Prošle
nedjelje mogli smo u Kapeli sv. Jeronima u Splitu održati svečanost
prve Pričest za troje naših kandidata. Kao izvještaj s ovoga
lijepoga događaja donosimo propovijed i nekoliko fotografija.
Dragi
vjernici, draga djeco,
sv.
Gerard Majella, časni brat redemptorist koji je živio u 19. st., po
kome se Bog divno proslavio tako da je proizveo brojna čuda, imao je
jako veliku želju da primi Pričest, ali bio je još premalen, nije
imao dovoljno godina te ga je svećenik odbio. No onda se dogodilo
čudo koje je Bog učinio da je poslao sv. Mihaela arkanđela da mu
donese sv. Pričest. Draga djeco, vjerujem da i svatko od vas ima
takvu ili barem sličnu veliku želju da primi Isusa u Presvetoj
Euharistiji. Vi ste već izrazili tu želju osobno, a sada ćete je
uskoro izreći javno u obnovi krsnih zavjeta koje ćemo učiniti
nakon propovijedi. Tu ćete vi sami potvrditi ono što su u vaše ime
na krštenju izgovorili kumovi. Obnova krsnih zavjeta sastoji se od
dva dijela: odricanja od grijeha i ispovijesti vjere. Ta dva dijela
odgovaraju smislu dvaju sakramenata koje vi primate: sakramentu svete
ispovijedi i sakramentu euharistije i pokušat ćemo se zato osvrnuti
na ono što je u njima najvažnije i na što posebno treba obratiti
pažnju.

Vi
ste, draga djeco, jučer primili prvi od ta dva sakramenta, a to je
sveta ispovijed ili pokora. Vi ste učili, a vjerujem da je dobro
ovdje ponoviti radi sviju nas koji su dijelovi ovoga sakramenta.
Gledamo li sa strane pokornika, sakrament ispovijedi ili pokore
sastoji se od tri dijela, a to su kajanje, ispovijed grijeha i
zadovoljština. To nije samo ispovijed grijeha, nego ako bismo jedan
od ova tri elementa morali izdvojiti i posebno naglasiti onda je to
kajanje – ono je najvažniji čin u sakramentu ispovijedi, u njemu
se sastoji bit ovoga sakramenta. A kajanje se upravo sastoji u odluci
da nećemo više griješiti. Ta odluka mora biti čvrsta, a to znači
da mora proizlaziti iz naše nutrine, mora nam biti uistinu žao što
smo Boga uvrijedili našim grijesima. To ne smije biti samo nešto
površno jer sakramenti su sveti, a to znači da su oni nešto vrlo
ozbiljno. To nije igra i nije samo neka ceremonija koju bismo trebali
obaviti. Tu dolazimo u izravni odnos s Bogom koji je neizmjeran, koji
je savršen, kome se klanjamo te moramo pred njim imati
strahopoštovanje. To strahopoštovanje, dragi vjernici, je danas u
sve većem opadanju. Uoči velikih blagdana imamo svugdje po našim
župama velike ispovijedi. Lijepo je kada vjernici idu u velikom
broju na svetu ispovijed jer u nekim drugim (zapadnim) zemljama, taj
sakrament nestaje. Imamo svećenike prijatelje – koji su s našim
Bratstvom u dobrim odnosima i podržavaju ga, koji svjedoče da u
tim zemljama (npr. Njemačkoj, Francuskoj)
više nitko ne ide na ispovijed. Znaju nam reći da uoči Uskrsa na
ispovijed dođe recimo svega 5 ljudi. To je pokazatelj strašne krize
u kojoj se nalazimo ne samo u svijetu koji sve više otpada od Boga,
nego i u Crkvi gdje se ta kriza podržava jednom modernističkom
politikom s najviših razina u zadnjih pola stoljeća.