Pouka o Velikome petku

O

vaj je dan prethodno za židovski narod bio dan priprave za Vazam, a zvali su ga Parasceve; za nas kršćane je to godišnjica smrti i pokopa našega Gospodina koji se na današnji dan, kao veliki svećenik i žrtva, na križu prikazao za spasenje svijeta.

Majka žalosti, naša Suotkupiteljica

P

ape naučavaju da je „pod križem Marija žrtvovala svoja majčinska prava”.

Gospina supatnja

M

ože li itko zamisliti strašnije duhovne muke od Marijine supatnje za vrijeme raspeća Njezina Sina?

Malo ih je koji ljube Isusov križ

Isus imade sada mnoge, koji ljube njegovo nebesko kraljevstvo, ali malo onih, koji bi nosili njegov križ. Mnogo ih imade, koji žele utjehu, ali malo ih je, koji žele nevolje. Isus nalazi više drugova u gozbi, a malo u postu.

Svi se žele s njim radovati, a malo ih hoće za nj što podnijeti.

Mnogi idu za Isusom do lomljena kruha, ali malo tko ide da s njim pije čašu muke.

Mnogi se dive njegovim čudesima, a malo tko slijedi sramotu križa.

Mnogi ljube Isusa, dok ih ne snađu nevolje.

Mnogi ga hvale i slave, dok primaju kakvu utjehu od njega. Ali ako se Isus sakrije i za čas ih ostavi, odmah stanu jadikovati i odviše su potišteni.

A koji ljube Isusa radi Isusa i ne radi kakve svoje utjehe, ti ga hvale u svakoj nevolji i tjeskobi srca baš kao i za najveće utjehe.

Veliki petak - služba Muke Gospodnje

Na Veliki petak spominjemo se središnjega čina Kristova otkupiteljskoga djela – njegove muke i smrti na Križu. Cijela liturgijska služba na vrlo znakovit način izražava dubinu toga otajstva. Oltar je na početku službe prazan, što označava Kristovo predanje u ruke grešnika.

Tu simboliku izražava i svećenikovo prostiranje na podu pred oltarom na početku službe. Nakon toga slijede starozavjetna čitanja i otpjevi koji predoznačuju Kristovu muku. Potom slijedi čitanje Muke po Ivanu – Isusovom ljubljenome učeniku čije je evanđelje biser među sva četiri evanđelja te nam otkriva ljubav Isusova Presvetoga Srca.

Veliki četvrtak - Misa Večere Gospodnje

Velikim četvrtkom ulazimo u sveto trodnevlje u kojemu slavimo liturgijski spomen središnjih otajstava Kristova otkupiteljskoga djela – Njegove muke, smrti i uskrsnuća. Na Veliki četvrtak služe se dvije Mise. Ujutro je Misa posvete ulja u kojoj biskupi posvećuju sveta ulja (krizmu, katekumensko, bolesničko ulje) koja će se upotrebljavati u predstojećoj godini u podjeljivanju svetih sakramenata. Navečer se služi Misa Večere Gospodnje u kojoj se spominjemo ustanove Presvetoga Oltarskoga Sakramenta, svećeničkoga reda i Kristove zapovijedi ljubavi, o čemu nam govore misni tekstovi. Križ se pokriva bijelim platnom, što označuje radosni značaj ovih velikih otajstava. Kod pjevanja Glorije zvone zvona i potom utihnu sve do trenutka kada će je svećenik ponovno zapjevati na Misi vazmenoga bdijenja.

Nakon sv. Mise Presveto se prenosi na pokrajnji oltar, a potom se glavni oltar potpuno ogoljuje što označuje Kristovo predanje u muku. Pri raspremanju oltara svećenik moli psalam 22. (Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio). Običaj je da se potom održi duže klanjanje u kome smo pozvani u molitvi bdjeti zajedno s Isusom u Getsemanskome vrtu.

Gospine žalosti i patnje

Marija je mnogo trpjela u svom životu, ali nije se nikada žalila. Uvijek je bila hrabra. Na Kalvariji nije pala u nesvjest: stajala je uz križ.

Isus i Marija trpjeli su zajedno za cijeli svijet. Marija je mnogo trpjela gledajući svoga Sina kako trpi. Kroz život našeg Gospodina, mačevi su probadali srce Njegove Majke, počinjući sa Šimunovim proročanstvom pa sve do Njegove smrti i ukopa. Sveukupno je sedam mačeva probolo njezino majčinsko srce.

Trpljenje Blažene Djevice Marije bilo je razmjerno njezinoj svetosti

Kao Majka Božja, Marija je bila uzvišena na neusporedivu razinu svetosti. Njezina žalost bila je u skladu s njezinom svetošću, jer trpljenja i nedaće svetaca uvijek su išle u korak s njihovom svetošću. Kakvo je onda Marijino trpljenje moralo biti da bi bilo proporcionalno s njezinom veličinom – veličinom Majke Božje!

Žalosti Majke Božje nadišle su snagu ljudske izdržljivosti. Jednoglasno mišljenje duhovnih autora jest da je pod pritiskom nezamislivih patnji život Blažene Djevice čudesno sačuvan. Od trenutka Šimunovog proročanstva ona je predvidjela svoje žalosti u živoj stvarnosti. Bez posebne pomoći Božje svemoći njezina bi se duša odvojila od tijela.

Istina, Marija je bila savršeno mirna jer je bila posve podčinjena volji Božjoj; ali to nije umanjilo njezine žalosti. Njezina narav, koju nikad nije narušio grijeh, posjedovala je iznimnu nježnost i bila je osjetljiva na trpljenje u neopisivom stupnju.

Okolnosti koje su pojačale trpljenje Blažene Djevice Marije

Možemo steći neki dojam o neizmjernosti žalosti naše Blažene Majke razmatrajući o okolnostima koje su dodale posebnu gorčinu njezinoj patnji.

Koja majka ne bi željela umrijeti sa svojim sinom da je stavljena u sličnu situaciju poput Blažene Djevice Marije? Ali Marija nije mogla umrijeti s Isusom, iako je sjedinjenje s Njime uvelike postalo dio njezine naravi tako da je zapravo činio njezin život. Isus, njezin Sin, bio je blaženstvo njezinog srca, sunce njezinog postojanja.

Kako je Marija mogla živjeti bez Isusa?! Pa ipak, ona ga je morala vidjeti kako umire! Koja neizreciva tuga!

Druga okolnost koja je povećavala muke Majke Božje je shvaćanje da su njezine patnje povećale patnje njezinog božanskog Sina; to su, zapravo, bile neke od najgorčih boli koje je On morao podnijeti. Bila je to Njegova volja da Njegova Blažena Majka bude dio Njegovog trpljenja.

Kada razmotrimo neograničenu ljubav s kojom je On ljubio Svoju Majku, razumjet ćemo da je sresti nju na svom putu na Kalvariji, imati ju pod križem, bila sigurno jedna od Njegovih najokrutnijih muka. Marija je to znala.

Koja bol za njezino majčinsko srce - znati da ona mora biti jedan od uzroka Njegove patnje!

Marija je bila svjedok patnji svoga božanskog Sina. Vidjela ga je vezanoga za stup; čula je udarce bičem, vidjela je Njegovo osjetljivo djevičansko tijelo kako se previja i drhti pod razdirućim udarcima.

Molitva ranjenomu Srcu Isusovu

O, moj najljubljeniji i najnježniji Isuse, ja žudim sa svom naklonošću svoga srca da se sva bića stvorena i nestvorena, mole Tebi, časte Tebe, slave Tebe, vječno zbog te svete rane kojom je Tvoje božanstvo bilo izranjeno.

Ja se polažem, prilažem, skrivam, u tu ranu Tvoga srca i u nju stavljam svoje srce i sva svoja osjećanja, misli, želje, nakane i sve sile svoje duše. Usrdno se molim Tebi, s Predragocjenom Krvlju i vodom što potekoše iz najljubljenijeg Srca da uzmeš mene cijelog, da me vodiš u svim stvarima. Prožmi me u plamtećoj vatri svete ljubavi, tako da budem opijen i pretvoren u Tebe, da budem jedno s Tobom. Amen.

Lanspergius, kartuzijanac

Svjedoci Križa našega Gospodina Isusa Krista

Moji dragi prijatelji,

primit ćete sakrament svete Potvrde. Ne sumnjam u to da su vas vaši roditelji i svećenici dobro za to pripravili. Ovi su se ljudi potrudili i pomogli su vam da bolje razumijete bit svete Potvrde. Nakon obreda sami ćete moći prosuditi što sakrament Potvrde za vas znači.

Sam naš Gospodin Isus Krist htjede ustanoviti sakrament Potvrde. To se nije dogodilo bez razloga. Već samo ime “sakrament Potvrde“ znači da ćete biti utvrđeni u milosti koju ste primili već na krštenju, da će Duh Sveti kojeg ste primili na dan svojeg Krštenja, u Vama ubuduće obitavati u još većoj mjeri. Jednog ćete dana morati odlučno suprotstaviti zaprekama koje će vam se u vašem kršćanskom životu ispriječiti, puno većim, težim zaprekama.

Onda ćete ustrebati ovu posebnu milost Duha Svetoga. Osobito ćete ustrebati dar jakosti koji će vam Duh Sveti kod primanja ovog sakramenta darovati na divan način.

Na početku obreda biskup će ispružiti ruke i zazvati Duha Svetoga da uđe u srca. Pri tome biskup nabraja sve darove Duha Svetoga. U tom trenutku ipak još nećete primiti milost sakramenta. Na koncu ćete kleknuti do biskupovih nogu u pratnji vašeg krizmanog kuma. U tom trenutku, kad biskup položi ruku na vašu glavu i izgovori riječi sakramenta Potvrde, Duh će Sveti na osobit način sići u vašu dušu i opečatiti vašu dušu.

U vaše će se srce utisnuti neizbrisiv biljeg, kao i biljeg krštenja. Bit će to znak koji će biti vidljiv i očit svim anđelima i svecima neba. Oni će spoznati da ste vi primili milost sakramenta Potvrde.

Koji će biti učinci ove potvrdne milosti? To su na osobit način dva učinka. Prvi učinak je pomoć za vaše kršćansko posvećenje i usavršavanje. Ona će vam biti pomoć u kršćanskom životu. Zamijetit ćete da biskup vaše čelo znamenuje znakom križa. Time vam pokazuje da se ne smijete bojati svjedočiti križ našega Gospodina Isusa Krista. Ne smijete se bojati javno svjedočiti svoju vjeru u ovaj križ. Ovaj se križ mora utisnuti u vaše srce kako biste zadobili sve veću ljubav prema Gospodinu našem Isusu Kristu. Sve đavolske utjecaje i zle utjecaje svijeta, koji žele iskvariti vašu dušu, ovaj će križ od vas otklanjati. Na taj ćete način dobiti više hrabrosti i snage boriti se protiv đavlovih utjecaja i utjecaja svijeta.

Gospodinov ulazak u Jeruzalem

Veliko mnoštvo koje je došlo na blagdan, kada su čuli da dolazi Isus u Jeruzalem, uzeše palmove grane, iziđoše mu ususret i klicahu: Hosana, blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, Kralj Izraelov. Palmove grane izražavaju čast i pobjedu, jer će Gospodin smrću nadvladati smrt i slavnim križem pobijediti đavla, začetnika smrti. Poklik s kojim su ga pozdravljali: hosana, kako kažu neki koji su poznavali hebrejski jezik, nema neko posebno značenje, već je to usklik, poput drugih sličnih koje koristimo da bismo izrazili radost ili žalovanje.

 

(sv. Augustin, iz II. čitanja matutina)