Christus Rex

Masonerija želi uništiti vjeru III.



Djelovanje je tajnih sljedbi bitno sotonsko

Isusu Kristu pripada svaka vlast; na Ime Isusa Krista svako se koljeno prigiba također i u podzemlju. Narodi su mu dani u baštinu. Dok On dopušta da se paklena neman koprca podno njegovih nogu, On pobjeđuje i slavi pobjedničko slavlje. Anđeli već pjevaju njegovu konačnu pobjedu!

Djelovanje je revolucije i tajnih sljedbi bitno sotonsko. Sve u njima je laž, fatalni suslijed zabluda, slijepih nagnuća prema uništenju spojenih s posvemašnjom nesposobnošću da se izgradi nešto trajno za sreću naroda, čak i samo nešto vremenito.

Njihove ideje i načela nose znamen zvijeri paklene. Odjek je to pobune palog anđela koji pokušava povući za sobom čovjeka kojeg je Bog veoma volio. A, tko je kao Bog, drage Sestre? Vrata paklena neće nadvladati Crkvu koju je On utemeljio. Konačna pobjeda nije za one koji nose znak zmaja, nego za nas koji nosimo ime Isusa Krista na našim čelima i njegovu ljubav u našim srcima! 

Providnost hodi stazama koji su ljudskom duhu neshvatljive; samo ćemo gore imati radosno iznenađenje, divljenje velikoj božanskoj zamisli čiju samo pokoju crtu sada zamijetimo, a ne vidimo cjelinu. Trebalo je da Isus pati i da tako uđe u svoju slavu; treba da Crkva i duše prođu istim putem. Crkva ne živi samo jedan dan: kada su mučenici padali kao zimske snježne pahulje, sve se činilo izgubljenim, međutim, njihova je krv bila plodno tlo za budućnost.

Ne živimo za sebe, sve trebamo gledati kroz Božje planove. Naše boli, kada bi dosegle vrhunac i kada bismo mi same morale biti žrtvovane u katastrofi, stječu i pripravljaju buduće slavne pobjede Crkve. Radimo za one koji će doći iza nas; oni će požeti, ad majorem Dei gloriam, plod naših suza i možda i naše krvi.

Crkva prelazi iz jedne borbe u drugu, iz osvajanja u osvajanje, sve do blažene vječnosti. Griješio bi tko bi u sadašnjem trenutku htio prosuditi sveukupnost stvari. Mi imamo obećanje i jamstvo vječnog života i ono što nas tješi je da Bog slavi pobjedno slavlje tim veličajnije koliko nas je ta pobjeda stajala. Ugodnije je dakako živjeti u vremenu relativnog mira; ali živjeti u turbulentnim vremenima svakako je poticajnije, plemenitije i zaslužnije. Naša je dužnost krčiti, obrađivati i orati zemlju; drugi će skupiti žetvu…a ona, bogata i obilna, smjestit će se u žitnicama Nebeskog Oca. Sotonina će pak pregnuća biti sve bjesnijima i očajnijima, a svetost pravednika sve sjajnijom, sve dok ne bude više vremena a Sotona bude zauvijek bačen u ponore paklene.

[Treći dio odlomka iz okružnice blažene Marije Deluil-Martiny, herojske utemeljiteljice sestara Kćeri Srca Isusova od 8. prosinca 1882. godine]

Arhiva bloga

Glasnik: