Intervju s novim poglavarom Austrijskog distrikta

V

elečasni pater Regele, od početka veljače zaduženi ste kao poglavar Distrikta za Austriju - što je bila Vaša prva misao kada ste saznali za to?

Intervju s p. Tilošancem na kanalu SSPX News

N

a službenom Youtube kanalu Američkog distrikta FSSPX-a, u sklopu razgovora sa svećenicima, objavljen je intervju s p. Markom Tilošancem o njegovom putu prema Tradiciji i apostolatu Bratstva u Hrvatskoj. 

Podcast Velebit: Drugi vatikanski koncil je uništio borbeni duh katolika

N

a youtube kanalu Podcast Velebit objavljen je novi, treći intervju sa svećenikom Bratstva sv. Pija X., p. Markom Tilošancem.

Podcast Velebit: Zabrana latinske mise je zloupotreba papinskog autoriteta

U

jeku papinog motuproprija kojim se radikalno ograničavaju mogućnosti za služenje tradicionalne Mise, na mrežnom kanalu Podcast Velebit snimljen je intervju s p. Markom Tilošancem, svećenikom FSSPX-a, u kojemu se pruža osvrt na ovaj aktualni događaj.

Intervju s Generalnim poglavarom Bratstva povodom obljetnice svećeništva

R

eđenja omogućuju da se u novozaređenim svećenicima vide plodovi bogoslovija dovedeni do zrelosti. Ali ona omogućuju i obilježavanje obljetnica ređenja starijih svećenika: 25, 50, 60 godina... Ove obljetnice trebale bi nas uroniti u zahvalnost.

Ne smijemo kapitulirati pred ovim svijetom, nego trebamo sve rekapitulirati u Kristu

Intervju s Generalnim poglavarom Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. o pontifikatu pape Franje 

V

elečasni oče, prošlo je osam godina otkako je papa Franjo zasjeo na prijestolje svetoga Petra te ste nam povodom ove obljetnice ljubazno omogućili ovaj intervju, na čemu smo Vam uistinu zahvalni.

Emisija s p. Tilošancem na Podcastu Velebit

Link je dostupan i klikom na gornju sliku:

O

vih dana objavljena je snimka emisije s p. Markom Tilošancem, svećenikom FSSPX-a, na poznatom internetskom kanalu Podcast Velebit.

Jedanaest pitanja s p. Davideom Pagliaranijem

O

bjavljujemo prijevod prvoga intervjua na engleskom jeziku s generalnim poglavarom FSSPX-a, p. Davideom Pagliaranijem, [...]

Prenositi ono što smo primili: razgovor s Generalnim poglavarom FSSPX-a

Oče Generalni poglavaru, do kraja godine održat će se brojni važni događaji poput Amazonske sinode i reforme Rimske kurije. Oni će imati povijesni utjecaj na život Crkve. Koje mjesto po Vašem mišljenju oni zauzimaju u pontifikatu pape Franje?

Utisak koji mnogi katolici trenutno doživljavaju jest Crkva na rubu nove katastrofe. Ako malo bolje pogledamo, Drugi vatikanski sabor sam po sebi bio je moguć samo zato što je bio rezultat dekadencije koja je zahvatila Crkvu u godinama prije njegovog otvaranja: brana se slomila pod pritiskom sile koja je neko vrijeme djelovala. To je ono što čini velike revolucije uspješnima jer zakonodavci samo odobravaju i sankcioniraju situaciju koja je već ionako činjenično stanje, barem jednim dijelom.

Dakle liturgijska reforma bila je samo vrhunac eksperimentalnoga razvoja koji seže natrag u međuratno razdoblje te je već bio prožeo veliki dio klera. Govoreći o sadašnjoj situaciji pod ovim pontifikatom, Amoris lætitia bila je potvrda prakse koja nažalost već postoji u Crkvi, posebno u pogledu podjele sv. Pričesti ljudima koji žive u stanju javnoga grijeha. Danas je situacija zrela za daljnje veoma ozbiljne reforme.

Možete li pojasniti svoju prosudbu o postsinodalnoj apostolskoj pobudnici Amoris lætitia tri godine nakon njene objave?

Amoris lætitia predstavlja u povijesti Crkve posljednjih godina, ono što su atomske bombe Hirošime i Nagasakija u modernoj povijesti Japana: ljudski gledano, šteta je nepopravljiva. To je nesumnjivo najrevolucionarniji čin pape Franje i istodobno najosporavaniji – čak i izvan tradicionalnih krugova – jer izravno utječe na bračni moral, što je mnogim klericima i vjernicima omogućilo otkrivanje prisutnosti ozbiljnih zabluda. Ovaj katastrofalni dokument pogrešno je predstavljen kao djelo ekscentrične i provokativne osobnosti – ono što neki žele vidjeti u trenutnom papi. To nije istina i neprimjereno je na taj način pojednostavljivati to pitanje.

Intervju s biskupom Fellayom: ,,Današnjem svijetu više od svega trebaju svećenici”

Biskup Bernard Fellay objavio je u izdavačkoj kući Via Romana knjigu s intervjuima koje je dao Robertu Landersu, vjerniku laiku koji ga je 2016. godine intervjuirao u Menzingenu.

Preuzvišeni, objavljujete knjigu lijepo nazvanu ,,Za ljubav prema Crkvi”. Možete li nam nešto reći o njezinom nastanku?

Biskup Fellay: Ova knjiga ima dugu povijest. Raspored mojih obveza mi nije dao svu slobodu koja bi bila potrebna za pisanje takvoga djela. Ono je prvi put zamišljeno prije oko četiri godine! A pisanje je dovršeno prije više od godinu dana. Kao rezultat toga, teme koje se odnose na aktualne novosti su djelomično zastarjele.

,,Za ljubav prema Crkvi” poziva nas da postavimo pitanje o mjestu Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. u Crkvi. Ne bi li to mjesto trebalo biti u Rimu jer je Rim glava, ali i srce Crkve?

Srce Crkve je Duh Sveti, to je Isusova ljubav, a to je također svećeništvo, tako blisko povezano s našim Gospodinom i Njegovim Svetim Srcem. Glava Crkve je Krist.

Ovdje na zemlji je vidljivi vođa Crkve papa kome smo naravno podložni, kojega poštujemo i kojega smo uvijek poštovali, kao i sve zakonite autoritete crkvene hijerarhije.

Mjesto Bratstva je u središtu, u srcu Crkve. Jer svećeništvo i sveta Misa, blisko povezani jedno s drugim, su srce Crkve; pumpa koja prenosi život milosti po cijelome tijelu.

Kao rimokatolicima je naše mjesto također u Rimu. Ali znate da prolazimo kroz strašnu krizu, uistinu đavolsku dezorijentiranost, koja je zamijenila vječni Rim, učitelja mudrosti i istine, novim Rimom, rođenim iz Drugoga vatikanskoga sabora, neomodernističkim Rimom s liberalnim tendencijama, kojemu se moramo oduprijeti da bismo zadržali vjeru.

Intervju s p. Pagliaranijem: budućnost Crkve i zvanja je u obiteljima u kojima su roditelji usadili Gospodinov Križ

P. Davide Pagliarani, generalni poglavar Svećeničkoga bratstva sv. Pija X., dao je ekskluzivni intervju za Porte Latine, podsjećajući na plodove Križa za zvanja i obitelji. Posebno naglašava potrebu očuvanja istinskog duha utemeljitelja, nadbiskupa Marcela Lefebvrea, ,,duha ljubavi prema vjeri i istini, prema dušama, prema Crkvi“ u svjetlu nedavne kanonizacije Pavla VI. i promicanja sinodalnosti u Crkvi.

„Budućnost Crkve i zvanja leži u obiteljima u kojima su roditelji usadili Križ našega Gospodina“

La Porte Latine: Prošlo je pet mjeseci otkako ste izabrani za generalnoga poglavara Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. na dvanaest godina. Ovih pet mjeseci zasigurno su Vam omogućili prvi pogled na rad koji je osnovao nadbiskup Lefebvre, koji nadopunjuje Vaše već bogato osobno iskustvo. Jeste li stekli prvi opći dojam, možete li postaviti prioritete za nadolazeće godine?

Bratstvo je Božje djelo i što ga više otkrivamo, to ga više volimo. Dvije su stvari koje mi najviše koriste kod ovog otkrića: prvo, providonosni značaj Bratstva. On je rezultat odluka i zaključaka jednoga svetoga prelata, vođenog isključivo nadnaravnom i ,,proročkom“ mudrošću. Njegova mudrost se tijekom godina kako se kriza Crkve produbljuje, sve više cijeni. Nadalje, mogu ponovno utvrditi da nemamo povlasticu biti pošteđeni: dobri Gospodin posvećuje sve naše članove i vjernike kroz neuspjehe, kušnje, razočaranja, jednom riječju po križu, a ne nekim drugim sredstvima.

Zvanja dolaze iz obitelji u kojima nema mjesta gorčini i kritici svećenika

La Porte Latine: Sa 65 novopridošlih bogoslova ove godine, Bratstvo drži rekord u posljednjih trideset godina. Vi sami ste bili gotovo šest godina rektor bogoslovije u La Reji (Argentina). Kako namjeravate promicati razvoj sve brojnijih zvanja?

Uvjeren sam da pravo rješenje za povećanje broja zvanja i njihove ustrajnosti ne leži ponajprije u ljudskim i takozvanim ,,tehničkim“ sredstvima kao što su okružna pisma, apostolska putovanja ili oglašavanje. Poziv se prije svega treba razviti u domu u kojemu se ljubi Gospodina Isusa Krista, Njegov Križ i Njegovo svećeništvo; dom u kojemu nema gorčine i nema mjesta za kritiziranje svećenika. Poziv se budi osmozom, u kontaktu s istinski kršćanskim roditeljima i svećenicima duboko ispunjenim duhom našega Gospodina. Na toj razini moramo nastaviti raditi svom snagom. Zvanje nikada nije rezultat spekulativnog razmišljanja ili lekcije koju je mlada osoba primila i s kojom se intelektualno slaže. Takvi elementi mogu pomoći odgovoru na Božji poziv, ali samo uz pretpostavku onoga što sam upravo rekao.

Crkva nije bila 2000 godina u krivu

Razgovor s p. Davidom Pagliaraniem, generalnim poglavarom Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. za „Salzburger Nachrichten“

P. Davide Pagliarani, generalni poglavar Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. dao je ekskluzivni intervju za „Salzburger Nachrichten“, objavljen u subotu, 15. prosinca 2018. godine. U njemu objašnjava što svaki katolik može očekivati od Pape: vjerno prenošenje pologa vjere, koja je prianjanje razuma uz božansku objavu, a nije osobno subjektivno iskustvo. Nažalost, nedavni rimski dokumenti poput apostolske pobudnice Amoris lætitia potiču subjektivizam, koji više ne prepoznaje sveopću istinu, što stvara veliku pomutnju i razbija misionarski žar Crkve prema drugim religijama.

Utemeljitelj Svećeničkoga bratstva sv. Pija X., nadbiskup Marcel Lefebvre, bio je izopćen 1988. godine zbog nedopuštenog posvećenja četiriju biskupa. Godine 2009. papa Benedikt XVI. ukinuo je ovo izopćenje. Što je to značilo za vas?

Za nas se ništa nije promijenilo jer nikad nismo smatrali da su ta izopćenja valjana. Međutim, to je ohrabrilo da dođu k nama oni koji se do tada nisu usudili. I naš je odnos s određenim biskupima i dijelom klera, osobito mladim svećenicima, olakšan.

I Franjo vam je izašao ususret. Što još očekujete?

Očekujemo ono što svaki katolik traži od Crkve kod svoga krštenja: vjeru. Božanska objava je zaključena i zadatak pape je da vjerno prenosi taj polog vjere. Stoga Papa mora zaustaviti strašnu krizu koja 50 godina potresa Crkvu. Ova kriza potaknuta je novim poimanjem vjere, koja je određena subjektivnim iskustvom pojedinca. Vjeruje se da je čovjek sam odgovoran za svoja uvjerenja i može slobodno odabrati bilo koju religiju, bez razlike između zablude i istine. To, međutim, proturječi objektivnom božanskom zakonu.

Gdje Bratstvo može izaći ususret Papi?

Bratstvo sv. Pija X. duboko je povezano s Petrovim nasljednikom, čak i ako se protivi zabludama Drugoga vatikanskoga sabora. Ipak, duboko nas potresa jedna od značajki sadašnjeg pontifikata: potpuno nova primjena pojma milosrđa. Ono se svodi na čudotvorno sredstvo za sve grijehe, bez potrebe za istinskim obraćenjem, za preobrazbom duše kroz milost, mrtvljenje i molitvu. Papa u postsinodalnoj apostolskoj pobudnici Amoris lætitia otvara kršćanima mogućnost izbora po pitanjima bračnog morala od slučaja do slučaja u skladu sa svojom osobnom savješću. To potpuno jasno proturječi nužnoj i jasnoj usmjerenosti Božjemu zakonu.

U tome vidimo odjek Lutherove duhovnosti: kršćanstvo bez zahtjeva za moralnom obnovom, subjektivizam koji više ne prepoznaje sveopće važeću istinu. To je stvorilo duboku zbrku među vjernicima i svećenicima. Svako ljudsko biće traži istinu. Za to, međutim, treba vodstvo svećenika, budući da učenik treba vodstvo učitelja.

Što je u tom pogledu donijela Lutherova godina 2017.?

Od 16. stoljeća Katolička Crkva se približava protestantima da ih preobrati i vrati u istinsku Crkvu. Lutherova godina nije dala prioritet ovoj svrsi povratka protestanata. Naprotiv, oni su bili utvrđeni u svojim zabludama. Razlog tome je da od Drugoga vatikanskoga sabora Crkva vjeruje da svaka osoba može pronaći Boga u svojoj religiji. To je pretpostavka koja svodi vjeru na osobno, unutarnje iskustvo umjesto razumskoga pristanka na božansku objavu.

Postoji mnogo ljudi u drugim religijama koji dobro žive u najboljem znanju i savjesti. Hoće li Bog priznati njihove zasluge?

Crkva je u osnovi misionarska. Krist kaže: ,,Ja sam put, istina i život“. Samo po njemu ljudi se spašavaju. On je utemeljio Rimsku Crkvu kao jedinu Crkvu. Ova teološka istina mora se naviještati, kao i ispravnost u moralu i veličanstvenost tradicionalne Mise po tridentskom obredu.

FSSPX ima blago u svojim rukama: Intervju s p. Pagliaranijem

Razgovor s prečasnim ocem Davidom Pagliaranijem, generalnim poglavarom Bratstva sv. Pija X., prvi put objavljen u Nouvelles de Chrétienté [Vijesti o kršćanstvu] broj 173.

Oče generalni poglavaru, Vi naslijeđujete biskupa koji je vodio Bratstvo svetoga Pija X. dvadeset i četiri godine i koji Vas je čak zaredio za svećenika. Kakvi su Vaši osjećaji u vezi s tim što ga naslijeđujete?

Netko me je već pitao slično pitanje kada sam imenovan rektorom sjemeništa u La Reji, gdje su mi dva biskupa prethodila na toj dužnosti. Recimo da je to ovaj put malo složenije! Biskup Fellay je važna osoba u povijesti Bratstva, budući da ga je nadgledao tijekom pola vremena u kojem je ono postojalo. Tijekom toga dugoga razdoblja nije nedostajalo iskušenja, a ipak je Bratstvo još uvijek ovdje, držeći visoko barjak Tradicije. Mislim da je ta vjernost Bratstva njegovu poslanju na određeni način odraz vjernosti moga prethodnika njegovu poslanju. Želim mu zahvaliti za to u ime svih.

Neki su ipak pokušali vidjeti vašu osobnost kao vrlo različitu od one Vašeg prethodnika. Postoji li nešto u čemu se stvarno osjećate drugačije?

Moram priznati – cum grano salis (sa zrnom soli) – da nepopravljivo mrzim sve elektronske medije bez iznimke i bez šanse za promjenom mišljenja, dok je biskup Fellay stručnjak za tu temu...

Kako Vi gledate na Bratstvo svetog Pija X. kojega ćete morati nadzirati dvanaest godina?

Bratstvo ima blago u rukama. Neki opetovano naglašavaju da ovo blago pripada Crkvi, ali mislim da možemo reći s punim pravom da pripada i nama. Ona pripada nama i zato je Bratstvo savršeno djelo Crkve. Čak i sada!

Tradicija je blago, ali da bismo ga vjerno očuvali moramo biti svjesni da smo glinene posude. Tu se nalazi ključ naše budućnosti: u svijesti o našoj slabosti i potrebi da budno pazimo na sebe. Nije dovoljno ispovijedati vjeru u svoj cjelovitosti ako naši životi ne izražavaju tu cjelovitu vjeru redovito i konkretno. Živjeti Tradiciju znači braniti je, boriti se za nju, boriti se kako bi najprije pobijedila u nama i u našim obiteljima, tako da može pobijediti u cijeloj Crkvi.

Intervju s p. Tilošancem u časopisu Hrvatska riječ: Tradicionalna misa privlači baš mlađe naraštaje

Prenosimo tekst intervjua s p. Markom Tilošancem objavljenoga u podlistku za mlade časopisa Hrvatska riječ (br. 124 od 23. veljače 2018.) - glasilu Hrvata koje izlazi u Subotici.

Za početak, recite nam nešto o Vašem svećeničkom pozivu.

Svećenički poziv naslućivao sam na jedan način i prije, no definitivno sam ga prepoznao nekako u vrijeme mature, kada je trebalo stvoriti odluku o daljnjem životnom putu. Ipak definitivnu odluku da želim krenuti putem svećeništva nisam donio odmah jer mi je nedostajalo onoga konačnog uvjerenja i hrabrosti, nego nakon dvije godine. Tada sam stupio u bogoslovno sjemenište u Zagrebu kao kandidat svoje Varaždinske biskupije.

Recite nam nešto o Vašoj formaciji u Bogosloviji.

Formacija u zagrebačkoj bogosloviji bila je uobičajena kao što je u današnjim bogoslovijama. Nisam znao puno kako je nekada izgledao bogoslovski život, nego samo fragmentarno, no ubrzo sam primijetio jedan nedostatak istinske revnosti za napredak prema savršenstvu u duhovnome životu te duh mlakosti i ravnodušnosti, s čime se nisam želio pomiriti. O tradicionalnoj latinskoj Misi – obredu koji se služio nekada, prije nego je uvedena Misa na narodnome jeziku – nisam znao ništa jer takva Misa tada u Hrvatskoj nije bila uopće dostupna. Moj prvi susret s tradicionalnom teologijom i problematikom sadašnjeg stanja u Crkvi bio je tijekom bogoslovskoga studija, na trećoj godini. Tada sam došao do knjige "Iota unum" velikoga katoličkoga filozofa R. Amerija koja na sustavan način obrađuje problem zbivanja koja su se dogodila na Drugome vatikanskome saboru i reformi koje su uslijedile nakon njega. Tu sam uvidio da doista postoji jedan ozbiljan problem u današnjoj Crkvi, gdje nemalo stvari koje se promiču i čine u Crkvi nakon sabora nije u skladu s katoličkim naukom.

Kako mislite nije u skladu s katoličkom naukom? Možete li nam o tome nešto podrobnije reći?

Intervju s don Faustom Buzzijem za Il Giornale

Prenosimo intervju s don Faustom Buzzijem, pomoćnikom poglavara Talijanskoga distrikta FSSPX-a, koji je prošli tjedan objavljen u talijanskim dnevnim novinama Il Giornale.

Il Giornale: Što još razdvaja zajednicu Bratstva sv. Pija X. od Katoličke Crkve?

Don Fausto Buzzi: Potrebno je istaknuti da Bratstvo sv. Pija X. ni na koji način nije odvojeno od Katoličke Crkve. Mi smo sjedinjeni s Katoličkom Crkvom i nikada se od nje nismo odvojili, usprkos neslaganju s autoritetima Crkve. Mi nismo odgovorni za ta neslaganja. Nadbiskup Lefebvre je uvijek govorio da je on osuđen zbog samih onih stvari radi kojih su ga pape (posebno papa Pio XII.) prije hvalili. Rim je onaj koji se promijenio te se s Drugim vatikanskim udaljio od stoljećima stare Tradicije Crkve.

IG: Jedan župnik mi je jednom rekao: „Mnogi ljudi govore o raskolu, ali oni nemaju teološku stručnost Marcela Lefebvrea“. Je li to tako?

FB: Mnogi ljudi kritiziraju ili osuđuju Bratstvo sv. Pija X., a da ga ne poznaju i bez razumijevanja su ozbiljnih razloga koji ga stavljaju u tu neprijateljsku situaciju u odnosu na crkvene autoritete. Danas se mnogi ljudi, svećenici i laici, počinju pitati što se događa u Crkvi i otvaraju oči za činjenicu da su oni koji su godinama kategorizirani kao raskolnici možda oni koji su ostali vjerni Katoličkoj Crkvi i, paradoksalno, najvjerniji papinstvu. U našim bogoslovijama nadbiskup Lefebvre je želio da studiramo Summu Theologicu svetog Tome Akvinskog i druga klasična djela teologije. Uvjeravam vas da je bila velika milost za nas primiti tako duboku i čvrstu formaciju.

IG: Kakvo je vaše mišljenje o Papi Franji?

FB: Za nas papa Franjo nije ni gori ni bolji od drugih koncilskih ili postkoncilskih papa. On radi u istoj radionici koju je postavio Ivan XXIII., onoj koja ruši Katoličku Crkvu da bi sagradila drugu – onakvu koja je usklađena s liberalnim duhom svijeta. Usudio bih se ići i dalje: sadašnji Papa nije toliko odgovoran koliko je bio papa Pavao VI. On je bio taj koji je održao koncil, zaključio ga i donio sve reforme. A sve je to sada uzrok velike krize koju vidimo u Crkvi. Naravno, djela i riječi pape Franje čine se ozbiljnijima od onih njegovih prethodnika. Ali to nije tako. Današnji mediji imaju efekt da sve preuveličaju puno više nego u prošlosti. U biti su djela Pavla VI. bila mnogo ozbiljnija od Franjinih.

Časopis Obnova - intervju s p. Markom Tilošancem

Obnova – časopis za kulturu, društvo i politiku, objavio je u svojem posljednjem broju intervju s p. Markom Tilošancem, svećenikom Bratstva sv. Pija X., u kojemu se dotiču teme pojma Tradicije, poslanja Bratstva, stanja u Crkvi – napose našoj hrvatskoj te katoličkog nauka o društvenom uređenju. Tekst intervjua donosimo u nastavku.

Intervju s pomoćnim biskupom Bernardom Fellayom

Dana 21. lipnja pomoćni biskup Bernard Fellay, Generalni poglavar Svećeničkog bratstva sv. Pija X., dao je intervju francuskom političkom časopisu „Présent“ koji je ovdje dokumentiran u hrvatskom prijevodu.

Pitanje: U jednom razgovoru za časopis „Fideliter“ iz godine 2001. spominjete „razvoj duboke naklonosti mladoga klera prema Bratstvu“. Je li se ovaj razvoj pojačao, osobito od motuproprija iz 2007.?

Msgr. Fellay: Bez ikakve sumnje! Ovaj razvoj je s motuproprijem dobio nov zamah. Uostalom, treba spomenuti zanimanje Benedikta XVI. za cjelokupnu liturgiju općenito. Doista je bila njegova želja da svećenicima i vjernicima učini dostupnom cijelu tradicionalnu liturgiju, ne samo Misu; to se doduše zbog mnogovrsnih otpora nije moglo ostvariti. No mladež se u njoj pronalazi, osobito jer je ova liturgija izvan vremena. Crkva živi u vječnosti. A isto tako liturgija, stoga je ona uvijek mlada. Ona je posve blizu Bogu i stoga ne pripada vremenu. Tako da nije začuđujuće da krsna milost dovodi do toga da ova harmonija zazvuči, čak u dušama koje je nikada nisu upoznale. Uostalom, osobito je dirljiva reakcija mladih svećenika koji otkriju ovu liturgiju: oni imaju dojam da im se skrivalo jedno blago.

Pitanje: Argentinska država je službeno priznala Bratstvo katoličkim, uz podršku kardinala Bergoglija koji je potom postao papa Franjo. Ima li to samo administrativno značenje ili to znači nešto više?

Msgr. Fellay: To ponajprije ima samo pravne posljedice i ništa ne govori o stanju općih odnosa Brat-stva s, pojednostavljeno rečeno, službenom Crkvom. Druga posljedica može se zbilja teško procijeniti. Nema sumnje da je papa Franjo kao kardinal Bergoglio bio obećao da će pomoći Bratstvu dobiti priznanje našega bratstva od argentinske države da je katoličko i on je održao svoje obećanje. To nas mora dovesti do zaključka da nas itekako drži katolicima.

Pitanje: U ovome misaonom okružju Vatikan Vas je imenovao prvostupanjskim sucem u postupku protiv jednog svećenika Bratstva. Zar se u tome ne može vidjeti znak naklonosti?

Msgr. Fellay: To nije ništa novo, nego postoji već deset godina. Riječ je zbilja o znaku naklonosti i zdravog ljudskog razuma. U Rimskoj Crkvi to vrijedi tijekom cijele povijesti: njezin realizam je kadar nadići kanonske, pravne probleme da pronađe rješenja za vrlo stvarne probleme.

Intervjui s p. Freyom o Biskupskoj sinodi

Svećeničko bratstvo sv. Pija X. gotovo svugdje, diljem katoličkog svijeta, predstavlja jedan nezaobilazni faktor u promatranju današnje situacije u Crkvi. Odatle privlači i pozornost svjetovnih medija, naročito kada se radi o kontroverznim temama, koje su odraz trenutne krize u Crkvi. Tako je nedavno poglavar Austrijskog distrikta (koji je nadležan za apostolat na području Hrvatske), p. Stefan Frey (koji je nedavno služio Misu i održao predavanje u Zagrebu) dobio priliku dati intervju za austrijsku državnu televiziju – ÖRF, kao i novine ,,Die Presse", o aktualnim događanjima na protekloj sinodi. Donosimo ovdje prijevod, najprije kompletnog intervjua s austrijskom televizijom, novinski članak s njihove internetske stranice o intervjuu, te naposljetku intervju s dnevnikom ,,Die Presse".

***

Intervju Austrijske televizije ÖRF-a s poglavarom Distrikta paterom Stefanom Freyom

Kako prosuđujete posljedice Sinode, ali i rasprave koje su se uopće vodile?

Posljedice Sinode, ali i žestina dvotjednih rasprava posve jasno pokazuju da se znatan dio biskupa energično odupirao „pastoralnom otvaranju“ koje je podupirao papa Franjo što nije smjeralo ni za čim drugim, nego da se pokrene prava revolucija unutar Crkve. Crkva mora zastupati objektivni moral koji je prožet Božjim zapovijedima koji ne smije skrenuti u smjeru morala „Laisser-faire“. Ona mora držati na visokoj razini moralne zahtjeve i onda kad proturječe duhu vremena. To je bila njezina veličina kroz sva vremena. Stoga je ona stijena dok valovi bjesne, razbijajući se o obalu.

Što to znači za Vaš dijalog s Vatikanom?

Bratstvo sv. Pija X. uvijek se branilo od rastakajućeg mekšanja crkvenog nauka. Ako se sada brojni visoki crkveni velikodostojnici odlučno protive usmjerenju ekscesivne liberalizacije, mi smo, dakako, u dobrome društvu. To će našem argumentiranju u razgovorima s Vatikanom zacijelo podariti veću snagu.

Sveti Pijo X. i katekizam

Intervju s paterom Johannesom Reinartzom

Za sv. Pija X. poučavanje je djece u katoličkoj vjeri bio ključ za rješavanje krize novog vijeka. Kao jedva koji drugi Pontifeks prije njega dao je katehezi najviše prvenstvo. Mjesečnik Mitteilungsblatt je razgovarao s paterom Johannesom Reinartzom (Stuttgart).

Mitteilungsblatt: Zašto vjeronauk za Pija X. stoji u središtu katoličkog apostolata?

Pater Johannes Reinartz: Poučavanje je katekizma jedna od glavnih zadaća katoličkog svećenstva. Prenošenje vjere ovisno je o dobroj nastavi vjeronauka. Pijo je X. bio uvjeren da je poučavanje katekizma temeljem za ponovnu izgradnju kršćanstva. Već kao mladi kapelan sastavio je vlastiti katekizam za svoju nastavu čiji je rukopis još i danas sačuvan.

U njegovoj biografiji čitamo da je njegovo glavno polje rada kao župnik bio vjeronauk za djecu i kršćanski nauk za mladež i odrasle. Moramo imati na umu da je politička situacija u Italiji između 1858. – godine njegovog svećeničkog ređenja – i 1903. – godine izbora na Petrovu stolicu – bila obilježena golemim previranjima.

Kod svojeg rođenja 1835. Pijo je X. još bio podanikom Austrijskog carstva, onda je došao talijanski „pokret za ujedinjenje“ sa svojim jakim antiklerikalnim i masonskim zaleđem. 1871. Rim je otet papinstvu. Italija je doživjela vrlo jak val iseljavanja. Dalekosežne gospodarske i društvene promjene zahvatile su život ljudi. Modernizam, ova hereza svih hereza, uzdigla je svoju prijeteću glavu.

Kako je trebalo dalje prenositi vjeru? Pitanje je katekizma – u to je Pijo X. bio uvjeren – odlučujuće. Kao biskup je bio posvema prožet ovim uvjerenjem. Kao mantovanski nadpastir aktivno je sudjelovao u izradbi jednog kompendija katekizma za sjevernotalijanske biskupije. 1897. i sam je kao Venecijanski patrijarh izdao katekizam koji je imao nešto preko 100 stranica i koji se rabio u cijelom Venetu.

Gdje je Tradicija, tu je i rast - Intervju s p. Gaudronom

Objavljujemo zanimljiv intervju patera Matthiasa Gaudrona u njemačkom magazinu „Der Spiegel“ koji je inače veoma nesklon Katoličkoj Crkvi. Znakovito je kako se doživljava s jedne strane Tradiciju, a s druge strane novi pontifikat.