Je li dopušteno učiti u nedjelju?

Važno je uočiti razliku između nedjeljnog odmora i služničkih, težačkih poslova, opera servilia i slobodnih poslova, opera liberalia. Primijetimo da crkvena zabrana ne ovisi o svrsi, razlogu zašto se neki posao radi, već o naravi samoga posla. Služnički posao koji se čini iz ljubavi ili milosrđa zabranjen je nedjeljom, poput košenja susjedove trave ili bojanja garaže, a slobodni poslovi su dopušteni, čak i kada se rade zbog profita, poput slikanja slika za prodaju.

Možda se pitate koja je onda razlika između služničkih i slobodnih poslova i zašto su služnički poslovi posebno zabranjeni. Sv. Toma Akvinski objašnjava zašto u svojoj Summi Theologici (IIa IIae, q. 122, a. 4, ad 3).

,,Služnički posao se zove zbog služenja, robovanja; a ovisnost je trostruka. Jedna po kojoj čovjek služi grijehu; prema Ivanu 8, 34: „Tko čini grijeh, rob je grijehu“, i u ovom slučaju grješni su svi služnički čini. Druga je gdje jedan čovjek služi drugome. A čovjek ne služi drugome svojim umom, već svojim tijelom. Zbog toga se svi poslovi u kojima jedan čovjek služi drugome zovu služničkima. Treća je služenje Bogu i na taj način se djelo bogoštovlja i klanjanja, koji se tiče služenja Bogu, može zvati služnički posao.“

Očito je da je nedjelja posvećena bogoštovlju i služnički poslovi u tom trećem smislu ne samo da su dopušteni, nego su obvezni. Također, služnički poslovi u prvome smislu grijeha su uvijek zabranjeni, a posebno nedjeljom. Ako su služnički poslovi u drugome smislu fizičkih aktivnosti koje su prije radili robovi striktno zabranjeni nedjeljom, to je zato što je zaokupljenost tim stvarima dio kazne za istočni grijeh (Post 3, 19 – „U znoju ćeš lica svojega jesti kruh“) i odvraća dušu od uzdizanja k Božjim stvarima, razmatranja vječnosti, brige za svoje vječno spasenje i o većoj slavi Božjoj. Sa slobodnim umjetnostima je drukčije jer one izražavaju uzdizanje duše i razmatranje ljepote, istine i dobrote na različite načine. Nedjelju stoga treba upotrijebiti za dušu da bi došla do izražaja njezina sloboda da upozna, ljubi i služi Bogu ne samo sudjelovanjem u svetoj Misi i crkvenim službama, nego i prakticiranjem i/ili vrednovanjem slobodnih umjetnosti. Moralni teolog Jone je to sažeo na sljedeći način:

,,Slobodni i umjetnički poslovi također su dopušteni: učenje, podučavanje, crtanje, arhitektonsko dizajniranje, igranje, muziciranje, pisanje (tipkanje), slikanje, profinjeno kiparstvo, vezenje, fotografiranje. To su poslovi koji su dopušteni čak i ako se rade za plaću“ (Moralna Teologija).

Međutim, može se ponekad dogoditi da čak i slobodne umjetnosti ometaju dušu u štovanju Boga, kada su nemoralne ili prilika za grijeh ili ako je osoba toliko njima okupirana da više ne sudjeluje na Misi niti se brine za svoje duhovne dužnosti. U takvim okolnostima i učenje postaje grješno u nedjelju.

p. Peter R. Scott

Izvor: http://archives.sspx.org/

Što je to župa?

Možda ste primijetili da Svećeničko bratstvo ne govori o svojim ,,župama ili župljanima“, nego o ,,crkvama, prioratima i vjernicima“. Evo ovdje objašnjenje zašto.

Vjerovanje

sv. Ćiril Jeruzalemski

Kod učenja i ispovijedanja vjere prihvati i čuvaj samo onu vjeru koju ti sada predaje Crkva a koja je utvrđena u cijelom Svetom pismu. Budući da svi ne mogu čitati Sveto pismo, jer su neki neuki, drugi su prezaposleni pa su spriječeni da ga upoznaju, pa da duša ne bi propala zbog neznanja, u samo nekoliko redaka Vjerovanja imamo sav poklad vjere.

Zapovijedam da tu vjeru imaš poput popudbine u svakom trenutku života te da osim te vjere nikakvu drugu ne prihvaćaš; pa ni onda kad bismo se mi sami izmijenili te bismo govorili protivno onome što sada učimo, pa ni onda kad bi te anđeo protivnik preobražen u anđela svjetla htio uvesti u zabludu. Jer kad bismo vam mi ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko drugo evanđelje mimo onoga koje vam mi sada navijestismo, neka je proklet!

I što si do sada samo riječima slušao, to drži u sebi pamćenjem. U zgodno vrijeme izvuci iz božanskih Pisama tvrdnju o pojedinim dijelovima. Nije sažetak vjere složen da se nešto ljudima oduzme, već preporučena poglavlja izabrana iz cijelog Svetog pisma usavršavaju i nadopunjuju jedan nauk vjere. I kao što sjeme gorušičino u malenom zrnu obuhvaća mnoge grane, tako i vjera u tih malo riječi u sebi, kao u krilu obuhvaća svu spoznaju sadržanu kako u Starom tako i u Novom savezu.

Presveto Trojstvo (III.)

Poradi ove različitosti izvora Ocu se pripisuju djela svemoći, Sinu djela mudrosti, Duhu Svetomu djela dobrote.

Spomenuta djela imaju naime određenu sličnost s vlastitostima osoba koje su uvjetovane svojim izvorom. Otac rađa Sina (tj. izvor je njegove opstojnosti). Stoga mu se pripisuje proizvođenje prolaznih stvari iz ničega, tj. stvaranje. Zove ga se stoga „Ocem svemogućim“ (Apostolsko vjerovanje). Pripisuje mu se i milosrđe jer nas grješnike opet prihvaća kao svoju djecu. On je Otac milosrđa (2 Kor 1,3). Sin je vječno spoznanje Oca, mudrost.

Stoga mu se pripisuje proizvođenje lijepog reda kod stvaranja. „Sve postade po njoj“ (Ivan 1,3). Kao što umjetnik sa svojim razumom koji razmišlja stvara plan za neko djelo, tako je Otac po Sinu stvorio red u svijetu. Sinu se pripisuje i ponovna uspostava reda po otkupljenju, a to tim više jer je za to uzeo ljudsku narav. Sveti je Duh uzajamna ljubav Oca i Sina. Njemu se stoga pripisuju sva dobročinstva Božja, poglavito prenošenje života kod stvaranja. „Kao što ptica počiva na jajima kako bi toplinom u njima probudila život; tako je kod stvaranja Duh Božji lebdio nad vodama“ (sveti Jeronim). Duhu se Svetomu stoga pripisuje prenošenje duhovnog života po milosti, tj. posvećenje ljudi. Njemu, „prstu desne Očeve“, pripisuju se čudesa; naposljetku i najveće djelo ljubavi Božje, Utjelovljenje.

Nauk o Presvetom Trojstvu (II.)

U prirodi pronalazimo mnoge sličnosti s otajstvom Presvetog Trojstva. Budući da su svijet i sva stvorenja djelom Svevišnjega, u njemu se djelomično zrcali i trojstvenost Svevišnjega. Stoga kaže Vatikanski sabor 1870. da mi s pomoću razuma prosvijetljena vjerom možemo dospjeti do korisnog razumijevanja otajstava ako ih usporedimo s mnogim stvarima u prirodi (I. vatikanski sabor 3,4). Ovdje pronalazimo sljedeće nesavršene usporedbe:

Sunčeva zraka sadrži trobojno svjetlo: crveno, žuto, plavo. Ametist sjaji, promatran s različitih strana, trima bojama: purpurno crvenom, ljubičasto-plavom i crveno-ljubičastom, a opet je to samo jedan i isti kamen (sveti Izidor). Ista voda može biti u krutom sanju, tekućina i u obliku pare, ipak ne istodobno. Sunčeva kugla koja sjaji, zraci svjetlosti koji od nje polaze i toplina koju stvaraju jedno i drugo jesu tri stvari, ali ipak samo jedno (sveti Ćiril Aleksandrijski). Kod ognja pronalazimo plamen, svjetlost i toplinu; tri su stvari, ali ipak samo jedan oganj. Valja pripomenuti da naš duh ima: razum, volju i pamćenje; da postoje tri protežnosti (dimenzije) svih tijela u prostoru: duljina, širina, visina, i trostrukost u vremenskom slijedu: prošlost, sadašnjost, budućnost. Na mnogim oltarima trostruki list djeteline predočuje Presveto Trojstvo.

Presveto Trojstvo

Ove nedjelje sveta Crkva slavi blagdan Presvetog Trojstva. Budući da i dalje postoje brojni nesporazumi o Božjem bitku, a predstavnici islama imaju posve krivu predodžbu u crkvenom Nauku, objavljujemo prijevod teksta iz katekizma Franza Spiraga.

Uočljivo je da anđeli u nebu dragog Boga slave kao triput „Svetoga“. Prorok Izaija čuje serafine kako u nebu kliču. „Svet! Svet! Svet Bog, Gospodin nad Vojskama!“ (Iz 6,3). Vrijedno je spomenuti da se sunčeva zraka, prolazeći kroz staklo s bridovima (prizmu), razlaže u tri boje: plavu, žutu i crvenu. Kao što je zraka svjetla trobojno svjetlo, tako su i tri Osobe u jednoj božanskoj biti. Kod Kristova krštenja objavile su se sve tri božanske Osobe: Otac po glasu s neba, Sin po krštenju, Duh Sveti uzevši obličje goluba. (Mt 3,16)

Katekizam Sv. Pija X. - Druga lekcija

Abbé Quinet; Explication simple de mon catechisme. Str. 10-13

Prvi članak Vjerovanja

"Vjerujem u Boga Oca Svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje"

Bog postoji

I. Objašnjenje

1. Otvorite oči i promatrajte prekrasni krajolik, planine, šume, rijeke, mora; pogledajte nebrojene zvijezde na nebu i zapitajte se odakle potječe sve ovo.

Istinska znanost vam govori kako je sve ovo imalo jedan početak. Znanstvenici istražuju i mogu objasniti kako su se stvari razvijale, no ne mogu objasniti tko je dao početak svim srtvarima.

Katekizam Sv. Pija X. - Prva lekcija

Abbé Quinet; Explication simple de mon catechisme. Str. 5-8

Prvi dio - Istine kojima nas je Isus poučio

Prva lekcija - Apostolsko vjerovanje

U mnogim knjigama koje ste pročitali, imate na početku odlomka kratak sažetak. Ovaj sažetak vam pomaže kako biste dobili određenu ideju o onome o čemu se u odlomku radi. Teže je sjetiti se što u nekom odlomku piše, no jednostavije je sjetiti se njegova sažetka. Imate pred očima također jedan sažetak, podjeljen u dvanaest malih članaka; istine koje ste dužni vjerovati: to je Apostolsko vjerovanje ili simbol.

Kratka pouka o sv. Misi

 

Iz molitvenika "Zvijezda karmela"; Đakovo 1940

"Sveta je Misa", kako kaže sv. Franjo Saleški, "sunce svih duhovnih vježbi, središte katoličke vjere, duša pobožnosti, neiskazana tajna, koja u sebi krije bezdan ljubavi Božje; jer nam se u njoj dariva sam Bog sa svim bogatstvom svojih darova i milosti.

Katekizam Sv. Pija X. - Uvodna lekcija

Abbé Quinet; Explication simple de mon catechisme. Str. 1-4

Uvodna lekcija: Zašto učiti katekizam?

Roditelji su nas kada smo bili djeca slali u školu kako bismo naučili čitati, povijest, zemljopis i matematiku. U školi smo naučili zakone koji nam govore kako se pokreće svijet. U katekizmu ćete naučiti nešto o Stvoritelju koji je stvorio nebo i zemlju, zvijezde i mora, koji je dao zakone čitavome svemiru, koji je stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku, dao mu u ruke zakon kojemu je cilj voditi ga do prave sreće, a ta je posjedovati Boga u ovome životu i radovati se s njime u budućemu.