Isus je rođen, trpio je i umro radi spasenja ljudskog roda - Blažena Marija od Isusa IX.

Kada je Bog stvorio svijet i čovjeka, smislio je plan dostojan njegove ljubavi i njegove mudrosti: čovjek je predodređen da slavi i ljubi Boga na zemlji te da ga baštini jednog dana u nebeskoj slavi. Sav je ostatak stvoren radi čovjeka, da mu pomogne kako bi slijedio svoj konačni cilj koji je Bog. Poradi toga, sve u čovjeku i u ljudskom društvu: čini, misli, uporaba sposobnosti, snaga i stvorenja, trebalo je težiti ovomu vrhovnom cilju. No, potaknut od demona, čovjek je sagriješio i nakon svoje krivnje trajno ga kuša taj zloduh koji mrzi Boga i njegovo stvorenje; njegovo je iskvareno srce postalo suradnikom svojeg neprijatelja, dovedeno sada već do pobune protiv Boga kao i do toga da sebe sama učini ciljem. Bog, koji pokazuje beskrajno milosrđe, popravio je Otkupljenjem ovaj strašan pad; sve je obnovljeno u Isusu Kristu. On je rođen, trpio je i umro radi spasenja grješnog čovjeka. Utemeljio je Crkvu čije nadnaravno poslanje jest dijeliti dušama, po sakramentima, beskrajne zasluge Spasiteljeve, poučavati svijet u istini, raskrinkati zabludu, boriti se protiv zla, voditi duše k vječnoj sreći te također čuvati poklad naravnih istina koje strasti ne priznaju, ali koje su temeljem društvenog uređenja.

Moralno je zlo pobuna čovjeka protiv reda koji je Bog odredio; praktično nijekanje podložnosti svih stvari njihovu istinskom i krajnjem cilju. Bez sumnje, nakon istočnog grijeha, zlo je vazda postojalo:stari neprijatelj ljudskog roda koji je nadasve i Božji neprijatelj, u svakom se vremenu urotio radi propasti duša; ali nikada kao danas nije se usuđivao ratovati s toliko smionosti, toliko cinizma i toliko prijetvornosti. Borba je već stoljeće i pol zaodjenuta osobitim obilježjem koje treba potaknuti najozbiljnija promišljanja. Nije većma posrijedi, kao nekoć, napad na neki dio dogme ili katoličkog morala, jedna zabluda koja, nakon zlokobnih gibanja, ne uspjevši zagospodariti, kako je željela, društvom čiji temelji nisu još potreseni u svojoj osnovi, bila prisiljena svladati se nad danostima; čak ni o nebitnoj ili lokalnoj pobuni protiv nekog načela. Posrijedi je sada širok opći pokret oprečan svim vjerskim dogmama, svim moralnim načelima i svim osnovama vjerskog i građanskog društva.

Ovo je zlo sveopće, prostire se u svim narodima svijeta, bez razlike klime, rase, vlasti, hvatajući inteligenciju u široku mrežu laži prikrivenih zavodljivim riječima. U duhu su se mnogih sve istine smanjile; najčudniji poremećaji učinjeni su prihvatljivima; najočitije zablude prihvaćenima, a subverzivna se načela proklamiraju i prihvaćaju.

[Deveti dio odlomka iz okružnice blažene Marije Deluil-Martiny, herojske utemeljiteljice sestara Kćeri Srca Isusova od 8. prosinca 1882. godine]

Svijet želi otjerati Isusa iz srdaca - Blažena Marija od Isusa VIII.

U miru vaših samostana, jedva do vas dospijeva daleki odjek psovki svijeta. Nedvojbeno, pak, prije ulaska u redovništvo, a također i kasnije, po vanjskom obličju društva, po događanjima koja ste vidjeli svojim očima i zahvaljujući instinktu vaših kršćanskih duša nazreli ste neke od zabluda današnjice; ražalošćene zbog uvreda koje se nanose Bogu, odlučile ste da se njemu potpuno posvetite u molitvi i zadovoljštini. Ali dopustite mi da vam to kažem, drage moje kćeri, Vi prinosite zadovoljštinu za ono što ne znate; zlo je puno veće nego što pretpostavljate; veća i hitnija je dakle i potreba, preča je dužnost koja se nameće svakoj od vas da stvaramo ravnotežu ovom zlu, barem u mjeri svojih slabih snaga.  Čini mi se prikladnim pozvati vas da sa mnom uprete pažljiviji pogled u neprijatelja Božanskog Učitelja, jer, poznajući bolje njegove prepredenosti i njegove nacrte, neka poraste vaša revnost, a vaša ljubav neka se uzdigne, ako je moguće, na razinu uvreda; ma što govorim! «Kako bi, kada Krv Isusa Krista prinesena na oltaru vičući traži milost pred licem Očevim, vaše duše, udružene s Isusovim božanskim prošnjama, pomiješale s još većim žarom svoj glas i svoju pokoru s glasom i žrtvom one Krvi koja iskupljuje svijet».

Ljubav nije ljubljena - Blažena Marija od Isusa VII.

Najdraže kćeri u Kristu,

stigle smo do prvog jubileja Utemeljenja naše malene družbe! […] Vaša su srca prepuna radosti i zahvalnosti; što bih mogla pridodati vašim osjećajima i vašem vjerskom ganuću? Dopustite mi da vam barem uputim povik koji prodire iz dubine moje duše: Ljubav, ljubav!

Ljubav prema Bogu koji je toliko ljubio svijet da je poslao svog Sina Jedinca da ga spasi! Ljubav prema Janjetu koje nas je opralo u svojoj Presvetoj Krvi i koje se žrtvovalo da nas otkupi! Ljubav prema Isusu Hostiji koji se već deset godina udostojao ostati izložen na skromnim oltarima naših samostana! Ljubav prema božanskog Srcu koje je osvojilo naša srca! Najdraže sestre i kćeri, želim vam priopćiti nebesku Muku Isusa Krista. On je došao donijeti vatru Ljubavi na zemlju; što mogu zaželjeti ako ne da ona zapali vaše duše? Želim vidjeti da vas ova ljubav proguta; ali ne ljubavlju neplodnih želja i osjećaja, nego ljubavlju u djelima i istini koja ide do potpunog posvećenja i koja Ljubljenomu dopušta da je nosi do potpune žrtve! Kako bih dodala plamen vašoj vatri ljubavi prisjećam vas i prenosim vam kako u ovo nesretno vrijeme mrze Onoga kojeg volimo; koliko je prezren Onaj kojemu se klanjamo; koliko se vrijeđa Onoga koga služimo na koljenima.

Valja osvajati duše za Isusa Krista VI.

Sljedbe uče hedonizam, materijalizam i najuskogrudniji egoizam; mi ćemo tomu suprotstaviti traganje za potpunom samozatajom, snagu nutarnje savršenosti i neprestano mrtvljenje u svakoj stvari koliko god bude moguće. Tomu ćemo suprotstaviti velikodušnu ljubav prema križu, duh žrtve, jedinstva sa žrtvovanim Isusom što nije ništa drugo nego sam duh kršćanstva; tomu ćemo suprotstaviti izvrsnu čistoću, neporočne nježnosti djevičanstva, zaborav naših osobnih interesa i konačno, nutarnju žrtvu nas samih na veću slavu Božju.(…)

Treba osvajati duše za Isusa Krista. Paklenim naporima da se otrgnu duše Isusu Kristu, suprotstavit ćemo revnost i predanost ljubavi. Koliko bi pogriješila duša koja bi stupila u ovu Družbu radi traženja isključivo vlastite savršenosti! Jedna kći Srca Isusova treba biti ne samo drugi Raspeti Isus po duhu žrtve i dragovoljne pokore, ili drugi Isus Hostija po duhu trajnog prinosa i žrtve, nego treba biti drugi Isus Otkupitelj vršeći u  sebi samoj „ono što Isus Krist treba trpjeti u nama radi izgradnje svog tijela koje je Crkva“ poradi samih nakana žrtve Našeg Gospodina koje su slava Božja i spas duša. «Ova ponizna Družba nije utemeljena samo radi spasenja i svetosti svojih članova, nego da se njezini članovi trse, uz pomoć milosti i svim svojim snagama, za spas duša, za službu svetih interesa Srca Isusova, svete Crkve i katoličkog svećenstva, molitvom, žrtvom, širenjem pobožnosti Božanskom Srcu Isusovu i Bezgrješnoj Djevici, Kraljici i pomoćnici Crkve.“

Masonerija želi uništiti vjeru V.

Sotonin cilj, ideal sljedbi je protjerati Isusa Krista iz svijeta, zatrti i spomen na njegov nauk i oteti mu duše; valja dakle, drage Sestre, ljubiti Isusa Krista, sjediniti se s Isusom Kristom, oponašati Isusa Krista, osvajati duše za Isusa Krista. Valja ljubiti Isusa Krista i trebamo se ujediniti s Isusom Kristom. Ljubimo ga kao djevice i zaručnice; bacimo pred njegove svete noge naše ljiljane kojima je On sam dao da rastu, perući ih svojom predragocjenom Krvlju, a čiji će miris udahnuti On sam.

Bit ćemo žrtve paljenice, skrivene u Isusu Kristu, prinesene za žrtvu s Isusom Kristom (IV.)

Skromni radnici ovog velikog djela, radimo u tišini i u nadi. Molimo: to je uvjet uspjeha: prinosimo zadovoljštinu, jer je najveća bol vidjeti kako se Boga vrijeđa i psuje; trpimo, borimo, umrimo ako bude potrebno, sigurne da gore bdije Providnost, Svemogućnost nam pomaže i pobijedit će; Dobrota misli na sve, beskrajna Ljubav priginje se k nama da nas vodi k svojim božanskim namjerama. Mi smo Marijin rod, a sam je Bog zametnuo trajno neprijateljstvo između tog roda i  Sotonine rase; to je rod kojemu je On sam dao pobjedu po Isusu Kristu, a da nas pak ne oslobodi muke, da nam ne oduzme čast i zaslugu borbe.

Masonerija želi uništiti vjeru III.

Djelovanje je tajnih sljedbi bitno sotonsko

Isusu Kristu pripada svaka vlast; na Ime Isusa Krista svako se koljeno prigiba također i u podzemlju. Narodi su mu dani u baštinu. Dok On dopušta da se paklena neman koprca podno njegovih nogu, On pobjeđuje i slavi pobjedničko slavlje. Anđeli već pjevaju njegovu konačnu pobjedu!

Masonerija želi uništiti vjeru II.

Masonerija svoje adepte ubacuje u narodne odbore da se ondje bore tajnim i prepredenim urotama protiv onoga što se protivi njezinim ciljevima. Kada uzmogne, uspinje se do vrhova vlasti radi ostvarenja svojih bezbožnih zakona, strašnog cilja koji sebi postavlja, cilja koji u današnje vrijeme, zbog značajnog broja njezinih članova, s teškom mukom skriva pod prozirnim i lažnim koprenama koje nisu kadre zavarati poštene ljude. Tome smo žalosni svjedoci. 

Masonerija želi uništiti vjeru I.

Nasuprot Crkvi Kristovoj podiže se gotovo razotkrivena, osnažena nesrećama vremena, paklena Sotonina crkva, koja je duže vrijeme kovala svoje zavjere u sjeni, zastirući najdubljim tajnama svoje gnjusne zablude, svoje niske misterije i svoje mrske nacrte. Luđački pokušava satrti Božja prava u ovome svijetu, uništiti Crkvu i svaki temelj kršćanskog društvenog poretka; veliča vajno čovjekovo naravno usavršavanje i njegovu neovisnost od Boga, uništenje svakog autoriteta, vlast materije, nereda, izopačenosti; naposljetku, samo nijekanje Boga: ne želi ni Boga, ni gospodara! Evo, drage Sestre, sažetka nauka ove paklene škole.

A ako želite upoznati razlog ovih bolnih i čudnih činjenica, sama sveta Crkva vam odgovara glasom Pija IX: “Tko bude dobro razumio karakter, težnje, cilj tajnih sekti, masonskih i svih drugih, narav i slijed sveopće borbe koja je objavljena Crkvi, zacijelo neće dovoditi u sumnju činjenicu da se sadašnje nevolje poglavito pripisuju podmuklosti i rovarenju istih od kojih se sastoji Sotonina sinagoga.“