Latinsko-hrvatski mali misal (IV. izdanje)

N

akon što je bilo rasprodano posljednje, treće izdanje latinsko-hrvatskog malog misala, javila se potreba da se priredi novo izdanje ove knjižice koja je neophodna za praćenje tradicionalne latinske Mise.

Nadbiskup Marcel Lefebvre: Izjave i propovijedi - dostupno za nabaviti!

Iz tiska je upravo izašla najavljena knjiga - zbirka odabranih izjava i propovijedi nadbiskupa Marcela Lefebvrea. Možete je nabaviti (cijena: 15 kn) već sutra kod svečanosti podjele sakramenta svete Potvrde u Zagrebu, a nakon toga u našim kapelama u Zagrebu i Splitu. Knjižicu možete također naručiti poštom prijavom na našu e-mail adresu (christusrexhrvatska(ET)gmail.com).

Sadržaj:

Proglas od 21. studenoga 1974.

Pismo papi Pavlu VI. od 17. srpnja 1976.

Propovijed od 20. kolovoza 1976. u Lilleu

Pismo nadb. Lefebvrea osmorici kardinala (27. kolovoza 1986.)

Pismo nadbiskupa Lefebvrea papi Ivanu Pavlu II. (20. svibnja 1988.)

Pismo nadbiskupa Lefebvrea papi Ivanu Pavlu II. (2. lipnja 1988.)

Propovijed prigodom biskupskih ređenja, 30. lipnja 1988. u Ecôneu

Propovijed u povodu 50. obljetnice svećeništva, 23. rujna 1979. u Parizu

Uvodne napomene

Pokušali smo u ovo malo izdanje sažeti zbirku najvažnijih izjava, pisama i propovijedi kako bismo čitatelju u glavnim crtama približili lik i djelo nadbiskupa Marcela Lefebvrea, utemeljitelja Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. Tekstovi su popraćeni uvodnim komentarima u kurzivu kojima je cilj približiti povijesni kontekst i okolnosti nastanka tekstova te tako bolje osvijetliti njihovu poruku. Time smo ovo izdanje nastojali prilagoditi i onim čitateljima koji nisu potanko upoznati s Nadbiskupovim likom i zbivanjima u Crkvi u posljednjih pola stoljeća ili se možda s ovom temom tek prvi put susreću. Odabrani tekstovi istodobno sadržavaju toliku dubinu i blago da će poslužiti kao teološko i duhovno štivo i onima koji su upoznati s temom i istinski cijene Nadbiskupovo djelo. Utoliko su preporučljivi za višestruko i pomno čitanje kao neiscrpna okrepa za osobnu vjeru u današnjem vremenu opće crkvene krize i pomutnje.

Nadamo se skoromu opsežnijemu izdanju Nadbiskupovih izjava i propovijedi kako bi se njegov lik mogao još pomnije upoznati u našem hrvatskom narodu.

p. Marko Tilošanec

Knjižica '62 razloga za tradicionalnu Misnu Žrtvu'

Iz tiska je izašla knjižica s tekstom '62 razloga zašto prema svojoj savjesti ne možemo sudjelovati na novoj Misi' koji je prethodno objavljen na našoj stranici. Knjižica se dijeli besplatno i moći će se nabaviti na Misama i drugim događanjima u organizaciji Svećeničkog bratstva sv. Pija X., ili pak naručiti mailom (christusrexhrvatska(ET)gmail.com), odnosno poštom na adresu našeg Tajništva (V. Lisinskog 1, 10370 Dugo Selo).

Elektroničku verziju možete pregledati ovdje.

Jedna knjiga protiv napasti sedisvakantizma

U povijesnom času duboke krize unutar Crkve sve se više ukorjenjuju teorije onih koji zastupaju postojanje „Sedes vacans“, ili izočnost zakonitih prvosvećenika već posljednjih pedeset godina. Za „sedisvakantiste“ nadnevak je početka ove nečuvene situacije konačno prihvaćanje dokumenata II. vatikanskoga sabora.

Nakon koncilskog krivovjerja automatski bi uslijedilo gubljenje pontifikata u slučaju Pavla VI. i njegovih nasljednika, sve do pape Franje. Ove se teorije iznose na blogovima agresivnim i zamornim stilom, a iznose ih osobe koje su uglavnom loše s obzirom na bilo kakvu teološku ili kanonsku formaciju, a poglavito im nedostaje duh iskrene i prave ljubavi prema Crkvi  koji bi barem naložio razboritost kod bavljenja toliko teškim i složenim problemima. Ozbiljan doprinos raspravi sada dolazi od nedavno objavljene knjige True or False Pope? Refuting Sedevacantism and Other Modern Errors (www.trueorfalsepope.com) dvojice američkih pravnika, Johna Salze i Roberta Siscoea.

Ovo djelo od sedamsto stranica, s uvodom msgr. Bernarda Fellaya, poglavara Bratstva sv. Pija X., iscrpno je i dokumentirano odbacivanje sedisvakantističkih stavova. Temeljeći se na izvornim citatima papa, ekumenskih sabora i crkvenih naučitelja, autori pokazuju kako su sedisvakantisti, kako bi opravdali svoje teorije, često iskrivili izjave prvosvećenika i teologa, razotkrivajući taktike kojima se služe da obrane neobranjivo.

Antikrist

Sudeći po svjedočanstvima rane Crkve, općenito se čini da će Antikrist biti otvoreni bogohulnik koji će se suprotstaviti svakom postojećem bogoštovlju, istinskom i lažnom, progonitelj kršćana, patron Židova i obnovitelj njihove vjere, ali i začetnik novog oblika bogoštovlja. Nadalje, pojavit će se iznenada, pred sâm kraj Rimskog carstva, koje je nekoć bilo živo, a sada samo sniva; ponovno će se spojiti u jedno i starom poretku cara Augusta dodati svoje židovstvo i svoje novo bogoštovlje (možda neku vrstu poganstva); zbog toga će dobiti naslov latinskog ili rimskog cara, što će najbolje odražavati njegov položaj i karakter. I na kraju, nestat će jednako brzo kao što se pojavio.

Još jednom ponavljam da sve to ne govorim kako bih ustvrdio u kojoj su mjeri pretkazanja rane Crkve bila ispravna ili pogrešna, iako su događaji, na različite načine, uglavnom potkrjepljivali njihova općenita tumačenja proročanstava iz Svetog pisma.

Mogli bismo se zapitati: kakve koristi ima govoriti o tim stvarima ako nije sigurno da će se dogoditi? Završit ću kratkim osvrtom na taj mogući prigovor.

Ponajprije, nije nekorisno imati na umu da još uvijek živimo u nečemu što bi se moglo nazvati čudesnim sustavom. Ne želim time reći da se istinska čuda događaju i u naše doba, već da je naše trenutačno stanje samo dio tijeka providnosti koji je počeo čudom te će se barem na kraju svijeta, ako ne prije, završiti čudom. Pojedina iznesena očekivanja mogu biti ispravna ili pogrešna, no Antikrist će doći, tko god i što god on bio; čuda će se dogoditi; staro Rimsko carstvo nije mrtvo; ako Sotona i jest okovan, okovan je na određeno razdoblje; borba dobra i zla nije svršena. Ponavljam! U stanju u kojem se nalazimo, kada je veliki cilj obrazovanja, navodno, riješiti se svega natprirodnog, kad nas se potiče da se smijemo i izrugujemo vjerovanju u ono što se ne može vidjeti, kad nam se govori da sve objašnjavamo samo pomoću poznatog i utvrđenog i da neku tvrdnju provjeravamo iskustvom, moram usvojiti gledište da je ta vizija Antikrista, kao natprirodne sile koja će doći, za nas velika dobrobit, poslana od Providnosti, i protuteža zlim tendencijama našeg doba. Nadalje, za naše je misli sigurno korisno da ih šaljemo naprijed i nazad, prema početku i prema kraju evanđeoskih vremena, prema prvom i drugom Kristovom dolasku. Želimo razumjeti da se nalazimo u istom položaju kao i rani kršćani, s istim zavjetima, svećeničkim dužnostima, sakramentima i obvezama; želimo shvatiti stanje stvari od prije mnogo godina; želimo osjetiti da živimo u grješnom svijetu, svijetu koji počiva na zlobi; želimo shvatiti svoj položaj u njemu, shvatiti da smo svjedoci, da su nam poniženja i patnje suđeni; ne želimo biti iznenađeni kada nas pogode, već, kad nas zaobiđu, to shvatiti kao milostivu iznimku; želimo da nam srca budu budna kao da smo na svoje oči vidjeli Krista i Njegove apostole i njihova čuda, budna za nadu i čekanje Njegova drugog dolaska. Ne samo da ga iščekujemo, već i priželjkujemo znakove koji ga najavljuju; želimo misliti često i mnogo o sudu koji će doći, osobito se zadržavajući i zadubljujući u misao da će nam biti suđeno svakom pojedinačno. Sve su to zasigurno djela svojstvena istinskoj i spasonosnoj vjeri; to je pravi smisao bavljenja Knjigom Otkrivenja i drugim proročkim dijelovima Svetog pisma, i sasvim se razlikuje od našeg poznavanja njihovog ispravnog tumačenja: skidanje vela s naših očiju, skidanje pokrivača što leži preko lica svijeta, kako bismo, dok se krećemo amo-tamo, dok ustajemo i liježemo, dok radimo, hodamo, odmaramo i zabavljamo se, vidjeli Božje Prijestolje podignuto u samom našem središtu, Njegovu veličanstvenost i Njegov sud, neprestano zauzimanje Njegova Sina za odabrane, njihove kušnje i njihovu pobjedu.

Neka nas Bog stoga sve obdari sposobnošću da hodamo uz pomoć vjere, a ne uz pomoć vida, te da živimo u prošlosti i budućnosti, a ne u sadašnjosti.

[Odlomak iz knjige: „Antikrist“, John Henry Newman, Zagreb: Sion, 2006. str. 41-43]

Kratak kritički pregled Novog reda Mise

 

Nakon knjige nadbiskupa Lefebvrea: ,,Otvoreno pismo zbunjenim katolicima", u tiskanom obliku odsada je dostupna i knjižica s tekstom poznate intervencije kardinala Ottavianija i Baccija, ,,Breve esame critico", koja se odlikuje kao najznamenitija i najrelevantnija kritika Nove mise (i to u njezinom izvornom tekstu, bez kasnijih zlouporaba koje su se iz nje izrodile). U dodatku tekstu nalazi se i bula pape sv. Pija V., Quo primum tempore, kojom je tradicionalni obred zauvijek kodificiran i zajamčeno pravo svakom svećeniku da ga celebrira, kao i Dekret o misnoj žrtvi Tridentskog sabora, u kojem je izložena zauvijek obvezujuća vjera Crkve o svetoj misnoj žrtvi.

Knjižicu možete naručiti također na kontakt adresu našeg bloga: christusrexhrvatska(ET)gmail.com.

Iz zaključnog dijela:

Ograničili smo se na sumarni pregled Novus Ordo i njegovih najtežih zastranjenja od teologije katoličke Mise. Primjedbe smo ograničili samo na tipične stvari. Cjelovito vrjednovanje svih skrivenih opasnosti, pogibelji i elemenata koji su duhovno i psihološki razorni a nalaze se u dokumentu — bilo u tekstovima, bilo u rubrikama i uputama — zahtijevalo bi mnogo zamašniji rad. (...)