U veličanstvenom intervjuu koji je mons.
Fellay dao obavijesnoj agenciji DICI-a nalazi se nekoliko citata koje u ovim
svetim danima zbilja valja staviti na srce svakom kršćaninu, a osobito našoj
braći tradicionalistima, kao i svatko sebi samomu. Nakon svih opomena o
dramatičnosti situacije i možda početku onih strašnih vremena o kojima
izvješćuje Sveto Pismo, oci i naučitelji Crkve, nikada ne smijemo zaboraviti da
je naš put - put ljubavi.
Prisjetimo se još jedanput ovih riječi
Generalnog poglavara Svećeničkog Bratstva svetog Pija X.:
„Ali vjera, o kojoj govor sveti Pavao i
Sveto pismo, jest oblikovana vjera, drugim riječima, vjera koja je prožeta
ljubavlju. Ljubav daje vjeri oblik. Ljubav je Božja ljubav i time ljubav prema
bližnjemu.
Stoga je posrijedi vjera, koja se posvećuje
bližnjemu, koji se očito nalazi u zabludi, te ga upućuje na istinu. A to na
način da kršćanin po ovim opomenama može sijati vjeru, nekoga preporoditi u
vjeri, voditi dušu k istini. Stoga to nije ogorčena revnost; to je štoviše
vjera ugrijana ljubavlju.“
Uz obilje blagoslova u ovim svetim danima
stavljamo Vam na srce Hvalospjev ljubavi svetoga Pavla:
Hvalospjev ljubavi (1 Kor 13)
Kad bih sve jezike ljudske govorio i
anđeoske,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.2Kad bih
imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao - ništa sam!3I
kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se
sažeže,
a ljubavi ne bih imao -
ništa mi ne bi koristilo.4Ljubav
je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;5nije
nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;6ne raduje se
nepravdi,
a raduje se istini;7sve
pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.8Ljubav
nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznanje? Uminut će.9Jer
djelomično je naše spoznanje,
i djelomično prorokovanje.10A
kada dođe ono savršeno,
uminut će ovo djelomično.11Kad
bijah nejače,
govorah kao nejače,
mišljah kao nejače,
rasuđivah kao nejače.
A kad postadoh zreo čovjek,
odbacih ono nejačko.12Doista,
sada gledamo kroza zrcalo,
u zagonetki,
a tada - licem u lice!
Sada spoznajem djelomično,
a tada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!13A
sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveća je među njima ljubav.