Pismo br. 81 mons. Fellaya
prijateljima i dobročiniteljima
Dragi prijatelji i dobročinitelji,
na koncu ove godine primjereno je baciti
pogled na glavna događanja u Crkvi i Bratstvu i iz toga izvući pouke koje nam
omogućuju pridonositi širenju kraljevstva našega Gospodina Isusa Krista.
U ovoj raščlambi trenutačnog stanja ne
zaboravimo da je „sve u rukama“ Božanske Providnosti koja nepogrješivo sve
uzdržava i svim upravlja - ne umanjujući čovjekovu slobodu kako bi sve
pridonosilo dobru onih koji Boga ljube (usp. Rim 8,28). Ovo nas nipošto ne
oslobađa naših dužnosti, naprotiv! „Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite
mnogo roda!“ (Iv 15,8).
Čini mi se da se još jedanput moramo
osvrnuti na odreknuće pape Benedikta XVI. i na izbor njegovog nasljednika, pape
Franje. Vrhovni pastir koji dolazi iz Argentine od prvih se dana pokazao posve
drukčijim od svih onih što smo dotada poznavali. Najnovije Apostolsko pismo Evangelii
Gaudium pokazuje poteškoću procjene jedne osobe izvan normalnog okvira,
koja ne oklijeva opetovano izreći oštre kritike današnjeg svijeta i moderne
Crkve. Papa spominje mnoge istinske probleme, ali čovjek se može zapitati jesu
li djelotvorne mjere koje preporučuje i
sumnjati u njihovo ostvarenje.
Nije lako njegovati umirućega, a određene
terapije, koje su još revolucionarnije od onih koje su dosada primjenjivane s
tim ciljem, mogle bi ga čak i dokrajčiti! Ne skrivamo Vam naše bojazni o
budućnosti Crkve, promatrajući s ljudskog stajališta. Čvrsto vjerujemo u pomoć
Duha Svetoga koja je obećana Kristovoj Zaručnici; ali također znamo da to ne
uklanja mogućnost da ljudi Crkve mogu duše voditi u propast, vodeći ih u pakao.
Na prvi se pogled uistinu ne može reći da
su prvi protekli mjeseci novoga pontifikata poboljšali situaciju. Iako čuvamo
nadu da će jednoga dana ponovno doći preuzimanje u svoje ruke koje će Bog
istinski nadahnuti, u ovom trenutku ipak ostaje stvarnost duhovnih patnji
vojujuće Crkve. Mnogi njezini članovi čak ne znaju o vrijednosti svoga života!
Sveti je Pijo X. rekao početkom XX. stoljeća da je prvi razlog za propadanje
duša vjersko neznanje, nedostatak pouke o vjerskim istinama, a sve se to može
samo pogoršati, bilo zbog smanjenja broja svećenika što se u Europi i drugdje
mučno osjeća, bilo zbog formacije u sjemeništima.
Promjena pape nimalo nije promijenila ovo
katastrofalno stanje, a novo naglašavanje zlosretnih usmjerenja Drugog
vatikanskog sabora navodi nas na bojazan da će situacija Katoličke Crkve u
svijetu ostati dramatična jer će isti uzroci proizvesti iste učinke te da se
ovo stanje u skoro vrijeme neće poboljšati. Proglašenje svetima dvojice papa
koji su najuže povezani s održavanjem i primjenom II. vatikanskog sabora
zacijelo je neće poboljšati. Štoviše, posljednje najave decentralizacije
papinske vlasti - naime njezinog rastapanja u proširenoj kolegijalnosti - zbog
koje likuju najgori modernisti kao Hans Küng - samo još uvećavaju naše bojazni
glede budućnosti.
U svim ovim brigama dobro cijele Crkve
svakom katoličkom srcu treba ostati na srcu. Razvoj našega Bratstva, čije
ostvarenje vidimo svojim očima, razlogom je radosti, zahvale i dokaz
činjenicama da vjernost vjeri i tradicionalnoj stezi uvijek rađa
blagoslovljenim plodovima milosti.
42 nova bogoslova koji su na sjevernoj
polutci stupili u naše bogoslovije te otprilike 210 bogoslova koji u našim
kućama dobivaju formaciju, istinskom su utjehom. U Sjedinjenim Američkim
Državama gradnja nove veće i ljepše bogoslovije u državi Virginia napreduje iz
mjeseca u mjesec. Ako sve bude normalno prošlo, ova će kuća već 2015. godine
otvoriti svoja vrata kako bi se nastavilo s djelom toliko potrebne svećeničke
formacije otpočete u Winoni, u državi Minnesota.
U ovom vremenu naši dragi svećenici putuju
svijetom prema novim vjernicima koji nas otkrivaju i pozivaju u pomoć. Svećenici
koji se brinu o Središnjoj Americi i Africi nisu dostatni za nove misije koje
smo otvorili u Kostarici, u Hondurasu, u Nikaragvi, u San Salvadoru. U Africi
naši misionari redovito posjećuju Ganu, Tanzaniju, Zambiju i Ugandu, ali to je
tako malo da bi se utažila duhovna žeđ tolikih i tolikih duša…Gospodine, daruj
nam svećenike!
U jednom svijetu, koji je sve više
neprijateljski nastrojen prema vršenju Božjih zapovijedi, moramo se zbilja
pobrinuti oko formacije prekaljenih duša kojima je na srcu vlastito posvećenje.
To nas potiče da veliku pažnju posvetimo našim školama i njihovu razvoju. U ove
odgojne ustanove ulažemo najveći dio svoje energije i svojih sredstava,
ljudskih i materijalnih. U cijelome se svijetu svećenici i redovnici posvećuju
veličajnoj dužnosti odgoja i vjerske pouke u više od sto ustanova te vrste.
Svjesni da briga za spas duše počinje već
od kolijevke, borimo se svim našim snagama da bi se sačuvalo blago kršćanskog
ognjišta, ognjišta svetosti usred dekadentnog svijeta koji ne može drukčije,
nego duše voditi u pakao. Razumijemo i dijelimo brigu očeva i majki obitelji
koji su shvatili da spasenje duše njihove djece nema cijene. Da, valja biti
spreman na žrtvu svih vremenitih dobara pa čak i darovati vlastiti život samo
da bi se osigurala blažena vječnost jednoj duši.
Znamo da postoji nešto nadljudsko u onome
što se zahtijeva od kršćanina u današnje vrijeme. Tradicionalna potpora koju se
u prošlosti moglo dobiti u kršćanskom ustrojstvu vremenitog društva sada više
ne postoji. Svagdje vidimo prodor zabluda na području vjere - sve do hereze,
propadanje morala - na osobit način napuštanjem zakona o braku i obitelji, te
napad na kršćanski život bez usporedbe. Nova liturgija dovodi do toga da mnoge
duše iskrvare…Jerusalem desolata est! I ovdje se djela Bratstva pojavljuju kao
oaze u pustinji, kao maleni otoci usred neprijateljskog mora.
U ovom dramatičnom surječju čini nam se
krajnje potrebnim pozvati na novu križarsku vojnu moljenja svete Krunice u
istome duhu kao i prethodne imajući na umu molbe i obećanja Bezgrješnog Srca
Marijina kako su izrečene u Fatimi, ali usredotočujući se ovaj put na njezin
sveobuhvatni karakter. Moramo se cijelim srcem, cijelom dušom posvetiti ovoj
novoj križarskoj vojni. Ne smijemo se zadovoljiti dnevnom molitvom Krunice;
moramo brižno ispuniti i drugu točku koju je Gospa od nas zahtijevala, naime
pokoru. Molitvu i pokoru, pokoru, zacijelo shvaćenu kao prihvaćanje određenog
odricanja, poglavito pak kao najvjernije izvršenje svojih staleških dužnosti.
Stoga će se ova četvrta križarska vojna
oslanjati na onu vojnu koju je mons. Marcel Lefebvre htio već 1979. godine.
Križarska vojna usredotočena na svetu Misu koja je izvorom svih milosti i svih
kreposti. U propovijedi prigodom svojeg svećeničkog jubileja u Parizu s velikom
nas je snagom pozvao na trostruku križarsku vojnu: križarsku vojnu mladih,
križarsku vojnu obitelji i križarsku vojnu glava obitelji za kršćansku kulturu.
Naš
poštovani Utemeljitelj tada je izjavio: „Moramo započeti križarsku vojnu! Zauzmite se za svetu Misnu Žrtvu, za Krv našega Gospodina Isusa Krista. Zauzmite se za ovu nepobjedivu stijenu i za
ovo neiscrpno vrelo milosti, za svetu Misnu Žrtvu. (…) Moramo započeti križarsku
vojnu. Ova križarska vojna mora se zauzimati za ovaj vječni pojam žrtve da ponovno
oživi kršćanstvo i da ga ojača.
Onako kako
to Crkva želi i kako je to uvijek ostvarivala, s istim načelima, s istom svetom
Misnom Žrtvom, istim sakramentima, istim katekizmom i istim Svetim pismom.
Moramo ponovno oživjeti kršćanstvo.
Vi ste, draga moja braćo, sol zemlje. Vi ste
svjetlost svijeta. Vama se obraća Naš Gospodin Isus Krist i kaže: „Ne
uništavajte plodove Moje krvi! Ne napuštajte Moju Kalvariju! Ne napuštajte Moju
Žrtvu. Također i Djevica Marija koja stoji podno križa, kaže Vam isto. Njezino
je srce probodeno. Ona je bila ispunjena patnjom i bolju. Ali Ona je također
bila ispunjena radošću da se može sjediniti sa žrtvom Svojeg božanskog Sina.
Ona Vam kaže: „Budite kršćani, budite katolici!“
Mons. Lefebvre točno je definirao ulogu
koju svatko - mladi, obitelji, glave obitelji; treba izvršiti u ovoj vojni:
„Ako želimo doći u Nebo, moramo slijediti
Našega Gospodina Isusa Krista, nositi
svoj križ. Nasljedujmo Našega Gospodina Isusa Krista, oponašajmo ga u Njegovu
križu, u Njegovoj patnji, u Njegovoj žrtvi.
Pozivam mlade ljude koji su ovdje u dvorani,
da zamole svoje svećenike da im tako objasne ove lijepe, ove uzvišene stvari da
donesu odluku sukladno svojem vlastitom pozivu za koji bi se mogli odlučiti,
bilo to za svećenika, redovnika, redovnicu ili za brak. Također i na temelju
sakramenta ženidbe oženjene će opomenuti njihov svećenik, oženjene koji
razumiju uzvišenost braka pod križem i u krvi Isusa Krista, u milosti našega
Gospodina Isusa Krista, da se po čistoći, čednosti, molitvi i razmatranju,
dostojno za to priprave i da ne dopuste da ih povuku strasti koje potresaju
svijet.
To mora biti križarska vojna mladih ljudi
koji žele tražiti pravi ideal.
To mora biti također i križarska vojna
kršćanskih obitelji! Kršćanske obitelji koje ste ovdje nazočne, posvetite Svoje
obitelji Presvetom Srcu Isusovu, euharistijskom Srcu Isusovu i Bezgrješnom Srcu
Presvete Djevice Marije! Molite zajedno u obitelji!
Znam da to mnogi od Vas čine. Ali treba Vas
biti uvijek više. Treba biti puno više onih koji to čine, žarko mole da Naš
Gospodin uistinu vlada u njihovom domu. (…)
To mora biti križarska vojna očeva obitelji!
Vi ste glava obitelji! Vi imate veliku odgovornost u svojoj zemlji! (…) Upravo
ste to otpjevali: „Christus regnat, Christus vincit, Christus imperat.”
Jesu li to samo riječi, fraze, pjesme? Ne, to
mora postati stvarnošću! Očevi obitelji, Vi ste za to odgovorni. Vi ste
odgovorni za Svoju djecu, za buduće naraštaje! Vi se morate organizirati,
ujediniti, dogovoriti kako biste postigli da Francuska opet bude kršćanska,
opet katolička.
Nije to nemoguće ili bi se moralo reći da
milost svete Misne žrtve nije više milost, da Bog nije više Bog, da Naš
Gospodin Isus Krist nije više Naš Gospodin Isus Krist. Valja imati povjerenje u
milost Našega Gospodina. Naš je Gospodin svemoguć!
U Africi sam vidio ovu milost kako djeluje.
Nema razloga za pretpostavku da ova milost neće djelovati također i ovdje, u
ovoj zemlji.“
Onda se mons. Lefebvre obraća osobito svojim
svećenicima i potiče ih:
„I Vi, dragi svećenici, koji me slušate,
stvorite usko povezano svećeničko udruženje radi proširenja ove križarske vojne
i radi poticanja križarske vojne kako bi Isus vladao, kako bi Naš Gospodin
vladao. Zbog toga morate sveto živjeti. Zbog toga morate težiti za svetošću.
Pokažite ovu svetost, ovu milost koja je djelotvorna u Vašoj duši. Vi primate
ovu svetost, ovu milost, po sakramentu presvete Euharistije i po svetoj Misnoj
Žrtvi koju prinosite! Samo Vi je možete prinositi.“
Svi će članovi Bratstva, dakle, ohrabreni
ovim zanosnim riječima našega Utemeljitelja, s Vama, dragi vjernici, stvoriti
veliku križarsku vojnu za našega Gospodina i kraljevstvo njegovo, za našu dragu
Gospu i pobjedu njezina Bezgrješnog Srca. Kada neprijatelj otvoreno nastupi -
po izričaju Otkrivenja - onda moramo i mi na odgovarajući način odgovoriti na
njegove napade. Bog to hoće!
Želimo Vas dakle ohrabriti za duh trajne
križarske vojne. Ali na temelju ljudske slabosti ograničavamo ovu križarsku
vojnu i počinjemo s njom službeno 1. siječnja 2014., a okončat ćemo je na
blagdan Duhova (8. lipnja 2014.) s ciljem pravljenja buketa od 5 milijuna
Krunica kao zadovoljštinu, naknadu za uvrede koje su nanesene časti naše drage
Gospe, njezinu djevičanskom Srcu i njoj kao Majci Božjoj.
Povjeravamo njezinoj majčinskoj dobroti Vaša
trpljenja i Vaše radosti, Vaše brige i Vaše nade kako bi Vas sačuvala uvijek
vjernima Crkvi, sve do u nebo.
Na blagdan svetog Nikole, 6. prosinca
2013. godine
+Bernard Fellay
Križarska vojna moljenja svete Krunice 2014.
Od 1. siječnja do 8. lipnja 2014.
Cilj: 5 milijuna Krunica
1) Kako bi se zazvala posebna
zaštita Bezgrješnog Srca Marijina na djela Bratstva
2) Za povratak Tradicije u
Crkvi
3) Za pobjedu Bezgrješnog
Srca Marijina po posveti Rusije.
Sredstva:
1) Molitva i pokora, kako je
to zahtijevano u Fatimi;
2) Posvećenje vršenjem
staleških dužnosti
3) Duh žrtve u sjedinjenju sa
svetom Misnom žrtvom.
