Dana 21. lipnja pomoćni biskup
Bernard Fellay, Generalni poglavar Svećeničkog bratstva sv. Pija X., dao je
intervju francuskom političkom časopisu „Présent“ koji je ovdje dokumentiran u
hrvatskom prijevodu.
Pitanje: U jednom
razgovoru za časopis „Fideliter“ iz godine 2001. spominjete „razvoj duboke
naklonosti mladoga klera prema Bratstvu“. Je li se ovaj razvoj pojačao, osobito
od motuproprija iz 2007.?
Msgr. Fellay: Bez ikakve sumnje! Ovaj razvoj je
s motuproprijem dobio nov zamah. Uostalom, treba spomenuti zanimanje Benedikta
XVI. za cjelokupnu liturgiju općenito. Doista je bila njegova želja da
svećenicima i vjernicima učini dostupnom cijelu tradicionalnu liturgiju, ne
samo Misu; to se doduše zbog mnogovrsnih otpora nije moglo ostvariti. No mladež
se u njoj pronalazi, osobito jer je ova liturgija izvan vremena. Crkva živi u
vječnosti. A isto tako liturgija, stoga je ona uvijek mlada. Ona je posve blizu
Bogu i stoga ne pripada vremenu. Tako da nije začuđujuće da krsna milost dovodi
do toga da ova harmonija zazvuči, čak u dušama koje je nikada nisu upoznale.
Uostalom, osobito je dirljiva reakcija mladih svećenika koji otkriju ovu
liturgiju: oni imaju dojam da im se skrivalo jedno blago.
Pitanje: Argentinska država je službeno priznala Bratstvo katoličkim, uz podršku kardinala Bergoglija koji je potom postao papa Franjo. Ima li to samo administrativno
značenje ili to znači nešto više?
Msgr. Fellay: To ponajprije ima samo
pravne posljedice i ništa ne govori o stanju općih odnosa Brat-stva s,
pojednostavljeno rečeno, službenom Crkvom. Druga posljedica može se zbilja
teško procijeniti. Nema sumnje da je papa Franjo kao kardinal Bergoglio bio
obećao da će pomoći Bratstvu dobiti priznanje našega bratstva od argentinske
države da je katoličko i on je održao svoje obećanje. To nas mora dovesti do
zaključka da nas itekako drži katolicima.
Pitanje: U ovome misaonom okružju
Vatikan Vas je imenovao prvostupanjskim sucem u postupku protiv jednog
svećenika Bratstva. Zar se u tome ne može vidjeti znak naklonosti?
Msgr. Fellay: To nije ništa novo, nego
postoji već deset godina. Riječ je zbilja o znaku naklonosti i zdravog ljudskog
razuma. U Rimskoj Crkvi to vrijedi tijekom cijele povijesti: njezin realizam je
kadar nadići kanonske, pravne probleme da pronađe rješenja za vrlo stvarne
probleme.
Pitanje: U Vašem „Pismu prijateljima
i dobročiniteljima“ govorite o proturječnim porukama koje dolaze iz Rima. Što
pod time mislite?
Msgr. Fellay: Mislim na načine kojima se
ophodilo prema jednoj družbi – ili ju se je zlostavljalo – koja se nalazi na
putu k Tradiciji: Franjevci Bezgrješne. Ili također na to kako se sad jedna,
sad druga rimska instanca prema nama odnosi na različite načine: Kongregacija
za redovnike nas primjerice još uvijek promatra raskolnicima (2011. godine je
izopćila jednog svećenika koji nam se priključio), dok to kod drugih
kongregacija i kod samog Pape, kako smo već kazali, nije slučaj.
Pitanje: „Pesimistični“, „zatvoreni
prema drugima“, „oni misle da će se spasiti samo vjernici Bratstva“: ponekad se
tako o vama govori. Što na to odgovarate? Što je
za Vas misionarski duh?
Msgr. Fellay: U svemu tome ja se ne
prepoznajem. Zacijelo je nužna čvrstoća u nauku jer o vjeri se ne može
pregovarati. Vjera je jedna cjelina koju daruje dragi Bog i nitko nema pravo
praviti odabir među objavljenim istinama. To danas ne prolazi dobro kad se
spomenu ovi zahtjevi što je manje ili više uvijek slučaj. Izraz „vjerska borba“
dio je crkvene povijesti. Misionar mora ovaj glas vjere svakako učiniti čujnim
prema vani, a istodobno mora jačati one koji ovu vjeru već imaju. Svjetlo
baklje osvjetljuje svijet, svjetlo vjere zrači toplinu. Vjeru mora nositi ljubav:
tako promatram jednog misionara.
Pitanje: Prije nekoliko tjedana
bogoslovije Bratstva sv. Pija X. primile su vatikanske izaslanike, kardinala
Waltera Brandmüllera i biskupa Athanasiusa Schneidera. Ovi posjeti su javna
veza sa „službenom Crkvom“. Zar ova veza nije životno važna?
Msgr. Fellay: Veza s Crkvom je životno
važna. Oblici pod kojim se događa mogu se mijenjati. Odabir nadnevaka i mjestā
ovih posjeta prepušteni su meni, Vatikan je predložio imena. Ja sam odabrao
bogoslovije; to mi se činilo s obzirom na biskupe najsnažnijim i
najreprezentativnijim.
Pitanje: Kakve su bile reakcije ovih
biskupa „na licu mjesta“?
Msgr. Fellay: Pokazali su se vrlo
zadovoljni. „Vi
ste posve normalni ljudi“, rekli su nam…a to također pokazuje kakav glas o nama
postoji! Čestitali su nam na kvaliteti naših bogoslovija. Nedvojbeno su iz ovog
prvog prisnijeg kontakta izvukli zaključak da smo mi djelo Crkve.
Pitanje: Imate li kontakt s
biskupima koji Vas potiho podržavaju?
Msgr. Fellay: Dakako. Kad danas vidimo
da nam se svećenici približavaju, onda se iz toga lako može zaključiti da je i
na višoj razini svakako ista situacija…
Pitanje: U već spomenutom razgovoru
iz 2001. godine izjavili ste: „Ako postoji jedna prilika, samo jedna jedina
prilika da kontakti s Rimom unesu malo više Tradicije u Crkvu, onda mislim da
mi moramo iskoristiti tu prigodu.“ Je li to i danas Vaše usmjerenje?
Msgr. Fellay: To ostaje naše usmjerenje,
i onda kada se može reći da nije lako, osobito zbog otvorenih nesuglasica
unutar samog Vatikana. Ovi odnosi su osjetljivi i krhki, ali ovo stajalište
vrijedi i dalje i potvrđuju ga činjenice. Posrijedi je samozatajni rad usred
vrlo jakih otpora. Neki rade u ovom smjeru, a drugi u protivnom smjeru.
Pitanje: Zar uloga Bratstva kao
protuteže unutar Crkve nije značajna?
Msgr. Fellay: Ova uloga nije nova,
nadbiskup Lefebvre je s njom otpočeo, a mi je nastavljamo. Ako promotrimo
uzrujanost modernista s obzirom na korake Benedikta XVI., onda se to jasno
vidi.
Pitanje: Gdje stoji Bratstvo danas? Što su njegove jače strane, što su njegove slabosti?
Msgr. Fellay: Gledam na budućnost
Bratstva s velikom opuštenošću. Djelo je posvećeno Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrješnom
Srcu Marijinu, glavno je da ostanemo vjerni njihovoj volji. Crkva je Crkva
Kristova, on ostaje njezina glava i ne će dopustiti njezino uništenje.
Slabosti
Svećeničkog bratstva sv. Pija X.? Opasnost odvajanja, ona je ozbiljna. Uzmimo
kao primjer ovu karikaturu Tradicije koja se naziva „Otpor“: riječ je o jednom
nekatoličkom duhu, jednom gotovo sektaškom duhu koji mi ne želimo, o pokretu
koji se vraća na sebe, s ljudima koji misle da su jedino oni dobri, jedini
pravednici na zemlji: to nije katolički.
Posrijedi
je objektivna, ali i relativna opasnost. Najveći dio Bratstva je zdrav i ne
želi upasti u takve opsjene. Tako nas se potiče da se oslanjamo na nadnaravna
sredstva. Ono što dragi Bog od nas želi, to će nam on pokazati, on će govoriti
kroz danosti, kroz okolnosti.
Jače
strane? Življena vjernost koja donosi plodove i pokazuje današnjem svijetu da je
katolički život sa svim što od nas zahtijeva moguć. Ali – druga slaba točka –
mi smo ljudi ovoga vremena i bilo bi iluzorno kad bismo se ponašali kao da smo
imuni na utjecaje modernog svijeta. Točnije rečeno, mora se izbjegavati
opasnost karikature, onog pretjerivanja koje Crkvu ovdje dolje želi bez nabora
i mrlja: to nije ono što nam je dragi Bog obećao ovdje na zemlji. To nije ono
što „sveta Crkva“ znači, nego to želi reći da je Crkva kadra posvećivati
sredstvima koja joj je Gospodin dao: po sakramentima, vjeri, stezi, vjerskom
životu, molitvenom životu.
Pitanje: Što mislite o prijedlogu kardinala
Saraha da se tradicionalni obred Prikazanja uvede u novu Misu?
Msgr. Fellay: Ova zamisao nije nova, ona kruži
po Rimu već sigurno deset godina. Sretan sam da ju se opet prihvatilo. Neki
kritiziraju ovaj korak i kažu da bi se tako sveto izmiješalo s profanim.
Naprotiv, u smislu ozdravljenja Crkve mislim da bi to predstavljalo veliki
napredak jer je Prikazanje sažetak katoličkih načela Mise, pomirbene Žrtve koja
se prinosi Presvetom Trojstvu, koju svećenik u prisutnosti i pratnji vjernika upravlja
Bogu kao naknadu za grijehe. A to bi postupno vjernike vodilo k tradicionalnoj
Misi koju su izgubili.
Pitanje: Preuzvišeni, kako biste završili?
Msgr. Fellay: Po mojem mišljenju, mi smo u
predvečerju ozbiljnih događanja, a da ih točno ne možemo definirati. Pozivam na
molitvu i želim završiti s pogledom na dragog Boga što nam naime dopušta uvijek
sačuvati nadu.
(Izvor:
Présent od 27. lipnja 2015. Intervju
s Anne Le Pappe prigodom posvete zvona u školi St.-Michel de La Martinerie u Châteauroux)
