Budući
da su obred i disciplina krštenja prošli poprilične zapažene
promjene nakon Drugoga vatikanskoga sabora, katolici su možda dobili
dojam da više nije važno da se njihova djeca krste što je prije
moguće nakon rođenja. Zar ne mogu pričekati dok se cijela rodbina
može okupiti ili zar ne bi uistinu
trebalo čekati dok dijete ne odraste tako da samo za sebe može
odlučiti hoće li biti kršteno ili ne? No
katolička djeca su stoljećima
bila krštavana
čim su rođena. Što je stoga ispravno činiti danas?
Na
Saboru
u Firenzi Rimokatolička
Crkva
traži od katoličkih roditelja da daju svoju djecu krstiti
što
je prije moguće
nakon
njihova
rođenja:
,,[Sveti
sabor] opominje pak da zbog opasnosti od smrti kod djece, što se
često može dogoditi, budući da im se ne može pomoći drugim
lijekom da se oslobode od đavolske vlasti i da ih se pribroji u
Božje sinove, osim sakramentom krštenja, da sveto krštenje ne
treba odgađati za četrdeset ili osamdeset dana, ili na drugo
vrijeme prema nekim običajima, nego ga treba podijeliti što
se prije to može pogodno učiniti,
ali tako ako bi bila neposredna smrtna opasnost, da se ona krste
odmah, bez odlaganja, a ako nema svećenika i od laika i žene, prema
načinu Crkve“ (Dekret o jakobitima, 4. veljače 1442., DH 1349)
Taj
nauk i praksu Katolička Crkva naučavala
je mnogo puta, posebno na:
XVI.
saboru u Kartagi: 2. kanon
protiv pelagijanaca (418. god.,
DH 224).
Innocent
III.: pismo
'Majores Ecclesiae causas' nadbiskupu
Humbertu iz
Arlesa
(1201. god.;
DH 780);
pismo 'Ejus
examplo' nadbiskupu
Tarragone
(18. prosinca
1208.; DH
794).
Klement
VI.,, pismo
'Super quibusdam' katolikosu
Mehitaru
Armenske Crkve
(29. rujna
1351., DH
1082).
Tridentski
sabor: V.
sjednica,
Dekret o istočnome grijehu,
kanoni 3 i
4 (17. lipnja
1546., DH 1512-1513),
VII. sjednica,
kanoni o krštenju
12 i 13
(3. ožujka
1547., DH
1625-1626).
Sv.
Pio
X., dekret
Lamentabili, tvrdnja
43 (3. srpnja
1907., DH 3443).
Razlog
zašto odgađanje treba izbjegavati je taj da bez krštenja duša ne
može biti spašena. Tu istinu razjasnili su nam:
Naš
Gospodin Isus Krist:
,,Zaista, zaista, kažem ti, tko se
ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo
Božje.“ (Iv 3,5)
Sabor
u Firenzi:
,,Prvo mjesto među svim sakramentima
ima sveto krštenje, i ono znači vrata duhovnog života; po njemu
naime (krštenici) postaju udovi Kristovi i pripadnici tijela Crkve.
I budući da je po prvom čovjeku smrt ušla u sve [usp. Rim 5,12],
ne možemo ući u kraljevstvo nebesko, osim ako budemo ponovno rođeni
iz vode i Duha, kao što kaže Istina [usp. Iv 3,5].
(1439 god.,
DH 1314).
