Često postavljana pitanja o FSSPX-u

Američki distrikt Svećeničkog bratstva sv. Pija X. objavio je na svojim stranicama seriju kratkih filmova s odgovorima na najčešće postavljana pitanja o djelovanju Bratstva i o situaciji u Crkvi. Ovdje donosimo uvodni film i prvi nastavak serije s prijevodom na hrvatski. U budućnosti ćemo objaviti i prijevode sljedećih dijelova serije. Nadamo se da će i ovi materijali poslužiti kao pomoć za bolje razumijevanje poslanja Bratstva sv. Pija X. i trenutne situacije u Crkvi.

Uski i široki put

Zemaljski život nešto je drugo od onoga što većina vjeruje. Nije to ugodna i dosadna šetnja svijetom: Posrijedi je Bog ili vrag!

Sudbina duše, kao i neke zemlje, obično se odlučuje na granici. Moramo graditi jake utvrde na granici. Moramo brižljivo čuvati osjetila, ulazna vrata u dušu. Svagdje moramo postaviti straže, straže koje mole. Ne smijemo se predaleko osokoliti na neprijateljsku zemlju. Sljedeću prigodu izbjegavati na svim područjima! Nema ustupaka, nema kompromisa! Nema igranja sa zmijom! To je taktika Majke Božje! Ona nam treba biti primjerom u privatnom životu kao i u politici. Maleni ustupci i malene nepažljivosti na granici vrlo često odlučuju ishod rata.

Ona koja je s Djetešcem satrla glavu zmiji mora u nama probuditi katolički ofenzivni duh. Moramo istjerati vraga iz okupiranog područja.

Prelat Robert Mäder (+1945)

Pribivati pobožno svetoj Misi

Pribivajući svetoj Misi obnovi svoju vjeru i razmatraj koja se žrtva za tebe prinosi božanskoj pravdi da bude ugodna i pomirbena.

Ne udaljuj se od oltara, a da ne proliješ suze boli i ljubavi za Isusa koji je razapet radi tvojeg vječnog spasenja.

(Misao svetog Pija iz Pietrelcine)

Strahopoštovanje i nedostatak strahopoštovanja

Jedan je od sedam darova Duha Svetoga strah, to znači strahopoštovanje prema Bogu i božanskim stvarima, strahopoštovanje prema Stvoritelju i njegovu djelu stvaranja. Koliko nam samo danas nedostaje Duh Sveti, Duh Isusa Krista, postaje na zastrašujući način bjelodano po nedostatku strahopoštovanja u našem vremenu.

1. Moderni, prosvijećeni čovjek ništa više ne zna o Božjoj uzvišenosti, veličanstvu i svetosti, a ni o apsolutnosti istine koja je jedno od Božjih imena. Za njega je Bog u najboljem slučaju partner, ili pak samo funkcija njegovih vlastitih potreba za blagostanjem. Bog je za njega čista ljubav, posve se isključuje Njegova pravda. Klanjanje Bogu, ponizno podvrgavanje planovima Njegove Providnosti strani su mu. Ljudska prava, slobodna savjest, bezgranični egoizam, stupaju na mjesto Božjih prava. Sveti Pavao u Drugoj poslanici Solunjanima (2,10) u svezi s nastupom Antikrista govori da  ljudi nisu prihvatili ljubav prema istini koja bi ih trebala spasiti. Relativizam i vjerska ravnodušnost su poseban oblik nedostatka strahopoštovanja u našim danima.

Dođi, Duše Presveti, i ispuni nas duhom strahopoštovanja prema Onome čije veličanstvo hvale anđeli, klanjaju se Gospodstva, pred kim dršću vlasti!

2. Tko prema Bogu ne pokazuje strahopoštovanje koje mu općenito pripada, on ga ne pokazuje ni prema euharistijskom Gospodinu. S velikom boli promatramo protjerivanje Svetohraništa iz središta naših svetišta, s oltara u neki kut u crkvi, iza stupa, jer otajstveno prisutni Bogočovjek smeta „emancipiranom kršćaninu“. Ali gdje se Boga uklanja iz središta naših svetišta, on će uskoro morati napustiti i svoje središnje mjesto u kršćanskom životu. Primanje presvetog Otajstva u stanju smrtnoga grijeha strašno je svetogrđe i čovjeku ne služi na spasenje, nego na sud (1 Kor 11,29). Nedostatak strahopoštovanja izražen je u otrovnoj praksi primanja Pričesti na ruku. Moderni, liberalni čovjek ne želi više pasti na koljena pred svojim Bogom, on je emancipiran i ponosno se stavlja nasuprot svojemu Stvoritelju. Što se događa s česticama koje neprimijećeno padaju na pod, ili katkad čak i cijele hostije? Nakon smrti Ivana Pavla II. mogla se kupiti na dražbi hostija koje je posvećena na jednoj Misi pokojnog Prvosvećenika. Zar to nije neopisiv zločin?

Dođi, Duše Presveti, i ispuni nas dubokim strahopoštovanjem prema Euharistiji kao žrtvi, kao trajnoj stvarnosti i kao sakramentu zajedništva!

Koncil kakav je trebao biti

Dosada su branitelji "Koncila" ovaj Koncil suprotstavljali pokoncilskom vremenu kako bi osudili ovo vremensko razdoblje koje je navodno izdalo duh Koncila.

Oni su oštro napadali "medijski Koncil" jer je on navodno iskrivio istinski Koncil. Oštro su kritizirali taj "Para-koncil" jer je navodno zamračio briljantne spoznaje Drugog vatikanskog sabora.

Odsada možemo Koncil, onakav kakav je bio, usporediti s onim kakav je trebao biti.

Časopis Courrier de Rome počinje s objavom francuskog prijevoda prijedloga tekstova (shema) koje je brižno sastavilo Pripravno povjerenstvo II. Vatikanskog sabora i koje su bezobzirno odbačene na kraju prvog zasjedanja, 6. prosinca 1962. godine. Saborskim ocima time su oteti ovi pripravni radovi koji obuhvaćaju ne manje od 16 svezaka s pripravljenim prijedlozima tekstova.

Rođenje Blažene Djevice Marije - Mala Gospa

Staro prođe, sve je, eto, učinjeno novo

Konac je zakona Krist. On jednako odvodi od zakona koliko i privodi duhu. U njemu se naime nalazi dovršenje, jer je sam zakonodavac, kad je sve bilo izvršeno i ostvareno, preobrazio slovo u duh. Sve je u sebi sažeo. Milost je živjela po zakonu te je jedno podloženo, a drugo skladno povezano i složeno. Ono što bijaše vlastito jednome nije bilo izmiješano i sliveno s onim što je vlastito drugome, već ono što bijaše teško, ropsko i zarobljeničko promijenjeno je u ono što je lako i slobodno. Tako više ne robujemo prirodnim silama svijeta kako kaže Apostol, niti smo podložni jarmu ropstva slova zakona.

To je naime vrhunac Kristovih dobročinstava prema nama; to je očitovanje otajstva i poniženje njegove naravi; Boga i čovjeka; to je pobožanstvenjenje prihvaćenog čovjeka. Doista je bio potreban slavni i nadasve odlični Božji dolazak ljudima, a tako i uopće neko uvođenje radosti iz kojega će proizići veliki dar našega spasenja. To je sadašnja svečanost, kojoj je početak rođenje Bogorodice, a završetak i kraj predodređeno sjedinjenje riječi s tijelom. Sada je rođena Djevica, koja se doji i oblikuje te se pripravlja da bude majkom Bogu, kralju svih vjekova.

Blagdan sv. Pija X.

Na proputovanju kroz Cezareju Filipovu, Isus svojim učenicima postavlja sasvim jednostavno pitanje: tko sam ja? Što drugi govore o Isusu tko je on, a potom, što sami učenici kažu, tko je Sin Čovječji. Nitko nije mogao dati odgovor, osim Šimuna Petra, koji ispovijeda da je Isus Sin Božji. Isus potom odgovara da do te spoznaje Petar nije stigao svojim umovanjem, svojim naravnim razumom, nego je to objava koja mu je dana s neba. I zbog toga Gospodin Petru obećava da će ga postaviti glavom Crkve, predati mu ključeve kraljevstva nebeskog kako bi u Kristovo ime vodio cijelu Crkvu. Izvještaj o ostvarenju tog obećanja čuli smo upravo u današnjem svetom evanđelju. Pošto je Isus na Veliki četvrtak bio uhvaćen, njegovi su se učenici razbježali, a Petar, koji se kleo u vjernost svome učitelju, tri puta ga je zatajio. Ubrzo potom Petar je gorko zaplakao, pokajao se, a Gospodin, želeći da mu Petar javno očituje svoju vjernost, postavlja mu nakon svoga uskrsnuća trostruko pitanje: Petre, voliš li me? Petar tri puta potvrđuje svoju vjernost, a Isus mu svečano, tri puta potvrđuje svoje obećanje i postavlja ga svojim namjesnikom na zemlji, glavarom svoje Crkve.

,,Pasi jaganjce moje... pasi ovce moje", glasi Isusov odgovor, pri čemu jaganjci označuju same pastire, a ovce vjernike jer je Petru dana vrhovna vlast u Crkvi – ne samo u pogledu vjernika, nego i nad ostalim apostolima. Kako Crkva svoje poslanje treba ostvarivati kroz sve vjekove, ta vlast prenosi se dalje, na nasljednike sv. Petra – rimskog biskupa, papu, koji prima iste ovlasti, istu vrhovnu vlast u Crkvi. U čemu se konkretno sastoji taj nalog da sv. Petar i njegovi nasljednici pasu stado Gospodnje? Iz toga proizlazi trostruka služba, trostruka dužnost Svetog Oca, Pape, u općoj Crkvi – služba posvećivanja, naučavanja i upravljanja. On treba Božji narod posvećivati iz onih izvora koje je Gospodin ostavio svojoj Crkvi – svetim sakramentima, blagoslovinama, svojom molitvom i napose svetošću života privlačiti duše Bogu. Obrede svetih sakramenata i bogoslužje je Crkva primila od samih apostola i oni sadrže bogate, uzvišene molitve i ceremonije koje usmjeravaju naše duše Bogu i zato je posebice papina dužnost brižno ih čuvati i promicati sve što vodi časti i slavi Božjeg doma. Zatim, dužnost je vrhovnog pastira Božji narod poučavati u istinama vjere, u katoličkom nauku koji jedini vodi pravoj spoznaji Boga. On ne smije taj nauk iskrivljivati ili mijenjati i zato je I. Vatikanski sabor svečano izjavio da Petrovim nasljednicima nije dan Duh Sveti da bi uz njegovu objavu naviještali novi nauk, nego da uz njegovu pomoć sveto čuvaju i vjerno iznose objavu, ili poklad vjere, primljen od apostola. I treće, svaki pastir, a posebno nasljednik sv. Petra, treba voditi Božji narod, upravljati ga pravim putem da bi ostvario svoje spasenje. On treba davati jasne upute, usmjeravati svakoga da bi ostvario Božju volju u svom životu, ali i upozoravati na ono što je pogrešno, boriti se protiv zabluda i krivih nauka, štititi stado Božje od lažnih proroka.

3. rujna - blagdan sv. Pija X.

"Koliko su sve te mjere koje je poduzeo Pio X. bile učinkovit i potrebne, pokazala su sljedeća desetljeća. On je zaista uspio spriječiti opasnost i protjerati modernizam iz Crkve. I to otprilike 50 godina. Međutim, modernisti se nisu dali potući i nastavili su djelovati uglavnom subverzivno. U mjeri u kojoj je budnost pastira na žalost kasnije počela opadati, otrov se ponovno probijao unutra, sve dok se na II. Vatikanskom koncilu nije konačno probio i donio uništenje kakvo povijest još nije vidjela. Postkoncilska tragedija je takoreć tužan dokaz o ispravnosti procjene i djelovanja Pija X. Zato je borba koji je naš slavni zaštitnik prije 100 godina vodio protiv modernizma još uvijek vrlo aktualna i primjer za sve nas. Mons. Lefebvre junački ju je preuzeo i ne smijemo iz ljubavi prema vjeri i Crkvi od nje nimalo odstupati.

Zazovimo na današnji dan i ubuduće našeg nebeskog zaštitnika puni pouzdanja: da bi očinskom blagošću svrnuo pogled na svoju obitelj, sa suosjećanjem u svim poteškoćama kojima je izložena. Neka nas on prije svega vodi da bismo ne samo cijenili njegov slavni primjer, nego ga također hrabro i odlučno nasljedovali.

Neka nam to udijeli po zagovoru Blažene Djevice Marije koju je predano čitavog života ljubio i uzeo kao zaštitnicu svog pontifikata."

(Odlomak iz propovijedi p. Stefana Freya, Zagreb, 2014.)

U kućama Svećeničkog bratstva sv. Pija X. blagdan njegovog nebeskog zaštitnika obilježava se kao blagdan prvog razreda.

Sancte Pie Decime, ora pro nobis!

Za slobodu i istinu

Bila je već duboka noć kad je Merry del Val završio svoje izvješće o teškom stanju Crkve u Francuskoj. On je kratko vrijeme nakon izbora Pija X. imenovan za kardinala državnog tajnika i ukrašen purpurom. Pio X. ga je slušao zatvorenih očiju, obuhvativši rukama križ na prsima.

Dakle, pitanje je, reče on konačno, hoćemo li priznati Udruženje kulta koja traži slobodnozidarska vlada i dopustiti kleru da s njima surađuje ili ne.

Da, to je pitanje. Ta je odluka vrlo dalekosežna. Nema sumnje da će Crkva u Francuskoj pasti u bijedu ako joj zabranimo sudjelovanje s Udruženjima kulta. Vaša Svetost znade da su se uvaženi glasovi u Konzistoriju digli za dopuštenje da se time zaštiti francuski kler od krajnje stiske. Rastava Crkve od države otela je Crkvi u Francuskoj godišnje prihode u vrijednosti od 44 milijuna franaka. Ako ne pristanemo uz Udruženja kulta, uzet ćemo kleru i posljednjih šest milijuna franaka koje je vlada spremna dati ali samo preko Udruženja kulta.

– Vi govorite o milijunima franaka, a ja mislim na isto toliko milijuna duša kojima je ugrožen spas. Vi znadete i sami da bismo time, kad bismo priznali Udruženje, doveli Crkvu u kobnu ovisnost o bezbožnoj vladi. Vi govorite o koncesijama, Eminencijo. Vi znadete s kakvom je nezahvalnošću Francuska platila popustljivost Rampolline politike.

Službeno priopćenje Generalne kuće FSSPX-a o pismu pape Franje povodom Svete godine

Svećeničko bratstvo sv. Pija X. saznalo je iz tiska o uredbama koje je donio papa Franjo povodom nadolazeće Svete godine. U posljednjem odlomku pisma upućenog 1. rujna 2015. nadbiskupu Rinu Fisichelli, predsjedniku Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije, Sveti Otac piše: ,,određujem, svojom osobnom odlukom, da u međuvremenu oni koji tijekom Svete godine milosrđa pristupe sakramentu Pokore kod svećenika Bratstva sv. Pija X. valjano i dopušteno primaju odrješenje od svojih grijeha".

Svećeničko bratstvo sv. Pija X. izražava zahvalnost Rimskom Prvosvećeniku za ovaj očinski čin. U podjeljivanju sakramenta Pokore uvijek smo se oslanjali sa svom sigurnošću na izvanrednu vlast upravljanja proviđenu općim uredbama Zakonika kanonskog prava.

Prigodom Svete godine papa Franjo želi da svi vjernici koji se žele ispovijediti kod svećenika Svećeničkog bratstva sv. Pija X., mogu to učiniti bez ikakve bojazni. Tijekom ove godine obraćenja, svećenicima Svećeničkog bratstva sv. Pija X. bit će na srcu vršenje vlastite službe u ispovjedaonici s obnovljenom velikodušnošću, slijedeći primjer neumorne predanosti koji je sveti Župnik Arški dao svim svećenicima.

U Menzingenu, 1. rujna 2015.