Naša priprava za korizmu nastavlja se današnjom
nedjeljom. Sv. Apostol Pavao pokazuje nam sasvim jasno u svojoj
Poslanici Korinćanima kojoj svrsi služe patnja i samozataja. Prve
nedjelje došašća promatrali smo, dragi vjernici, kako se možemo
svetom Misom, osobnom i zajedničkom molitvom, svetom ispovijedi,
samozatajom i dobrim djelima, pripraviti na susret sa svemogućim
Bogom. Na današnji dan trebamo te mogućnosti samozataje pobliže
razmotriti, da bismo bolje razumjeli njihov smisao.
Današnja nam poslanica u tome pomaže – u njoj sv. Apostol Pavao potanko opisuje sva svoja trpljenja i spremnost za žrtvu: ,,Od Židova sam primio pet puta četrdeset manje jedan udarac. Tri puta sam bio šiban, jedanput kamenovan tri puta sam doživio brodolom, noć i dan proveo sam u dubini morskoj”. Potom nastavlja nabrajanje: da su ga zarobili i razbojnici, da je bio u smrtnoj opasnosti od vlastitog naroda i od pogana. Puno je postio, a morao je podnijeti i žalost te spominje i brige kršćanske zajednice oko kojih je bio zabrinut. Kako je moguće uzeti na sebe tolike žrtve? Odgovor nam daje također sam sv. Pavao apostol: ,,Dosta ti je moja milost jer se sila usavršava u slabosti”. To znači: križ koji je stavljen na nas nije veći od onoga što možemo podnijeti. Ako se žrtvujemo za naše spasenje i za spasenje drugih, to neće nikad ostati bez uspjeha, odnosno na to još dobivamo milost.
Zato
nije teško razumijeti da je priprava za korizmu važna, no ipak, u
nju ne možemo naprosto uletjeti, početi iznenada. Nasljedovanje
Krista nije improvizacija, treba se pripremiti na svaki trenutak
nasljedovanja i svakome trenutku dati pažnju. Tako razumijemo i
poruku koju nam na današnji dan upućuje naš Spasitelj, kada govori
o sjemenu koje pada na različita tla. Jedan dio sjemena pada na
kameno tlo: ,,Koji su na kamenitu tlu, to su oni, koji doduše riječ
slušaju i s radošću primaju, ali ne uhvate korijena. Vjeruju za
neko vrijeme, ali u vrijeme napasti otpadnu”. Isto tako ugiba i
sjeme koje padne pod trnje ili na put. Kada dođu brige, užici,
bogatstvo života, ono se okreće od riječi života, odnosno ne
donosi nikakav plod.
