Problem je intercommunija nadasve težak i
može predstavljati stranputicu s pravog ekumenskog puta, pokazati se pravom
zamkom za mnoge dobronamjerne katolike i pružiti novo svjedočanstvo
zastranjenja teologa od teologije [...] Jedinstvo se nikada neće postići
polovičnim riječima, pojmovima izrečenima do pola, dobrovoljnim početcima i
tumačenjima. Ako bi ovo netko nazvao jedinstvom, ne bi znao što govori ili bi
lagao znajući da laže [...] Krivo ekumensko približavanje zaraženo je
relativizmom na dogmatskoj razini; to je tema koja se danas obrađuje
eufemistički pojmom pluralizma. U suštini nauka koji je Katolička Crkva
prihvatila objavljenim i sigurnim ne može postojati pluralizam. To
pretpostavlja relativizam koji logički dovodi do rastakanja svega; ne dakle
jedinstvo, nego uništenje. Je li možda jedinstvo djelo uništenja? Pluralizam je
u ukusima, u izgledu, u simpatijama, u iskrenim prilagodbama jeziku
kultura - salva veritate - ali nikada u suštini istine i samih činjenica. Također
i u stvarima koje se tiču ljudi koje je „Bog ostavio ljudima na raspravu“, no
zacijelo ne u stvarima koje je On trajno definirao za vrijeme i vječnost.
[Odlomak uzet iz Uvodnika kardinala Giuseppea
Sirija koji je objavljen u “Renovatio”, IX – 1974.]
