemlji.” (Zborna molitva, Rimski Misal)
