Christus Rex

Propovijed mons. de Galarrete prigodom podjele sv. potvrde 2021.


D
ragi vjernici i dragi krizmanici, na blagdan Uzašašća naš Gospodin Isus Krist dao nam je definiciju sakramenta potvrde, kada je apostolima rekao: Kada Duh Sveti siđe na vas, dobit ćete snagu i bit ćete mi svjedoci do kraja zemljeSakrament potvrde u potpunosti nam daje samoga Duha Svetoga. To je dar Duha Svetoga koji ostaje, koji prebiva u našim dušama. Zaista smo hram Duha Svetoga i sakrament potvrde čini nas savršenim kršćanima. U odnosu na nadnaravni život, krizmanik je, kaže sveti Toma, pun milosti te posljedično sav naravni, duhovni život jača, konsolidira se, utvrđuje, usavršava, a sve to da bismo postali svjedoci našega Gospodina Isusa Krista.

Konačno, cilj ovoga sakramenta je duhovna borba, dobar boj vjere i krizmanik tada dobiva trostruku službu, trostruku ulogu u društvu i u Crkvi. On je svjedok, on je vojnik i on je apostol. Kao Kristov svjedok, on mora javno priznavati našega Gospodina Isusa Krista. Kao vojnik, on mora braniti vjeru našega Gospodina Isusa Krista, a kao apostol mora prenositi vjeru i mora se boriti za širenje prave vjere našega Gospodina Isusa Krista.

Dakle, predmet ove duhovne borbe u kojoj ćete vršiti ove trostruke dužnosti je prije svega prava vjera, katolička istina. A odatle zatim proizlazi Tradicija, vječno Učiteljstvo, cjelovitost i čistoća vjere koju nam je otkrio i prenio sam Gospodin Isus Krist, vjernost vjeri, borba za vjeru, za istinu. Naravno, to je također borba za istinski duhovni nauk, istinski duhovni život, istinski moral, to je borba za kršćansku krepost, za život milosti, borba za nadnaravni poredak čak i u društvu. To je, dakle, borba za kršćansku svetost. Svetost braka, doma, djece, škole, priorata, svih ustanova. A to je zasigurno i borba za istinsko bogoštovlje koje je utemeljio i uspostavio Gospodin Isus Krist, tj. borba za istinske sakramente i osobito za istinsku Misu koja je žrtva križa koja se obnavlja na našim oltarima. Stoga se moramo boriti za ovo istinsko javno bogoštovlje.


Ova je borba ujedno i obrana prave Crkve, jedine prave Crkve, katoličke, apostolske i rimske. Obrana crkve od vanjskih i unutarnjih neprijatelja. Jer sigurno je da doživljavamo pravo otpadništvo naroda i pravo otpadništvo čak i unutar Crkve. To je, dakle, borba koja je potrebnija nego ikada i u društvu u kojemu živimo, a koje je ponovno postalo pogansko, te u ovoj situaciji vjerske krize u Crkvi. Krizmanik se mora boriti za Kristovu vladavinu, za Krista Kralja. A ova Kristova vladavina je vladavina istine i života, vladavina milosti i svetosti, vladavina ljubavi, pravde i mira. I to su sve dobra za koja se svaki vjernik, svaki krizmanik mora hrabro i ustrajno boriti.

A u ovim toliko potrebnim duhovnim bitkama  moramo biti ispunjeni pouzdanjem u našega Gospodina Isusa Krista koji je snaga Božja, u pobjedu našega Gospodina, pobjedu njegova križa, pobjedu njegova uskrsnuća, trijumf njegovog uzašašća na nebo gdje sjedi zdesna Ocu i odakle će doći suditi žive i mrtve. Naš je Gospodin uzašao na nebo, kako je sam rekao u Evanđelju, kako bi nam pripravio mjesto, pripravio dom za svakoga od nas, kako bismo i mi jednoga dana bili tamo gdje je On. Uzašao je na nebo kako bi dijelio svoje blagoslove i darove, a prije svega dar Duha Svetoga, koji nam je dao naš Gospodin Isus Krist. Uzašao je na nebo kako bi u potpunosti vršio svoju svećeničku službu, odnosno svoje posredovanje te na kraju kod Oca neprestano za nas zagovarao. Uzašao je na nebo da bi djelovao kao kralj, kao gospodar povijesti, svih događaja.

On upravlja svim stvarima, svime ukupno i pojedinačno. Stvarima i događajima ljudskoga života i našim životom upravlja naš Gospodin koji je Kralj. On je uzašao na nebo kako bi privukao naše srce, našu dušu k sebi i sa sobom prema Nebu, koje je domovina, koje je svrha, cilj našega života, konačno da bi naše srce bilo usidreno na Nebu, tako da znamo kamo idemo i s pouzdanjem da je upravo On taj koji je naš vođa, naša glava. On je već na nebu te ćemo i mi ondje biti u mjeri u kojoj ćemo ostati do kraja našeg  života kao udovi Tijela Kristova, dakle članovi Svete Crkve.


Prije tri dana proslavili smo obljetnicu ukazanja u Fatimi gdje nam se objavljuje bezgrješno i žalosno srce one koja je Majka Božja, Majka Kristova i naša Majka. Tko nađe Mariju, nalazi Krista, pronalazi izvor milosti, svjetlosti, snage, ljubavi. A onaj koji se predaje Djevici Mariji, koji se posvećuje Mariji, prima našega Gospodina Isusa Krista, jer Krist je uvijek blagoslovljeni plod Blažene Djevice Marije. I tako ćemo po pobožnosti Srcu Marijinu naći našega Gospodina, upoznat ćemo ga, zavoljet ćemo ga, ljubit ćemo ga, moći ćemo mu služiti  vjerno, velikodušno. Tako se, dakle, istinskim predanjem Srcu Marijinu, posvećenjem samoga sebe Srcu Marijinom, ovim duhom koji je vođen ljubavlju, zadovoljštinom Srcu Marijinu, prinošenjem žrtve za spas duša, za obraćenje grešnika, za jedinstvo ljudi, za Svetu Crkvu. Doista je Srce Marijino naše utočište, naša obrana i naš siguran put da pronađemo našega Gospodina, da nađemo Boga i da nađemo put do Neba. Amen.

Propovijed sa svečanosti podjele sakramenta sv. potvrde u Zagrebu, 16. svibnja 2021.

Arhiva bloga

Časopis: