Uskoro treba biti objavljena panamazonska postsinodalna pobudnica

I

nternetom već kruži pismo kardinala Claudija Hummesa od 13. siječnja 2020. upućeno svim kardinalima i biskupima.

Došašće Gospodinovo… ili antidošašće u Rimu?

Čitatelju ovih redaka moglo bi se učiniti neumjesnim da se usudim u vremenu došašća govoriti o grozoti idolopoklonstva s Amazonske sinode, koju bismo najradije kao mračno poglavlje htjeli izbrisati iz anala crkvene povijesti. Međutim, ne smijemo se ograđivati od stvarnosti jer prema Kristovoj opomeni trebamo ispravno tumačiti ,,znakove vremena“ da ne bismo zastranili. Upravo došašće daje nam dobar ključ za razumijevanje onoga što se nažalost dogodilo u Vatikanu. Jer pred žarkim svjetlom pokazuje se sve oštrije podlost zla.

Ispunjenje svih čežnji čovječanstva

Nijedno doba godine ne dotiče srca ljudi i zagrijava ih za vjeru kao što to čini vrijeme došašća i Božića. Dolaskom Gospodinovim od početka se ispunila sva čežnja cijeloga čovječanstva. Tko nije žudio za neizrecivom srećom i mirom, slobodom i puninom života? Svatko pati, svjesno ili nesvjesno, od svoje zapletenosti u grijeh, koji ga manje ili više zadržava u ropstvu Sotone i duhovne tame, iz koje nas može osloboditi samo naš najsvetiji Spasitelj. U kojoj dojmljivoj poeziji pjeva Sveto pismo i liturgija Crkve ,,kad se pokaza dobrota i čovjekoljublje Boga, Spasitelja našega“ (Tit 3,4), ,,da obasja one koji sjede u noći i sjeni smrtnoj“ (Lk 1,79), da ih ,,izbavi od vlasti tame i premjesti u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje“ (Kol 1,13), jer ,,zato se pojavi Sin Božji, da razori djela đavolja“ (1 Iv 3,8), koji je ,,došao i propovijedao mir vama, koji ste bili daleko, i mir onima, koji su bili blizu“ (Ef 1,17).

Bili bismo bezumni da u svetom Došašću većom revnošću ne otvorimo svoja srca Kristovom svjetlu – u molitvi, duhovnom čitanju i spasonosnoj pokori! Ne smijemo vrijeme milosti prespavati. ,,Već je čas, te mi ustanemo od sna; jer je sad bliže naše spasenje, negoli kad vjerovasmo. Noć prođe, a dan se približi“ (Rim 13, 11-12).

Sinoda u sjeni smrtnoj

Nažalost, čini se da je Vatikan ponovo pao u smrtni san, u koji je Amazonska sinoda uspavala većinu sudionika. Sudionicima Sinode zasigurno je bilo poznato da se veoma poznatoj Pachamami u cijeloj indijanskoj kulturi Južne Amerike klanja i da ju se časti kao ,,svemoćnu božicu svijeta“, t. j. svemira. Mogu li svi oni koji su pred očima svjetske javnosti ovoj božici iskazali kultno čašćenje, biti oslobođeni grijeha idolopoklonstva? Oni svećenici i redovnici koji su se pred njom bacili na zemlju, biskupi koji su je nosili okolo u procesiji, oni koji su je zazivali i pjevali joj pred Presvetim u svetohraništu? Jesu li zaboravili da Sveto pismo i crkveni oci upozoravaju toliko često i žustro protiv idolopoklonstva, koje oni nazivaju najgorim od svih grijeha?

Idolopoklonstvo nije samo ozbiljno kršenje Božje prve zapovijedi i napad na jedinstvenost pravoga Boga, već u konačnici predstavlja službu Sotoni. ,,Svi su bogovi pogana zlodusi“ (Ps 95,10), kaže odrješito psalmist, a sv. Pavao upozorava Korinćane: „Ljubljeni, bježite od idolopoklonstva!... Ali što žrtvuju neznabošci, zlim duhovima žrtvuju, a ne Bogu. A ja neću, da vi budete zajedničari sa zlim duhovima“.

Trijumf Sotone u Vatikanu?

Dakle, gore od toga nije moglo! Kad se papa u Vatikanu, u srcu Katoličke crkve, naklanja pred idolima, ne časti li on – po jasnoj logici sv. Pisma – Božjega Protivnika i ne podvrgava li se njegovoj vladavini? Bože sačuvaj da bi to bilo učinjeno namjerno, već iz sljepoće, jer zasljepljenost može ići jako daleko! Tu se konačno od poganske indiokulture, koja se nije ustručavala ni od žrtvovanja djece i mnogoženstva, želi učiti te u njoj pronaći obogaćenje za kršćanstvo!

Neka svijetu dođe novo Došašće!

Crkva uzdiše u neizrecivoj tuzi i nevolji. Je li se moglo pasti dublje od đavolske idolatrije, koja je u ljudskoj povijesti oduvijek bila otvorena vrata za sve perverzne poroke koji su predugo porobljavali čovječanstvo? Neka se Bog smiluje svojoj Crkvi i izlije na ljude duh obraćenja i zadovoljštine! Neka vrijeme Došašća bude prilika da najprije isprosimo taj duh za sebe kako bismo, ispunjeni obnovljenom revnošću, donijeli dostojne plodove pokore i zadovoljštine te da s radošću, u rukama Majke Božje, mognemo pohititi k jaslama božanskog Djeteta i pridonijeti da Presveta Srca Isusa i Marije čim prije i konačno pobijede nad srcima ljudi i naroda i da uspostave u njima toliko iščekivanu, blagu vladavinu mira i ljubavi.

p. Stefan Frey

Nije bilo idolopoklonstvenih namjera?

,,Dobar dan, htio bih nešto reći o kipovima Pachamame koji su uklonjeni iz Crkve na Traspontini, koji su tamo bili bez idolopoklonstvenih namjera te su bačeni u Tiber. Prije svega, to se dogodilo u Rimu i kao biskup biskupije molim za oprost od ljudi koji su bili uvrijeđeni tim činom”. Tako se Franjo kao biskup Rima – a samim time i kao papa – očitovao u pogledu nestanka pet drvenih kipova iz crkve Santa Maria in Traspontina.

U nedjelju, 21. listopada, je Aleksandar Tschugguel, mladi Austrijanac koji je posjetio Rim, doista uklonio ove idole izložene u kapeli od početka Sinode o Amazoniji te ih bacio u rijeku.

Javno štovanje idola

Predstavljajući potpuno gole žene koje kleče i trudne su, s tužnim i umjetnim licima, o njihovom se identitetu raspravljalo od 4. listopada – blagdana sv. Franje Asiškog – kada su se istaknuto pojavili u procesiji pred papom i kardinalima u vatikanskim vrtovima.

Tog dana je povorka laika i redovnika obilazila šareni stolnjak na kojem su bili rasprostrti različiti i raznoliki predmeti: vesla, zemljani kanu, ribarske mreže, uzorci zemlje i žitarica, tamjan, falična figurica, školjke... i ova dva kipića koji prikazuju plodnost. Nakon nekoliko pjesama svi su kleknuli i prostrli se u klanjanju pred tim različitim, sumnjivim predmetima. Kasnije se slična procesija dogodila u crkvi Santa Maria in Traspontina, kao i u bazilici svetog Petra u kojoj se pojavio kanu, kao i u dvorani Pavla VI. i u sinodalnoj dvorani.

Pogled unatrag na skandal s Pachamamom

Nedavni skandali sa Sinodom o Amazoniji izazvali su reakcije. Zgoda s kipićima idola koji se častio u glavnom gradu kršćanstva govori puno toga.

Njihovo postavljanje u Vatikanskim vrtovima 4. listopada 2019., pred Papom i njegovom najužom pratnjom, moglo je izazvati samo šok. Upriličena je procesija, ples, napravljeno je malo svetište u kome su se plešuće povorke štovatelja Pachamame vidljivo prostrle oko dva drvena kipa koja predstavljaju gole trudne žene – a da ne spominjemo prisutnost faličnog lika koji leži na svojim leđima. Ovaj egzotični događaj nije bio samo folklorni prikaz, već je simbolizirao „plač amazonske zemlje i domorodačkih naroda“ te nastojao odati počast mjesnoj, pradavnoj i primitivnoj kulturi te duhovnoj baštini toga kraja PRIJE dolaska Evanđelja. Drugim riječima, počast poganskoj kulturi sa svojim obredima, vjerovanjima i idolima.

Njezini su obredi, uključujući i one fetišističke, odjednom postali poštovani. Njezina primitivna i tjelesna uvjerenja postala su legitimni put Sinode i zajedno s njom cijele Crkve. Njezini grubi i užasni idoli postali su predmet svih naklonosti. Karabinjeri su ih morali izvlačiti iz rijeke nakon što ih je hrabra duša bacila u Tiber.

Službeno priopćenje Generalnoga poglavara FSSPX-a glede Sinode o Amazoniji

Dragi članovi Bratstva,

nedavna Sinoda o Amazoniji dala je svjedočanstvo strašnih prizora gdje se unutar svetišta Božjega odigrao užas idolopoklonstvenih obreda na nove i nezamislive načine. A potom je konačni dokument ovoga burnoga skupa napao svetost katoličkoga svećeništva, zagovarajući ukidanje crkvenog celibata kao i uspostavu ženskoga đakonata. Uistinu, sjemenje otpadništva čije je djelovanje na Koncilu naš časni utemeljitelj, nadbiskup Marcel Lefebvre, identificirao od prvih dana, nastavlja obnovljenom djelotvornošću donositi trule plodove.

U ime inkulturacije u bogoslužje se sve više uklapaju poganski elementi i možemo ponovno vidjeti kako liturgija koja je sljednik Drugoga vatikanskoga sabora tome savršeno odgovara. Kao odgovor na te događaje pozivamo sve članove Bratstva, uključujući članove Trećega reda, na obdržavanje dana molitve i zadovoljštine jer ne možemo ostati ravnodušni na takve napade na svetost Svete Majke Crkve. Tražimo da se u subotu, 9. studenoga, u svim kućama Svećeničkoga bratstva obdržava post. Na to pozivamo i sve vjernike, a potičemo i djecu da prikažu svoje molitve i žrtve.

U nedjelju, 10. studenoga 2019., svaki svećenik Bratstva služit će Misu zadovoljštine te će se u svakoj kapeli moliti pjevano ili recitirano Litanije svih svetih, uzete iz liturgije prosnih dana, da bismo molili Boga da zaštiti svoju Crkvu te da je poštedi kazni koje će takvi čini na nju neizbježno svaliti.

Potičemo na to i sve svećenike prijatelje, kao i sve katolike koji ljube Crkvu.

To je naša dužnost s obzirom na čast Svete Rimokatoličke Crkve koju je ustanovio naš Gospodin Isus Krist, a koja nije ni idolopoklonička ni panteistička.

Menzingen, 28. listopada 2019., blagdan sv. Šimuna i Jude Tadeja, apostola

don Davide Pagliarani, generalni poglavar

Sinoda o Amazoniji: sve gore

Dok se priprema konačni dokument sinode o Amazoniji – pozivajući se na lik svetog Franje Asiškog (!) – dva tjedna rada koja su upravo prošla bila su prekrivena grotesknim i šokantnim događajima kao i događaji prigodom otvaranja.

Crkva Santa Maria na Traspontini bila je prizor posebno skandaloznih događaja. Slike govore same za sebe. Plesovi i poganski obredi – neodređeno kristijanizirani – dajući slobodan poticaj šamanskim duhovima umjesto dahu Duha Svetoga.

Urođenički križni put

19. listopada su u postaje Križnoga puta uklopljeni zvukovi gitara i tambura, spajajući sredstvo Kristove žrtve s poganskim napjevima, tamjanom, perjem i bizarnim pjesmama, da ne spominjemo užasni kanu s veslima, mrežama i naslikanim znakovima.

Postaje žalosnoga puta kojim je Gospodin hodao ustupile su mjesto patnjama amazonskoga područja: marginalizaciji, društvenim nejednakostima, ravnodušnosti te naravno, degradaciji okoliša, zagađenju, izrabljivanju, siromaštvu.

Sinoda o Amazoniji: ono najgore se već dogodilo

Počevši s 6. listopadom 2019. i s nastavkom od tri tjedna, Sinoda o Amazoniji mogla je zasjedati diskretno, tako da bi tiskovni ured Svete Stolice trebao izdati priopćenje tek na pola puta ili na kraju djela. Ali naprotiv! Sinoda je započela letećim startom, s djetinjastim demonstracijama koje su graničile s bogohulstvom, patetičnom liturgijom i uznemirujućim izjavama.

Crkva koja vesla

Od prvog dana odvijala se zapanjujuća proslava u bazilici sv. Petra i u vatikanskim vrtovima. Izloženo je nekoliko prikaza šarenih, prikladno obojanih, pernatih Indijanaca iz Amazonije. Na svetom se mjestu dogodila i jedna vrsta bučnog i neprimjerenog prikaza kako bi zvučao „krik majke Zemlje“, za koju bi neki željeli da je Majka Božja, Djevica Marija. Bogohulna usporedba.

Pred papom i kardinalima održavali su se plesovi i groteskne ceremonije s udubljenim kanuom i figuricama, mješavinom nezakonitih obreda i idiotskih zvukova. Kroz procesiju za ulazak u dvoranu Pavla VI. u kojoj se nosio gore spomenuti kanu, izražen je poziv Crkvi da započne veslati zajedno sa starosjedilačkim narodima i za njih. Srećom da izrugivanje ne ubija. Jadna Petrova lađa.

Daleko od daha Duha Svetoga koji bi trebao ispuniti njezina jedra, Crkva odsad mora ići naprijed veslima plemena Ayorea i Bušinengea. Usput, moramo imati sažaljenje za te siromašne domoroce koji su krenuli u ovu pustolovinu. Iskvareni trgovci su u prošlim vremenima njihove pretke u gradovima Europe predstavljali kao zanimljiva bića, ponekad iza rešetaka. Barem je njihova glupost bila izgovor za neznanje ili nerazumijevanje dalekih i nepoznatih naroda.

Sinoda koja će ,,spasiti” Amazoniju i Crkvu

Sinoda o Amazoniji održat će se u Rimu od 6. do 27. listopada 2019. s temom ,,Amazonija: novi putovi za Crkvu i za integralnu ekologiju”. Ova će sinoda okupiti u Vatikanu više od 200 biskupa koji dolaze iz devet zemalja (Brazil, Bolivija, Kolumbija, Ekvador, Gvajana, Peru, Surinam, Venezuela i Francuska Gvajana). Kao želja pape Franje za koga ,,Amazonija predstavlja odlučujući test za Crkvu”, sinoda se održava nešto više od četiri godine nakon objavljivanja enciklike Laudato si s ciljem ,,zaštite zajedničkoga doma”.

Ali iza ovih tema okoliša kriju se ekleziološke teme, kao što su to otvoreno izjavili voditelji sinode, na čijem je čelu brazilski kardinal Claudio Hummes, predsjednik Panamazonske crkvene mreže (REPAM) i generalni relator sinode. ,,Imamo veliku potrebu za novim putevima, da se ne bojimo novosti, da ih ne sprečavamo i da im se ne odupiremo”. Time se jasno podrazumijeva da moramo razmotriti dosad nepredviđena rješenja da se olakša situacija Crkvi u Amazoniji, gdje se osjeća teški nedostatak svećenika i redovnika i gdje se vjernici svaki dan pridružuju evangeličkim sektama koje se šire. Riječi kardinala Hummesa, utemeljene na Instrumentum laboris (radnom dokumentu za sinodu), objavljene su 17. lipnja 2019., kada su biskupi pozvani da razmisle o tim „novim putovima“, kako bi između ostalog istražili i pitanje svećeničkoga ređenja ,,oženjenih muškaraca dokazanih kreposti“ (viri probati). Iz te perspektive sinoda bi mogla predložiti ,,da se prouči mogućnost svećeničkog ređenja starijih muževa, po mogućnosti autohtonih, koje njihova zajednica poštuje i prihvaća, čak i ako imaju postojeću i stabilnu obitelj, kako bi se osigurala dostupnost sakramenata koji prate i održavaju kršćanski život”.