Sv. Vinko Lerinski - Commonitorium adversos haereticos

Pismo opomene protiv krivovjeraca

“U samoj Katoličkoj Crkvi valja paziti s pomnjivošću da se pridržavamo onoga što se vjerovalo svugdje, uvijek i što su svi vjerovali.

Jer to je zbilja i zapravo katolički kako kazuje samo značenje i smisao imena koje znači “sveopći”(sveukupan). A to će se samo onda dogoditi ako slijedimo univerzalnost, starinu i opće slaganje sviju.

Slijedit ćemo univerzalnost na taj način ako priznajemo da je ona vjera prava koju priznaje cijela Crkva proširena po svem svijetu. Starinu tako da se ni u kojem slučaju ne udaljimo od onih uvjerenja za koja je jasno da su ih navještali naši sveti pređi i oci. Isto tako opće slaganje sviju ako u starini prigrlimo uredbe i nauk svih ili gotovo svih biskupa i učitelja!

Kako će se morati ponašati kršćanin katolik ako se neka malena skupina Crkve odvoji od zajednice sveopće vjere? Što drugo nego da se umjesto okuženom i trulom udu, prikloni zdravlju cijelog tijela? Što ako neka nova pošast pokuša okaljati ne samo većma djelić, nego cijelu Crkvu? Onda će potruditi prigrliti starinu koju nikakva lažna novotarija ne može zavesti!”

Što ako bi se čak i u starini pronašla zabluda dvojice ili trojice muževa ili čak i jednoga grada ili neke pokrajine?

Onda će se on svim silama potruditi umjesto smionosti ili neznanja malobrojnih prigrliti zaključke općeg sabora održanog od većine u starini.

Što ako se takvo nešto pojavi te se ništa slično ne uspije pronaći? Onda će se potruditi međusobno usporediti izreke starih i uzeti ih kao savjetnike i propitati ih. Ali samo one koji su živjeli, iako u različitim vremenima i na različitim mjestima, ipak ustrajavajući  u zajedništvu i u vjeri Crkve kao vjerodostojni naučitelji koji su se dokazali; a što ako vidi da nisu samo jedan ili dvojica, nego da su se svi na isti način, u jednom i jednakom smislu jasno, često i trajno pridržavali, pisali i poučavali, to treba znati, to i on mora sam bez ikakve sumnje vjerovati(...)

Ali možda kaže netko: dakle u Crkvi Kristovoj nema napretka vjere? Jasno da ima, i to vrlo velikog. Jer koje je ono biće ljudima tako zavidno, a  Bogu mrsko koje bi to htjelo i usudilo se spriječiti? Ipak tako da u istini jest napredak vjere, ali ne promjena. Za napredak je bitno da se neka stvar sama po sebi produbljuje; za promjenu pak da se od jednoga pretvara u nešto drugo. Stoga trebaju rasti, i mnogo i silno se umnožiti znanje, znanost, mudrost pojedinca i sviju, i pojedinog čovjeka kao i cijele Crkve po razinama starosti i vremena, ali opet na svoj način, naime u jednakom nauku, u jednakom smislu i jednakom razumijevanju.