Ove
godine je u cijeloj Francuskoj bilo samo 68 ređenja dijecezanskih
svećenika i 52 svećenička ređenja za redovničke zajednice, dakle
sveukupno 120 novih svećenika za „najstariju kćer Crkve“.
Prognoze
kažu da će za pet godina biti još 6000 svećenika, u usporedbi s
15000 koliko ih danas još ima, od
kojih je 10000 starijih od 65 godina, a 7000 ih je starijih čak od
75 godina.
Kako
će ovih 6000 svećenika biti kadro skrbiti za župe? Voditelj
Velike džamije u Parizu ima neke ideje za prenamjenu nekadašnjih
crkava za jednu „dobru svrhu“ u Francuskoj – naime u džamije –
a biskup Michel Dubost de Evry koji „više voli da crkve postanu
džamije nego restorani“ voljan
je predati mu ključeve crkava.
Suočena
s ovim neumoljivim smanjenjem svećeničkih ređenja, stručna vijeća
daju sociološka objašnjenja i savjetovanja stručnjaka predlažu
psihološke interpretacije dok zaključak svaki dan postaje očitiji
i više je demografski: nema dovoljno novih svećenika da zamijene
svećenike koji umiru.
Ova
kritična situacija je prije nekoliko godina dovela jednog biskupa do
toga da moli za dopuštenje „da krene s eksperimentom Tradicije“,
ali u ime ideološkog a
priori njegov
zahtjev je odbačen: o
Koncilu se ne može pregovarati, pokoncilske reforme su
ireverzibilne, brojevi koji tomu proturječe moraju potjecati od
„lefebvrovaca“ i stoga se im se mora pristupati s odgovarajućom
skepsom.
To
je neprihvaćanje stvarnog stanja stvari.
Ali
činjenice su činjenice. A s eksperimentom Tradicije se još uvijek
može otpočeti. A da bi se to dogodilo, moramo energično nijekati
da je ovo smanjenje zvanja naša sudbina i mora postojati volja da se
upotrijebe blaga koja nam nudi Tradicija od 2000 godina…To je
izazov današnjoj Crkvi!
Izvor: dici.org
