Padre Pio bio je
uzor poštovanja i pokornosti prema svojim redovničkim i crkvenim
poglavarima, posebno u vrijeme kad je bio progonjem. Usprkos tome,
nije mogao šutjeti u vezi devijacije koja je bila pogubna za Crkvu.
Čak i prije završetka koncila, u veljači 1965. godine, netko mu je
najavio da će morati slaviti Misu prema novom obredu, ad
experimentum, na narodnom jeziku, kojeg je skovala koncilska
liturgijska komisija u namjeri da odgovori na težnje modernoga čovjeka. Smjesta, čak i prije nego je vidio tekst, pisao je Papi
Pavlu VI. zamolbu da bude izuzet iz liturgijskog eksperimenta i da
mu se omogući da nastavi služiti Misu sv. Pija V. Kada ga je
kardinal Bacci došao posjetiti kako bi mu predao odobrenje, padre
Pio si je dopustio da mu se u prisutnosti Papinog izaslanika omakne
izjava: ,,Za
Boga miloga, pod hitno završite taj koncil!".
Iste godine, za
vrijeme koncilske euforije koja je obećavala novo proljeće Crkve,
povjerio je jednom od svojih duhovnih sinova: ,,U
ovo vrijeme tame trebamo moliti. Trebamo vršiti pokoru za izabrane,
a naročito za onoga koji treba biti njihov pastir ovdje na zemlji".
Cijeloga svoga života prikazivao je samoga sebe za vladajućega Papu,
čija je fotografija bila među rijetkim slikama koje su krasile
njegovu sobicu.
Obnova
redovničkoga života?
Postoje druge scene
iz njegova života koje su također veoma znakovite, npr. njegove
reakcije na aggiornamento koji su iskonstruirale redovničke
zajednice prema II. Vatikanskom saboru. (Sljedeći citati uzeti su iz
knjige koja nosi imprimatur):
,,Godine 1966. došao je u Rim franjevački general prije posebnoga generalnoga kapitula koji će raspravljati o konstitucijama da bi zamolio padre
Pija za njegove molitve i blagoslove. Susreo je padre Pija u
samostanu. ,,Oče, došao sam preporučiti u vaše molitve poseban
kapitul za nove konstitucije". Jedva da je izustio riječi
,,poseban kapitul"... ,,nove konstitucije", kada je Padre
Pio učinio agresivni pokret i povikao: ,,To je sve ništa drugo doli
destruktivna bezumnost". ,,Ali padre Pio, tu je prije svega mlađa generacija o kojoj moramo misliti....mladi se razvijaju na
svoj vlastiti način... javljaju se novi zahtjevi..." ,,Jedina
stvar koja nedostaje jesu razum i srce. To je sve, razumijevanje i
ljubav." Potom je produžio u svoju sobicu, učinio poluokret i
upirući prstom kazao: ,,Ne smijemo promijeniti svoju narav, ne
smijemo promijeniti svoju narav! Na Gospodnjem sudu sv. Franjo nas
neće prepoznati kao svoje sinove!"
Godinu dana kasnije,
ista se scena ponovila u vezi s aggiornamentom kapucina:
,,Jednoga dana su neka braća raspravljala s generalnim definitorom (savjetnikom
poglavaru ili provincijalu redovničke zajednice, op.) o problemima
reda, kada je padre Pio, zeuzevši šokirani stav, zavapio s dubokim
pogledom u očima: ,,Što to smjeraš, Rime? Što smišljaš? Ti čak
želiš promjeniti Pravila sv. Franje!" Definitor je odgovorio:
,,Oče, promjene su predložene jer mladi ne žele imati nikakve veze
s tonzurom, habitom, bosim nogama...". ,,Istjerajte ih van!
Istjerajte ih van! Što to govorite? Jesu li oni ti koji čine
uslugu sv. Franji oblačeći habit i slijedeći njegov način života
ili je pak sv. Franjo taj koji im nudi veliki dar?"
Ako uzmemo u obzir
da je padre Pio bio istinski alter Christus, da se njegova cijela osoba, tijelo i duša, savršeno podudarala s onom Isusa Krista,
njegovo potpuno odbijanje da prihvati Novus ordo i aggiornamento bi
za nas trebala biti lekcija koju trebamo naučiti. Također je
značajno da je dobri Gospodin poželio uzeti nazad svoga vjernoga slugu baš prije nego što su te promjene bile neumoljivo nametnute
Crkvi i kapucinskom redu. Značajna je i činjenica da je Katarina
Tangari, jedna od najpovlaštenijih duhovnih kćeri padre Pija, s
tolikim poštovanjem podržavala svećenike iz Econea (FSSPX-a) sve
do svoje smrti, godinu dana nakon biskupskih posvećenja 1988.
Izvor: The Angelus,
svibanj 1999.
