Christus Rex

Zar ne postoji katolički Bog?


Članak je objavljen na stranicama udruge Associção Civil Santa Maria das Vitórias iz Anápolisa, Brazil, koja se brine o kapelici Santa Maria das Vitórias gdje se slavi tradicionalna sveta Misa.

Priznajem da sam ostao zgranutim[…] čitajući ovu rečenicu: „Ne postoji katolički Bog“ [rečenica koju je Papa rekao u poznatom intervjuu Eugeniju Scalfariju]. Premda je izraz „katolički Bog“ neuobičajen, nijekati ga, u surječju u kojem je zanijekan, ima razorne posljedice. Zbilja.

Stari je zavjet pun izraza kao: Bog Izraelov, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev koji svjedoče da se živi i pravi Bog objavio izabranom narodu, koji je čuvarem njegovih obećanja i njegovih učenja i razlikuje se od idola krivih vjera koje su terorizirale poganske narode.

Upotpunjena utjelovljenjem riječi Božje, Božanska Objava završava smrću posljednjeg apostola, a budući da je Katolička Crkva čuvaricom te Objave, reći da se ne vjeruje u „katoličkog Boga“, čini mi se, podupire monolatrijsku herezu, to jest vjerovanje u jednog Boga kojeg je stvorio ljudski um i koji se razlikuje od Boga Jednoga i Trojstvenoga koji se objavio, utjelovio i utemeljio Katoličku Crkvu kako bi ovjekovječio svoje djelo spasenja svijeta.

Reći „ne postoji katolički Bog“, u trenutačnom surječju masonskog ekumenizma i međureligijskog dijaloga bez granica, znači pridonijeti uništenju katoličke vjere i jačanju marša suvremenog svijeta prema deizmu, panteizmu i sveopćoj gnozi.

Tvrdnja „ne postoji katolički Bog“ poziv je upućen „braći“ slobodnim zidarima i „ljudima dobre volje“ kako bi se skupa radilo na utemeljenju nove religije i nove ere čovječanstva u kojoj će čovjek biti zakonom sam sebi.

Nesreća ove tvrdnje još više nas žalosti ako se uzme u obzir da je u našim danima Bog metafizike, Apsolutni bitak, Prvi nepokretni Pokretač, Prvi neprouzročeni Uzrok, Čisti Akt učenjaka ontologije koji služi kao temelj za razumsko objašnjenje tajne Božanske Objave, posvema nestao iz suvremene kulture. Tako da nijekati „katoličkog Boga“ u duhu današnjih ljudi ne znači napraviti mjesta za Apsolutni bitak, nego prije napraviti mjesto „kozmičkoj energiji“ koju neki zamišljaju kao demijurga.

Osim toga, u istome intervjuu Rimski je biskup rekao „Svatko ima svoju ideju dobra i zla, i treba odabrati slijediti dobro i boriti se protiv zla, kako ih čovjek shvaća“. Sada ovo odgovara svečanom proglašavanju posvemašnje suverenosti osobne savjesti koja po sebi ima autoritet i opravdanost samo u mjeri u kojoj se vjerno pridržava Božjeg zakona o ljudskome životu.

Iskreno, uvjeren sam da ključ za razumijevanje dramatičnosti našeg vremena nije samo toliko u razmatranju Kristovih obećanja da vrata pakla neće nadvladati Crkvu koliko u razmatranju odlomka Evanđelja po Luki: “Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?“ (Lk 18,8). Jasno, vrata pakla neće nadvladati, ali zli ljudi imaju golemu moć izopačiti vjeru i unakaziti Crkvu i rascjepkati je na komadiće.

Ako se odbacuje „katoličkog Boga“, ako svatko može slijediti dobro kako ga shvaća, hoće li još Crkva biti nužnom za spasenje? U najboljem slučaju, bit će pomoć za one koji žele slijediti utopiju jednog novog svijeta, boljeg svijeta slobode, jedinstva i bratstva.

U ovoj perspektivi, što će preostati od Crkve? Preostat će razbacane skupine ljudi koji čuvaju nepromjenjivu vjeru u Jednoga i Trojstvenoga Boga.
Neka nam se Bog smiluje. Mnoštvo je napasti. Neka Gospa od Pobjede, u ovome mjesecu svete Krunice, satre rulje modernizma kako je u Lepantu satrla neprijatelje nevjernike.

Anapolis, 2. listopada 2013. godine
Blagdan Svetih Anđela Čuvara