Objavili smo dva dijela intervjua s
preuzvišenim biskupom Bernardom Fellayom, Generalnim poglavarom Svećeničkog
bratstva svetog Pija X., koji je koncem studenog dao obavijesnoj agenciji
DICI-a i koja je ondje početkom prosinca objavljena na francuskome i
engleskome. Intervju je na francuskome objavljen i kao video. Pročitajte
danas posljednji dio intervjua.
Staleške dužnosti
Vjernici moraju ispunjati svoje staleške
dužnosti u životu. Čuvati vjeru, vjeru koja je prožeta ljubavlju koja je čvrsto
usidrena u ljubavi. To će im omogućiti umaknuti obeshrabrenju, ogorčenoj
revnosti i zloći i umjesto toga doživjeti radost, kršćansku radost, koja se
sastoji u znanju da nas Bog toliko ljubi da je spreman živjeti s nama i živjeti
u nama po milosti.
To osvjetljuje sve što se zbiva i daruje
radost koja nam omogućuje zaboraviti probleme i sprječava da oni prekomjerno
dobiju na važnosti - probleme koji itekako mogu biti opterećujući. Ali što su
oni u usporedbi s nebom koje se upravo po ovim kušnjama zaslužuje? Ove je
kušnje Bog pripravio – aranžirao, ne da nas upropaste, nego da nam daju
izvojevati pobjedu. Bog ide toliko daleko da u nama živi kako kaže sveti Pavao:
„Ne živim više ja nego Krist živi u meni“. To je nevjerojatno lijepo. Kršćanin je
svetohranište Presvetog Trojstva, Hram Božji, živi Hram!
Uloga Svećeničkog bratstva sv. Pija X.
Njegova je glavna briga uistinu oko onoga što Crkvu održava
na životu: Misa! Sveta je Misna Žrtva doista svagdašnja stvarna primjena
zasluga našega Gospodina Isusa Krista, svega onoga što je na Križu zaslužio,
postigao, što je zbiljski sveukupnost svih milosti za sve ljude, od prvih, Adama
i Eve, do onih na kraju svijeta. Misa je trajni nastavak, obnavljanje, ponovna
izvedba ove Žrtve.
Na oltaru se događa Žrtva koja je identična sa Žrtvom na
Križu i svakodnevno kršćanima (a u širem smislu čovječanstvu) stavlja na
raspolaganje zasluge našega Gospodina, njegovu zadovoljštinu, njegovu naknadu
kako bi ishodila oproštenje svih grijeha, toga mora svakodnevno počinjenih
grijeha te također i nama potrebne milosti. Misa je formalno pumpa koja na
Križu zaslužene milosti raspodjeljuje preko cijelog mističnog Tijela. Stoga se
može reći da je ona srce koje preko krvi stanicama doprema sve što trebaju. O
tome je riječ kod Mise: ona je srce! Brinući se za ovo srce, brinemo se za
cijeli život Crkve.
Obnova Crkve po svetoj Misi
Ako želimo obnovu Crkve, a to posve sigurno želimo, moramo
krenuti u ovome smjeru. K izvoru, a izvor je Misa. Ne bilo koja liturgija, nego
ono na što mislim jest štoviše liturgija koja je u najvećoj mjeri sveta.
Liturgija koja je sveta da to sebi ne možemo predočiti. Liturgija koja
raspolaže jedinstvenom svetošću koju je Duh Sveti stoljećima oblikovao, koju su
sami sveti pape umjetnički oblikovali i koja zbog toga posjeduje izvanrednu
dubinu.
Nova se Misa nikako ne može usporediti s ovom Misom. To su
zbilja dva različna svijeta i čak bih rekao da kršćani koji samo u najmanjoj
mjeri reagiraju na milost to vrlo brzo ustvrde. Vrlo brzo! Nažalost, danas
promatramo da to mnogi ljudi čak niti ne razumiju! Ali za mene je posvema
jasno da obnova Crkve odavde mora otpočeti. To je razlog zašto papi Benediktu
dugujem veliku zahvalu jer je opet vratio tu Misu. To je bilo od odlučujućeg
značaja. To jest od odlučujućeg značaja.
Svećenička formacija
Svećeničko se bratstvo sv. Pija X. zalaže za ovu Misu, želi
ovu Misu i pomaže onomu tko je celebrira, a to može samo svećenik i nitko više.
Stoga je to glavna svrha Svećeničkog Bratstva: svećeništvo, svećenik,
formirati svećenike, pomoći svećenicima, bez ikakvog ograničenja, nitko nije
isključen, ne! To je svećenik kako ga je odredio naš Gospodin. Posvješćivati
upravo ova blaga koja danas mnogi preziru. A to je tragedija.
Ponovno otkriti kršćanski nazor
Misa je čak još i važnija. Misa je ta koja će prenositi
vjeru; ona će hraniti vjeru. Ako netko celebrira Misu bez vjere, on da je to
dakako velik problem. Nije riječ o tome da se stvore protuslovlja; riječ je o
tome da se istinski ujedini ono što ide skupa. Mislim ipak, otvoreno priznajući
– da mi već samo s ova dva elementa raspolažemo snažnim sredstvima za
preživljavanje Crkve.
Jasno je da je Crkva napadnuta na različitim razinama; no,
uvjeren sam da najozbiljniji problem ipak ostaje gubitak kršćanskog nazora.
Kršćani su pokušali postati kao svijet. Tako je glasilo cijelo vrijeme da je
namjera Koncila bila prilagoditi se modernom svijetu. Ah ne – to ne ide. Mi
živimo u ovome svijetu, stoga se moramo služiti mnogim njegovim stvarima koje
ipak sukladno svojoj vremenskoj uvjetovanosti prolaze.
Trajni je pak temelj da smo odani Gospodinu i da mu služimo,
što naravno, uključuje u sebe vjeru, milost i kršćanski nazor. Mi želimo
dospjeti u nebo. Stoga je upravo potrebno izbjegavati grijeh i činiti dobro –
oboje. Dok se ne vratimo ovim bitnim elementima, Crkvu će i dalje uništavati,
može se reći – smrtonosni virus koji je virus modernoga svijeta, da budemo
točni, moderne kulture.
Pobjeda Bezgrješnog Srca
„Na kraju će moje Bezgrješno Srce pobijediti!“ To je apsolutna izjava; u njoj ništa nije
uvjetovano prethodnim događajem. A to su odista riječi koje bude i utemeljuju
nadu. One su stijena. Budući da ova pobjeda očito stoji u vezi s posvetom
(Rusije), mi naravno želimo ovu posvetu; to je posve normalno.
Koliko ćemo dugo još morati čekati dok budemo mogli doživjeti
izvršenje posvete kako je zahtijevana? Ili hoće li se dragi Bog još jedanput
više zadovoljiti s manje? Mi to ne znamo. Znademo pak da na kraju stoji ova
pobjeda. I stoga je ovdje riječ o sigurnosti. Ne misli se na sigurnost u vjeri
jer nije posrijedi vjersko pitanje.
To je obećanje Presvete Djevice. A koliko njezina obećanja
vrijede, jako dobro znamo. Sve! Stat! (stoji!)