Kardinal
je Kasper prošli tjedan pred kardinalima, koji su se u Vatikanu
okupili na konzistoriju, održao predavanje o izazovima pastorala
obitelji primjerena vremenu u kojemu živimo. Tekst se u biti nije
trebao objaviti, ali će vjerojatno sljedećih dana procuriti.
Pažnju
kod dvosatnog predavanja, dakako, nije izazvalo ono što je Kardinal
rekao vjerojatno ispravno o braku, nego samo njegov prikaz pastorala
„rastavljenih i ponovno oženjenih“. Kod toga je kardinal
postupao prema poznatoj shemi takvih vježbi mekšanja crkvenog
nauka: NARAVNO da se ne smije dirati nauk o svetosti i
nerazdruživosti braka, ALI u pojedinim slučajevima mora ipak biti
mogućim, praviti iznimke.
Münchenski
je kardinal Marx rekao da se kod toga Kasperu nije radilo ni o
općenitom odbijanju, a ni o općenitom prihvaćanju primanja
Pričesti za rastavljene i ponovno oženjene. Štoviše, trebali bi
se tražiti putovi za rješavanje pojedinačnih slučajeva. Trebalo
bi dosadašnji nauk Crkve o braku i obitelji dalje razvijati, a da se
s njime ne prekida, onako kako je Drugi vatikanski sabor također
dalje razvio nauk o vjerskoj slobodi i ekumenizmu u smislu koji se
dotada nije mogao pojmiti.
Marx
je također mišljenja da se sakramenti ne smiju zlorabiti kao
„sredstva discipliniranja“ i na koncu nerazdruživost braka nije
moralno postignuće bračnih drugova, nego obećanje. (Je li dakle za
kardinala Marxa dragi Bog kriv za neuspjeh braka jer nije ispunio
svoje obećanje?). Za nov odnos prema ponovno oženjenima nužno je
po njegovim riječima „zahtjevno dušobrižništvo“.
Običnim
se jezikom takav govor naziva „licemjerjem“. Ta, nije posrijedi
ništa drugo nego ukidanja crkvenog nauka
i njegovog objektivnog morala. Grijeh se više ne smije zvati
grijehom, nego pozivajući se na posebne okolnosti i osobnu odluku
savjesti, treba se sve dopustiti i respektirati.
Sada
pak ovo izlaganje kardinala Kaspera i ne čudi baš osobito. Već je
1993. godine kao biskup Rottenburga i Stuttgarta u pastirskom pismu
koje je sastavio skupa s biskupom Mainza Karlom Lehmannom i
nadbiskupom Oskarom Saierom u Freiburgu rastavljenima ponovno
oženjenima na temelju „odgovorne odluke savjesti“ htio dopustiti
primanje svete Pričesti. Tada je to Kongregacija za nauk vjere
odbila.
Uznemirujuće
je da je sam papa Franjo hvalio Kasperov govor. On ga je još jedanput
pročitao „prije nego što je zaspao, ali ne da bi zaspao“ i u
njemu pronašao „duboku teologiju“ i „jasno razmišljanje“.
Kasperovo je predavanje primjerom za „teologiju [promišljenu]
na koljenima“.
Stoga
se neke konzervativne internetske stranice, koje se inače ne libe
izreći jasne riječi kad čak i biskupi razvodnjavaju katolički
nauk,
nisu usudile kritizirati Kasperov govor. Ako bi Papa uskoro trebao
dopustiti pričest
katolicima koji žive u konkubinatu, „konzervativni“ će se tada
većim dijelom priključiti novom usmjerenju.
Izvor:
www.pius.info
