Viđenje
iz svibnja 1873. Bila je tamna noć (duševni neredi); ljudi nisu
mogli razlikovati putove kojima bi se povratili svojim mjestima; tada
se na nebu ukaza veličanstveno sjajno svjetlo, što je osvjetljavalo
korake putnika, kao usred bijela dana. U onom času vidjelo se
mnoštvo muževa, gospođa, staraca, djece, redovnika, redovnica i
svećenika kako dolaze iz Vatikana s papom na čelu i kako se
svrstavaju u procesiju. Ali gle: razbješnjela bura. Dok je ono
svjetlo prilično potamnjelo vidjelo se kako se razvija bitka između
svijetla i tame. Međutim, dođoše do jednog trga pokrivenog mrtvima
i ranjenima; neki su ranjenici glasno zazivali pomoć. Redovi
procesije veoma se prorijediše. Kada su pošli nešto dalje,što
odgovara vremenu od dvije stotine sunčevih izlazaka, svaki pojedini
opazi da njega (pape) nema u Rimu. Malodušnost obuze duše sviju;
onih koji se okupljahu oko pape, da čuvaju njegovu osobu i da mu u
nevolji budu u pomoći. U onaj čas budu viđena dva anđela, koji su
nosili zastavu i predali je papi, govoreći: »Primi zastavu od one
koja pobjeđuje i raspršuje najjače vojske na zemlji.
Tvoji
su neprijatelji iščeznuli; tvoji te sinovi zovu suzama i jecajima,
da se vratiš.« Tko god je upravio pogled na zastavu vidio je
napisano, na jednoj strani: Regina
sine labe concepta — Kraljica bez grijeha začeta, a na drugoj
strani: Auxilium Christianorum — Pomoćnica kršćana. Papa
primi zastavu s radošću, ali, videći mali broj onih koji su ostali
uz njega, bio je vrlo žalostan. Oba anđela rekoše potom: »Pođi
odmah tješiti svoju djecu! Piši svojoj braći, raspršenoj po svim
dijelovima svijeta, da se ljudi moraju obnoviti u svom ćudoređu. A
to se ne može postići drugačije nego da se puku lomi kruh Božje
riječi. Poučavajte djecu, propovijedajte odcjepljenje od zemaljskih
stvari. Došlo je vrijeme — zaključiše
oba anđela
— da siromašni budu propovjednici narodima. Leviti će biti uzeti
od motike, sjekire i čekića (duhovna zvanja, od radnika i od
seljaka), da se ispune riječi Davidove: 'Bog je podigao siromašne
sa zemlje i postavio ih na tron knezova svoga naroda.' «Nakon što
je papa to čuo, ustade i redovi se procesije počeše pojačavati.
Kada je zatim stupio u sveti grad, započne plakati zbog malodušnosti
u kojoj su se građani nalazili; mnogi više nisu bili u životu.
Kada stupi u crkvu Svetog Petra, zapjeva Te
Deum,
a kor anđeoski odgovori pjevajući: »Gloria in excelsis Deo et in
terra pax hominibus bonae voluntatis.«
