Christus Rex

„Previše je biskupa i svećenika poženstvenjeno“



Katolički mjesečnik Kirchliche Umschau u svojem aktualnom izdanju izvješćuje o jednoj borbenoj katoličkoj internetskoj televiziji koja se naziva churchmilitant.tv, dakle „vojujuća Crkva“. Utemeljitelj ovog internetskog televizijskog kanala katolički je laik Michael Voris. Nedavno je posjetio nekoliko europskih zemalja kada je mjesečniku Kirchliche Umschau dao intervju u kojem se ne ustručava jasnim riječima pokuditi biskupe i svećenike i istaknuti njihove odlučujuće slabosti.

Bitni je problem nedostatak muškosti, vršenja očinstva. Ovo je bjelodano, i u kleru, gdje je vjera ponajvećma uništena, ali i u društvu općenito. Feministički je pokret možda postigao svoj najvažniji cilj: uništenje muškosti. Ako očevi Crkve, biskupi i svećenici, ne vrše više svoje očinstvo, onda je posljedica raspad Crkve - a to je ono što vidimo. (…)


Previše je biskupa i svećenika poženstvenjeno. Oni ne govore više istinu kako bi imali mir. Zaboravili su da je mir bez istine lažni mir. Mi katolici ne možemo živjeti u laži. Otac je laži našim neprijateljem. Istinu se mora naviještati, istinu Katoličke Crkve, ili će se ona malo pomalo svagdje ugasiti. Istini se pruža otpor, kadšto čak i silom, ali to je ono što je naš Gospodin nagovijestio.

Previše se biskupa zakopalo i pribojavaju se reći što se reći mora. Oni teže za popularnošću i ljudskom hvalom promičući čisto svjetovne stvari, a da pri tome svoje oči ne upravljaju prema nebeskom blagu.

Uzvišena uloga Crkve nije hraniti potrebite, spriječiti promjenu klime ili stvarati političke organizacije ili savezništva kako bi poduprli ovaj ili onaj plan za imigraciju itd. Njihova je osobita zadaća voditi duše u Nebo. Svi su drugi ciljevi sporedni premda je o njima lakše govoriti, premda to humanije zvuči i dobiva ljudsku hvalu. Kada nekoga ljudi hvale, trebao bi biti veoma opreznim.

Izvor: pius.info


Komentar: Premda kod nas situacija nije usporediva sa posvemašnjom dekadencijom zapadnih zemalja, svjedoci smo da i kod nas sve više prodire ovo poženstvenjeno kršćanstvo. Naši se nadpastiri još usuđuju reći što se reći mora - borbenost vojujuće Crkve još je itekako zamjetna, ali tijekom formacije svećeničkih kandidata uopće se više ne pazi na razvoj muškosti i muške pobožnosti te ih se ne pripravlja na prihvaćanje i življenje očinstva. Kod mlađih je župnika sve primjetnija nesposobnost donošenja odluka, nesposobnost konfrontacije s bilo kim, ali i sve manje sudjelovanje muškaraca u župnom životu: osobito mladića i očeva. A upravo će iz ovih krugova mladih župnika doći sljedeća generacija biskupa.

Osim toga, vrlo se malo radi s mladićima na prikladan način. Kako njima feminizirano kršćanstvo izgleda šašavo - pjesmuljci, plačljivost, posvemašnja operiranost od „zatucane“ predkoncilske borbenosti - uglavnom se povlače iz župnog života i time se puno izloženiji svijetu droge, nemorala, samodokazivanja na krivi način: kroz tuče, prekomjerno konzumiranje alkohola ili smrtonosnu jurnjavu automobilima. Mlade majke više nitko ne poučava da odgajaju zdrave sinove. I ovdje kriva, bolećiva pobožnost može ostaviti velike posljedice na duše njihove navlastito muške djece.