Ja sam Gospa od Krunice

G

ospa je u Lourdesu 25. ožujka 1858. otkrila svoje ime: „Ja sam Bezgrješno Začeće“.

Krunica postiže kraj rata

G  

ospa u Fatimi otkriva važan učinak Krunice: ona okončava rat.

Krunica: Put do savršenstva

C

rkva štuje Majku Božju pod naslovom Kraljice svete Krunice na vrlo poseban način posvećujući joj poseban liturgijski blagdan.

Zašto je Krunica važna za naše vrijeme?

Krunica je način ulaska u Isusova otajstva po Mariji. Krunica je sredstvo približavanja našemu Gospodinu.

Radosna otajstva - dolazak Krista na ovaj svijet - jasno nam daju do znanja da središte stvaranja nije čovjek (kult čovjeka), nije raj na zemlji, nije moj kratak život, nego Krist naš Gospodin prisutan među nama. Radosna otajstva usmjeravaju naš pogled prema njemu, što nam pomaže da prebrodimo iskušenja u vremenima kušnje.

Žalosna otajstva nam pokazuju način na koji moramo živjeti na zemlji, to jest da svaki dan uzimamo svoj križ i slijedimo Krista. To je veliki zakon ljubavi koji se sastoji u zaboravu sebe i prinošenju sebe na slavu Božju i spasenje duša. To postižemo nasljedovanjem muke našega Gospodina.

Slavna otajstva prikazuju nam svrhu za koju živimo: ne za zemaljski uspjeh, već za vječnu slavu koju nam jamči uskrsnuće našega Gospodina. U ta tri otajstva imamo sve što nam treba za naš duhovni život: temelj (Emanuel - s nama Bog), put (Via Crucis – Put Križa) i cilj (vječna slava). To nas čuva slobodnima od putovanja po krivom putu prema pogrešnom cilju.

Dublje razumijevanje otajstava Krunice

Sv. Ljudevit Marija Grignion de Montfort (1673.-1716.) potiče nas u djelu Tajna Krunice na revnu molitvu krunice.

,,Da bih vas još više potaknuo na prakticiranje ove pobožnosti velikih duša, dodao bih da nas Krunica koju molimo uz razmatranje o njezinim otajstvima neprimjetno podiže prema savršenoj spoznaji Isusa Krista, pročišćava naše duše od grijeha, čini nas pobjednicima nad svim našim neprijateljima, olakšava prakticiranje kreposti, čini nas da gorimo ljubavlju prema Isusu Kristu, obogaćuje nas milostima i zaslugama, pruža nam sredstva potrebna da isplatimo sve naše dugove prema Bogu i čovjeku, te nam konačno pomaže da dobijemo sve vrste milosti od Boga.”

Kasnije, 1917. godine, u svakom od svojih ukazanja u Fatimi Gospa je uporno tražila da molimo ,,svakodnevno Krunicu”. Dana 13. srpnja 1917. Gospa je dodala:

,,Kad molite Krunicu, ponavljajte nakon svakog otajstva: 'O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenoga ognja, dovedi u raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije Tvoje milosrđe'.”

A sestra Lucija (1907.-2005.) rekla je o. Fuentesu 26. prosinca 1957.:

,,U posljednjim vremenima u kojima živimo Blažena Djevica dala je Krunici novu djelotvornost, tako da nema problema, ma koliko god težak bio, bio on vremeniti, a osobito duhovni, povezan s našim osobnim ili obiteljskim životom – obiteljima u svijetu, redovničkim zajednicama ili životima naroda i nacija – nema problema, koliko god težak bio, koji ne bismo mogli riješiti molitvom svete Krunice. Po svetoj Krunici bit ćemo spašeni, posvetit ćemo se, utješit ćemo Gospodina i postići spasenje mnogih duša.”

P. R. Garrigou-Lagrange (O. P.) govori nam u djelu Majka Spasiteljeva:

,,Da bismo bolje razumjeli što bi trebala biti Krunica, trebamo se prisjetiti kako ju je shvatio sv. Dominik (1170.-1221.) pod nadahnućem Blažene Djevice, u vremenu kada je južna Francuska bila pustošena albigenskim krivovjerjem, prepunim manihejskih zabluda koje su poricale beskrajnu Božju dobrotu i moć, tvrdeći da postoji načelo zla koje je često pobjeđivalo. Nije bila napadnuta samo kršćanska moralnost, nego dogma, velika otajstva stvaranja, otkupiteljskoga utjelovljenja, silaska Duha Svetoga, vječnoga života na koji smo svi pozvani. Upravo u to vrijeme je Blažena Djevica sv. Dominiku obznanila metodu propovijedanja koja je do tada bila nepoznata, što mu je rekla da će u budućnosti biti jedno od najmoćnijih oružja protiv zabluda i nedaća. To je skromno oružje koje izaziva podsmijeh nevjernih koji ne razumiju Božja otajstva. Pod tim nadahnućem sv. Dominik putovao je kroz heretička sela, okupljao ljude i propovijedao o otajstvima spasenja, utjelovljenja, otkupljenja, vječnoga života. U skladu s Marijinim nadahnućem on je razlikovao radosna, žalosna i slavna otajstva. Propovijedao je nekoliko trenutaka o svakom od 15 otajstava, a nakon svake propovijedi dao je da se izmoli deset Zdravomarija.”

Izvor: fsspx.news

Molite Krunicu svaki dan!

Bezgrješna je za vrijeme svog ukazanja 13. listopada 1917. u Fatimi rekla djeci: „Ja sam Gospa od Krunice. Nastavite moliti Krunicu svaki dan“. U svakom ukazanju u Fatimi Gospa je zahtijevala svakodnevnu molitvu Krunice za spasenje svijeta. Krunica je Marijin dar.

Nema sumnje da danas Gospa želi upotrijebiti Krunicu da nas spasi i da nas preplavi milostima. Shvatite da nije slučajno da je izabrala pojaviti se u Fatimi pod naslovom „Gospe od Krunice“. Kao da je povezala najvažnije događaje našega doba sa svetom Krunicom.

U osobnom dnevniku sv. Maksimilijana Kolbea nalazimo ovo poglavlje: „Toliko Krunica znači toliko spašenih duša. Škapular, Krunica i Čudotvorna medaljica – to su tri stvari koje se sama Bezgrješna udostojila ponuditi za spasenje čovječanstva“ – napisao je sveti Maksimilijan 1925. A u časopisu „Vitez Bezgrješne“ iz listopada iste godine je napisao: „Istina je da molitva Krunice nije obavezna pod kaznom grijeha, ali kakva se vrsta ljubavi ograničava na puke dužnosti, čije se zanemarivanje može vrlo lako pretvoriti u ozbiljan prijestup? Takav slijed događaja više bi nalikovao ropstvu nego djetinjoj ljubavi prema velikom nebeskom Ocu i najdražoj Majci. Ne, to ne bi bilo vrijedno nekoga tko ljubi Mariju! Onaj koji istinski ljubi Mariju traži priliku da joj što češće priđe, da što dulje ostane kod njezinih nogu (unutar ograničenja koja ima zbog dužnosti svog staleža). On joj povjerava sve svoje probleme i brige. Također on sam, koliko mu snage dopuštaju, razmatra i djeluje tako da Marijina djela teku na najbolji mogući način, da se Njezino kraljevstvo širi u dušama svih onih koji sada žive i koji će živjeti, poznanika ili stranaca, prijatelja ili neprijatelja, rođaka, sugrađana, zemljaka ili stranaca, katolika ili nekatolika. To su njegova nastojanja, njegove želje, za taj se cilj trudi. A gdje će netko naći svjetlo koje treba da bi znao kada i kako djelovati, ako ne uz njezine noge? Može li se negdje drugdje crpsti snaga za tako uzvišeni zadatak? „Oče naš...“, „Zdravo Marijo...“ U ožalošćena srca kapa utješni melem, u očajne duše opet sija zraka nade. Siromašni, oni koje je zadesila nedaća, oni koji se savijaju pod teretom briga, nedaća i križeva, sada sve više i jasnije i preciznije osjećaju da nisu siročad, da imaju Majku koja zna sve njihove žalosti, koja ima suosjećanja za njih, koja ih tješi i koja im dolazi u pomoć.

Razmatranje otajstava Krunice

Blažena Djevica Marija je u svojim ukazanjima u Fatimi pozvala na pobožnost Njezinu Bezgrješnom Srcu, koju ostvarujemo na poseban način pobožnošću pet prvih subota. Kao sastavni dio i uvjet za ispunjenje ove pobožnosti – uz koju je Gospa povezala veliko obećanje da će onome tko ga obavi biti na pomoći u smrtnome času – dolaze molitva Krunice, ispovijed, sveta pričest i četvrtsatno razmatranje o otajstvima Krunice. Molitvu Krunice i razmatranje valja izvršiti na sam dan prve subote, a pričest se po svećenikovu dopuštenju može obaviti u nedjelju (tko nema objektivne mogućnosti primiti pričest na samu prvu subotu), dok se ispovijed može izvršiti 8 dana prije ili nakon prve subote. U nastavku donosimo objašnjenje u čemu se sastoji razmatranje otajstava Krunice i kako ga vršiti.

Ponajprije je važno da se na početku razmatranja stavimo u Božju prisutnost. Bog je uvijek prisutan, no mi smo često zaokupljeni drugim stvarima i zaboravljamo Boga, koji je stalno s nama i koji je čak prisutan u našoj duši ako smo u stanju milosti, tj. ako smo slobodni od teškoga grijeha. Staviti se u Božju prisutnost znači da si već na početku molitve posvijestimo da je Bog tu, da nas on sada vidi i čuje, da je On s nama i da nas prati.

Kod razmatranja otajstava Krunice stavljamo se u mislima, s pomoću mašte, u situaciju svakoga otajstva koje razmatramo. Tako kod prvoga radosnoga otajstva mislimo na arkanđela Gabrijela kako ulazi u kuću u kojoj je živjela Marija sa svojim roditeljima, sv. Anom i Joakimom. Kako se anđeo naklanja pred Marijom, kako je pozdravlja riječima: ,,Blagoslovljena si, Marijo. Našla si milost kod Boga“. Kako Mariji naviješta da će začeti obećanoga Mesiju itd., i kako Marija izgovara riječi: ,,Neka mi bude po riječi tvojoj“ i potom po Duhu Svetomu zače Sina Božjega.

Portugal i Krunica

Poznata je povijesna činjenica da se Krunica pokazala kao velika pomoć tijekom stoljetnih turskih ugroza. Puno se manje, naprotiv, vodi računa da se Krunica i u novijem vremenu pokazala kao spasiteljica cijelih zemalja. Da je to uistinu slučaj pokazuje se ako pogledamo Portugal i usporedimo vrijeme prije i nakon 1917. godine – prije i nakon ukazanja u Fatimi. Prije godine 1917. Portugal je bio na žalosnom glasu kao katolička zemlja koja je najdalje otišla u kidanju svih veza s Crkvom. Već dva stoljeća Portugal je bio začarani kotao u kojemu su ključali građanski rat i revolucije, a Katolička crkva je bila stalno progonjena – nekad više, a nekad manje, otvoreno ili prikriveno.

Kada je potom 1910. palo kraljevstvo i masoni došli na vlast, za Crkvu su počela očajna vremena. Nebrojeni Božji hramovi bili su obeščašćeni ili uništeni – samo u 1917. godini pogođeno je 111 crkava. Nadalje su zatvarani samostani, a njihovi posjedi zaplijenjeni, redovnici protjerani iz zemlje, a župnici iz župnih kuća, većina bogoslovija je zatvoreno. Vjeronauk je u školama zabranjen, a djeca su u javnim ophodima morali nositi velike natpise s geslom: ,,Ni Bog, ni religija“. Crkva je postala stratište.

Sveti papa Pio X. bio je prisiljen te strašne napade protiv Crkve snažno ožigosati i osuditi, što se dogodilo preko okružnice Jamdudum in Lusitania od 24. svibnja 1911. Ipak, pokvareni portugalski režim primio je papinske opomene samo s porugom i odgovorio cijelim nizom novih represivnih mjera: izagnao je lisabonskog patrijarha kao i većinu biskupa, a brojne svećenike bacio u zatvor.

Trebamo li moliti svjetlosna otajstva Krunice?

15 ili 20 otajstava Krunice?

Ovaj tekst napisan je povodom objavljivanja apostolskog pisma pape Ivana Pavla II. kojim on predlaže dodavanje standardnom rasporedu Krunice 5 dodatnih otajstava – tzv. 'svjetlosna otajstva' u kojima će se razmatrati Isusovo javno djelovanje. U tekstu se obrazlaže stajalište koji trebamo zauzeti prema toj inovaciji na temelju Tradicije.

„Kada netko živi za novotarije, uvijek će postojati potreba za novom novotarijom.“

(Nadbiskup Fulton J. Sheen)

Papa Ivan Pavao II. je 16. listopada 2002. označio 24. godišnjicu svog papinstva objavljivanjem Apostolskog pisma Krunica Djevice Marije u kojem je proglasio „Godinu krunice“ od listopada 2002. do listopada 2003. Dokument je također sadržavao glavne papine inovacije čiji je pontifikat označen neprekidnim nizom novotarija. Najavio je da će dodati pet novih otajstava krunici.

Glas o novim otajstvima je prvi put objavljen 14. listopada preko raznih novinskih agencija koje su tvrdile da je ta vijest procurila preko vatikanskih izvora. Ocu Richardu Johnu Neuhausu iz časopisa First Things bilo je teško povjerovati tim ranim izvještajima i rekao je The Chicago Tribuneu da papa vjerojatno neće izmijeniti krunicu. „Da bi on sugerirao“, rekao je Neuhaus „ili čak objavio neku vrstu službene promjene krunice je potpuno netipično, potpuno neprikladno“. Neuhaus je rekao da Papa nema vlast naložiti promjene u jednoj takvoj molitvi. Otac Neuhaus je u pravu da papa ne može naložiti takve promjene, ali pogriješio je kada je tvrdio da je papina promjena krunice potpuno „netipična“ za tog vrhovnog poglavara pokoncilskog aggiornamenta. Čak su i sekularne novine prepoznale Ivana Pavla II. kao čovjeka sa strašću za postavljanje papinskih presedana.

Frank Bruni iz New York Times-a je napisao 14. listopada: „Ponovno je papa Ivan Pavao II. smjelo otišao tamo gdje drugi pape nisu: u sinagogu, na skijanje, daleke zemlje s malenim brojem stanovništva. Sutra će on izgleda prijeći još jednu granicu i načiniti značajnu promjenu u krunici, koja je bila potpisana metoda katoličke molitve kroz mnoga stoljeća.“

Bruni je propustio spomenuti da je Ivan Pavao također prvi papa koji je poljubio Kuran, sudjelovao na rock'n'roll liturgijama, dopustio ministrantice, dopustio „laike djelitelje“ pričesti na njegovim papinskim Misama, predložio „zajednički martirologij“ koji se sastoji i od katolika i nekatolika [mučenika], hvalio dokumente koji nazivaju potrebu da se nekatolici obrate u Katoličku crkvu „zastarjelom ekleziologijom“, sudjelovao u „inkulturiranim“ obredima u koje je bio uključen poganski obred i sazvao molitvene skupove svih religija u koje su bili uključeni katolici, protestanti, židovi, muslimani, hindusi i štovatelji zmija.

O istoj temi Reuters je kazao: „Mijenjanjem jedne od temeljnih kršćanskih molitvi nakon gotovo jednog tisućljeća biti će tipični način za 82-godišnjeg papu kojim će okruniti 24 godine svojeg pontifikata obilježenog smjelim inicijativama koje je ponekad poduzimao protivno savjetima pomoćnika.“ „Nova otajstva“ krunice su sve iznenadila.

Apostolsko pismo

Papa je najavio da priprema dokument koji naglašava vrijednost krunice. Poticao je vjernike da mole krunicu, uključujući obitelji. Ivan Pavao je zatim rekao da on želi da ljudi „ponovno otkriju ljepotu i dubinu ove molitve“.

Papa je u većem djelu Apostolskog pisma bio vjeran svojoj riječi. Većina Rosarium Virginis Mariae je hvalevrijedna, čak poučna. Kako se netko može raspravljati o proglašenju „godine krunice“ da bi obnovio prakticiranje te svete pobožnosti? Tko bi mogao naći pogrešku u papinom pozivu da se moli krunica za mir? Kako se netko može žaliti kada papa očajava što su obitelji razdijeljene, da često zajedno jedino gledaju televiziju i da bi trebale odvojiti neko vrijeme da umjesto toga zajedno mole krunicu?

Također je zanimljivo papino često pozivanje na blaženog Bartholomewa Longa (1841.-1926.) koji je bio kršteni katolik, napustio vjeru da bi postao sotonistički svećenik pa se zatim pokajao, obratio natrag na katolicizam i postao apostol krunice. To je prekrasna lekcija kako je obraćenje moguće čak i u naizgled beznadnim slučajevima.

Vjerojatno će Pismo doprinijeti obnovi pobožnosti krunice. Deseci će tisuća katolika koji ne slijede detalje događaja u Vatikanu, jednostavno saznati preko novina ili župnika da papa želi obnovljenu pobožnost prema krunici i oni će udovoljiti toj molbi. Nemam sumnji da će ovo Pismo proizvesti željeni cilj da nadahne više katolika na tu svetu praksu.

Opet u isto vrijeme, bezbrojni su katolici zbunjeni nepotrebnim dodavanjem pet novih otajstava. O kakvom se to čudnom pokoncilskom uvjerenju među današnjim vođama u Crkvi radi da katolicima tradicionalna pobožnost neće biti zanimljiva ako je Ivan Pavao ne modernizira? Zašto je potrebno unakaziti naše pobožnosti da bi se pridobila pažnja katolika? Zašto je bilo potrebno da Papa udari svoj osobni žig na Krunicu, umjesto da je jednostavno promovira takvu kakva je: kao što su radili svi pape prije njega, brojni sveci, i kao što je to radila Majka Božja u Fatimi?

Kako je Krunica spasila Austriju od komunističke vlasti

Okupacija Austrije 1945.-1955. - izmjena straže SAD-u i SSSR-a ispred Palače pravde u Beču, Zapovjedničkog stožera savezničkih snaga (fotografija iz oko 1950.)

Katolička Austrija je nakon Drugog svjetskog rata potpala pod tiransku upravu komunističkog SSSR-a. Svećenik franjevac, p. Petrus, prisjetio se kako su kršćani u 16. st. porazili Turke u bitci kod Lepanta pomoću Krunice, unatoč tome što su bili daleko malobrojniji. P. Petrus pokrenuo je Križarsku vojnu i 70 tisuća ljudi obvezalo se svaki dan moliti Krunicu na nakanu da se Austrija oslobodi sovjetske vlasti. Iako je Austrija Sovjetima bila vrijedna zbog svojeg strateškog položaja i bogatih resursa, 13. svibnja 1955., na obljetnicu prvog ukazanja Majke Božje u Fatimi, ateistička sovjetska vlast je u posve besprimjernom potezu potpisala sporazum napustiti Austriju. Nijedna osoba nije ubijena, niti je ispaljen ijedan metak. Povjesničari i vojni stručnjaci ni dan danas ne mogu objasniti kako ili zašto su se Sovjeti povukli iz Austrije.

Onima koji su odani Krunici Presvete Djevice razlog je sasvim jasan. Molimo Krunicu za svjetski mir!

Izvor: http://iamproudtobecatholic.com/

Okupacijske zone 1945.-1955., Austrija i Beč

Što je sveto Ružarje?

Presveto Ružarje, to je posebna pobožnost ili molitva, kojom se nekim stanovitim redom moli 15 desetica, ukupno 150 Zdravin Marija pretpostaviv svakoj desetici po jedan Očenaš; a dok se pojedina desetica pobožno ustima moli ili izgovara, dotle se pameću razmatra propisano otajstvo iz Isusova ili Gospina života.

Molitvu presvetog Ružarja, sama je Majka Božja, i to u teškoj crkvenoj i ljudskoj potrebi, još godine 1208., svetomu Ocu Dominiku u prujskoj špilji objavila, veleć mu, da je sveto Ružarje štit proti neprijateljskim strijelama, da je bedem Božjoj Crkvi i najbolje nje oružje, da je ono knjiga života, i da će kršćani po njemu u svako doba steći velike milosti, a Nju da će vazda na obranu i pomoć pripravnu naći. […]

Po svjedočanstvu svih pobožnih spisatelja i Božjih svetaca, pobožnost presvetoga Ružarja, jest između svih Bogu najprijatnija, Majci Božjoj najmilija, Svecima najugodnija, a kršćanima najkorisnija i zato im je najopćenitija: stoga je sv. Karlo Boromejski nazivlje najbožanstvenojom ili prebožanstvenom pobožnosti; dok se sa istom sveta Crkva, u najtežim svojim potrebama, vazda ko najvrjednijim sredstvom, na svoju obranu, poslužila, te ju je istu stoga silno odlikovala, a milostima, povlasticama i proštenjima obogatila tako da je nazvaše „rudom proštenja“ – dok se nju i sada vjernicima najveće preporuča i na srce predstavlja.

(o. Anđeo-Marija Miškov, Jesenska ružica ili presveto Gospino Ružarje, Dubrovnik, 1928.)

15 obećanja Blažene Djevice onima koji mole svetu Krunicu

Blažena Djevica Marija, Gospa od Krunice, uputila je ova obećanja sv. Dominiku i blaženom Alanu de la Rocheu:

1. Svima koji budu odano molili krunicu, obećavam svoju posebnu zaštitu i obilje milosti.

2. Oni koji budu ustrajali u molitvi krunice, primit će neku osobitu milost.

3. Krunica će biti moćno oružje protiv pakla, uništit će grijehe i izgnati herezu.

4. Krunica će pomoći rast kreposti i dobrih djela, donijeti obilje Božjih darova za dušu, preokrenut će ljubav prema svijetu u ljubav prema Bogu, uzdići srca da žele božanska i vječna dobra. Na taj način će se te duše posvetiti.

5. Koji mi se povjere preko krunice, neće biti izgubljeni.

6. Koji budu pobožno molili moju krunicu, razmišljajući o otajstvima spasenja, neće biti satrveni nedaćama niti će umrijeti lošom smrću. Grješnici će se obratiti, pravedni će rasti u milosti i postati vrijednima vječnoga života.

7. Oni koji su iskreno odani molitvi moje krunice, neće umrijeti bez utjehe Crkve ili bez milosti.

8. Oni koji budu molili krunicu, naći će za života i na smrti svjetlost Božju, puninu njegove milosti i bit će ubrojeni među blažene.

9. Brzo ću osloboditi iz čistilišta duše odane molitvi krunice.

10. Prava djeca moje krunice uživat će veliku slavu na nebesima.

11. Ono što preko krunice tražite, dobit ćete.

12. Oni koji šire moju krunicu, dobit će preko mene pomoć u svim svojim potrebama.

13. Postigla sam od svog Sina da će svi prijatelji krunice imati svece nebeske za svoju braću u životu i smrti.

14. Oni koji vjerno mole krunicu, moja su draga djeca, braća i sestre Isusa Krista.

15. Odanost mojoj krunici poseban je znak predodređenja.