Pedeset godina FSSPX-a: Intervju s p. Patriceom Larocheom

P

ater Patrice Laroche ušao je 1973. u Bogosloviju sv. Pija X. u Ecôneu. Francuza je za svećenika zaredio nadbiskup Marcel Lefebvre 1978.

Je li moguće obratiti muslimane?

Za vrijeme svog dugog poslanja u Africi nadbiskup Lefebvre stekao je temeljito znanje o lažnim religijama, čarobnjaštvu, a posebno o islamu. Još od koncila, a posebno nakon Asiza s praksom nerazumnog ekumenizma, Vatikan i biskupi umnožavali su „zajedničke molitvene susrete“ sa svim religijama.

Danas kada slušamo kako se na sve strane citira islam – i s građanske i s religiozne strane, kao primjer i izvor obogaćivanja, njegovo je svjedočanstvo posebno zanimljivo.

Ovaj članak uzet je iz francuskih novina Fideliter (rujan - listopad, 1987., #59): ,,Nadbiskup Lefebvre: Mojih četrdeset godina biskupstva".

Prosudba islama - nadbiskup Lefebvre

Sv. Pio V. zaštitio je španjolske katolike od islama

U vrijeme kada islam galopirajući napreduje u Africi pa čak i u Europi, dovoljno je okrenuti se učiteljstvu Crkve. Pročitajte pisma koja je sv. Pio V. naslovio na kralja Španjolske. Rimski prvosvećenik osuđuje islam, religiju koju on, pobjednik kod bitke u Lepantu (7. listopada 1571.), zna i predobro, i javno osuđuje opasnosti koje on predstavlja za katoličanstvo.

Papa traži Filipa II. da snažno i hrabro intervenira protiv islama, da bi spriječio da se pokvarenost i nemoral koje on širi prošire u katoličkoj sredini. Svatko je znao u to vrijeme da je bilo španjolskih katolika koji su bili zavedeni islamom i napustili svoju vjeru. To je bilo vrlo teško vrijeme.

Danas nitko ne zna povijest; više nismo spremni učiti iz povijesti, jer se pretvaramo da se sve promijenilo, da je sve u redu i da su svi dobri. Pa opet, ako citiramo samo europske žene koje su se udale za muslimane, vidimo da su oni muževi koji su napustili svoje žene, držeći se Kur'ana, uzeli i djecu koja su rođena u tom braku – pod isprikom da prema kuranskom zakonu djeca rođena u miješanom braku trebaju biti muslimani. 

Povremena uzdržljivost i regulacija začeća

a. Uvod

Bračni drugovi mogu u pogledu zakona o bračnim odnosima ne počiniti grijeh, a ipak svoju dužnost u pogledu bračnog staleža, odnosno rađanja djece ne ispuniti.

1 – Obveza koja proizlazi iz bračnog staleža

Usp. Pio XII., Nagovor pri Kongresu Udruženja katoličkih primalja Italije, 29. listopada 1951.

Uzdržavati se uvijek bez teškog razloga od svojih glavnih obveza, bio bi za bračne drugove grijeh protiv vlastitog smisla bračnog života.

2 – Pozitivna obveza

Ne obvezuje semper et prosemper [uvijek i u svim trenucima]: Pio XII. utvrđuje pobliže da bračni drugovi mogu biti ispričani od obveze rađanja potomstva iz vrlo ozbiljnih razloga medicinske, eugeničke, gospodarske ili društvene vrste. To je upravo moguće kroz obazrivost na razdoblja u kojima ne može doći do začeća.

Bog je izvor sveg reda i pravednosti

Papa Pio X. i njegove velike reforme crkvenog prava

Pio X. spada među velike pape crkvene povijesti. U zadivljujuće djelo obnove koje je on pokrenuo spadaju i velike izmjene u pravnom životu Crkve koje se ukratko mogu opisati natuknicama reforma Kurije, reforma časoslove i reforme crkvenoga prava. Mitteilungsblatt je razgovarao s paterom Patriceom Larocheom o Piju X. kao „papi crkvenoga prava“.

Mitteilungsblatt: Neiskorjenjiva je predrasuda da je pravo suprotstavljeno ljubavi. I danas se jedna nasuprot drugoj postavljaju „Crkva ljubavi“ i „Crkva prava“, i to upravo sada u odnosu na „milosrđe“ protiv „zabrane sv. Pričesti za rastavljene koji su ponovno civilno vjenčani“. Zašto se crkveno pravo ne može staviti nasuprot ljubavi prema Bogu i bližnjemu?

Pater Patrice Laroche: Crkva je društvo i kao svako društvo, ono treba zakone. Crkveno je pravo sveukupnost zakona koji Crkvi pomažu dospjeti do svojeg cilja, naime voditi duše k njihovom nadnaravnom cilju koji je gledanje Boga. Pravo je dakle načinjeno radi ljubavi i besmisleno je suprotstavljati „Crkvu ljubavi“ i „Crkvu prava“. Kada Crkva rastavljenima i ponovno civilno vjenčanima zabranjuje primanje svete Pričesti, to nije ni protiv ljubavi prema Bogu ni prema bližnjemu. Štoviše, to je ljubav prema Bogu da Crkva zabranjuje svetogrdno primanje svete Pričesti jer je to uvreda Bogu. Jedno bi takvo dopuštenje bilo protiv ljubavi prema bližnjemu koji bi po riječima svetog Pavla „jeo i pio“ vlastitu osudu.

Nastanak crkvenog prava

MB: Nije svaki katolik upućen u crkvene zakonike, isto kao što ni svaki građanin ne poznaje građanski zakonik. Možda možete kratko protumačiti kako „nastaje“ crkveno pravo i kako se popisuje.