Kard. Ottaviani: Znakovi i čudesa – upozorenje

N

ijedan katolik ne dovodi u pitanje mogućnost čuda ili sumnja da se ona događaju.

Međugorje: vatikanski ,,da, ali”

Prema odredbi pape Franje biskupije i župe mogu sada organizirati službena hodočašća u hercegovačko selo Međugorje koje su posjetili već milijuni vjernika. Sveta Stolica još nije donijela odluku o nadnaravnom značaju marijanskih ukazanja.

Luigi Pezzuto, apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini, i nadbiskup Henryk Hoser, posebni apostolski vizitator Svete Stolice, objavili su odluku rimskog pape 12. svibnja 2019. godine za vrijeme nedjeljne Mise koja se služila u župi Međugorje.

Vijest je odmah potvrdio privremeni upravitelj Vatikanskog ureda za medije, Alessandro Gisotti: ,,S obzirom na znatan broj ljudi koji odlaze u Međugorje i obilne plodove milosti koji su odatle proizašli, ovo odobrenje je dio posebne pastoralne brige koju je Sveti Otac htio dati toj stvarnosti, s ciljem poticanja i promicanja njegovih dobrih plodova”.

Međutim, čini se da u istom priopćenju Rim ima određene pridržaje: ,,Treba poduzeti brigu da se izbjegne stvaranje zabune ili dvosmislenosti s doktrinarnog stajališta glede takvih hodočašća. To se odnosi i na pastire svih redova i razina koji namjeravaju ići u Međugorje te ondje javno celebrirati ili koncelebrirati“. Uistinu, sama ukazanja još uvijek nisu službeno priznata.

Ova nedosljednost pokazuje apsurdnost takve situacije. Ili su ukazanja od Boga ili nisu od Boga, te stoga hodočašća moraju biti odobrena ili moraju biti zabranjena. Ali dopuštajući hodočašća bez izjašnjavanja o temeljnom pitanju, Vatikan može samo stvoriti zbrku podržavajući dvosmislenost koju tvrdi da izbjegava.

Gospa od Dobrog Uspjeha (Quito, Ekvador)

Sažetak:

Gospa od Dobroga Uspjeha (u originalnom španjolskom ove riječi se mogu prevesti i utočište, spas od nevolja, posebno su ih koristili pomorci moleći se Gospi da ih izbavi od oluja na moru) ukazala se Španjolki majci Marijani de Jesus Torres od reda koncepcionista (punim imenom Kongregacija Bezgrješnoga Gospina Začeća) u njenu samostanu u Quitu, Ekvadoru, koji je bio pod nadležnosti franjevaca. Tražila je da se napravi njezin kip i upozorila na smanjenje vjere i zvanja u 20. st.

Kronološki pregled

1563	Rođenje Marijane de Jesus Torres.
1577	Mala grupa časnih sestara i trinaestogodišnja djevojčica s pozivom prolaze kroz teško putovanje brodom iz Španjolske do Ekvadora da utemelje prvi samostan u Quitu.
1582	Marijana umire prvi put. Na Nebu, nakon što je upitana, odlučuje vratiti se na zemlju da pati kao patnička duša za grijehe počinjene u 20. st.
1588	Drugi put umire na Veliki Petak, nakon ukazanja u kojem su joj pokazane sve strahovite zloupotrebe i krivovjerja koja će postojati u Crkvi u našem vremenu. Bila je uskrsnuta i vraćena u život dva dana kasnije, na Uskrs ujutro.
2.2. 1594	Naša Gospa od Dobroga Uspjeha prvi se put ukazuje Marijani.
16.1. 1599	Naša Gospa od Dobroga Uspjeha traži da se napravi njezin kip.
1605-1610	Nakon što se dogodila galama i zbrka u samostanu, kad je jedna sestra nahuškala neke od drugih sestara protiv majke Marijane, Marijana je odlučila uzeti na se pet godina trpljenja i kazni koje bi ona sestra primila u paklu. Kasnije se ta sestra pokajala.
16.1. 1611	Kipar kojega je odabrala Naša Gospa, Francisco del Castillo, odlazi iz grada da kupi završne boje za kip. Ukazuje se Naša Gospa od Dobroga Uspjeha, zajedno sa sv. Franjom i arkanđelima Mihaelom, Gabrielom i Rafaelom, koji čudesno završavaju kip.
2.2. 1611	Kip je službeno blagoslovljen od biskupa i postavljen iznad stolice opatice, na želju Gospe, kao znak da ona upravlja i čuva ovaj samostan. Njezino službeno ime je „Marija od Dobroga Uspjeha od Pročišćenja“.
1611	Naš Gospodin se ukazao majci Marijani i tražio je da bude patnička duša: „U svim vremenima trebam odvažne duše da spase moju Crkvu i varljivi svijet.“
8.12. 1634	Na blagdan Bezgrješnog Začeća tri arkanđela i Kraljica Neba ukazali su se majci Marijani. Sv. Gabriel je nosio ciborij s hostijama. Naša Gospa je predvidjela nekoliko događaja u budućnosti papinstva u doba Pija IX.
16.1. 1635	Nakon Svete Pričesti i posljednjeg pomazanja majka Marijana je prorekla točan sat svoje smrti (15:00) i umrla zadnji put.
1821	Rođen je „pravi katolički“ predsjednik Ekvadora Gabriel Garcia Moreno, kojega je prorekla Gospa.
1873	Gabriel Garcia Moreno posvećuje Ekvador Presvetom Srcu Isusovu.
1875	Gabriel Garcia Moreno umire. Papa Pijo IX. napisao je da je umro „smrću mučenika... žrtva za svoju Vjeru i kršćansku ljubav.“ U katedrali u Quitu čuva se njegovo neraspadnuto srce i poznata slika Naše Gospe od Quita, koja je plakala u trenutku njegova mučeništva.
1906	Za vrijeme preuređenja samostana otvoren je tri stoljeća star grob majke Marijane. Njezino tijelo i habit su nađeni cijeli i neraspadnuti, a iz groba se širio miris ljiljana.

Čuda i znakovi

Jedna od najnevjerojatnijih činjenica života majke Marijane bile su mistično-tjelesne pojave: dva puta je umrla i ukrsnula. Dokumenti iz samostana i arhiva biskupije dokazuju da je ova sveta redovnica umrla tri puta. Prva smrt je bila 1582. Stojeći pred Sudom utvrđeno je da je bez krivnje i dan joj je izbor da ostane u nebeskoj slavi u raju ili da se vrati na zemlju da kao patnička duša okajava grijehe 20. st. Odabrala je to drugo. Drugi put je umrla na Veliki Petak 1588. nakon ukazanja, u kojem su joj bile pokazane sve zloupotrebe i krivovjerja koja će postojati u Crkvi današnjih dana. Bila je uskrsnuta dva dana poslije, na Uskrs ujutro. Treći i zadnji put je umrla 16. 1. 1635.

Nebeska prijetnja kaznom

Ovo je uređeni isječak iz govora Johna Vennarija s konferencije pod naslovom: ,,Mijenja li Bog svoju volju?“

Fatima je nastavak i ponovna potvrda stalnog poziva s Neba za pokajanjem zbog posljednjih nekoliko stotina godina. Govorit ću o nekima od tih poziva, počinjući s porukom našeg Gospodina sestri Marie de Saint-Pierre u vezi pobožnosti Njegovom Presvetom Licu. Te poruke i zapisi uživaju potpuno odobrenje Katoličke Crkve i na mnogo načina su preteča fatimske poruke.

,,Zemlja je pretrpana zločinima“

Sestra Marie de Saint-Pierre bila je časna sestra karmelićanka u Toursu, Francuskoj, koja je živjela između 1816. i 1848. Naš Gospodin rekao joj je 24. studenog 1843. sljedeće riječi:

,,Zemlja je pretrpana zločinima. Kršenje prve tri zapovijedi Božje naljutilo je mog Oca. Sveto Ime Božje vrijeđa se, sveti se dan Gospodnji profanira, zlobi nema kraja. Ti grijesi uzdižu se pred prijestolje Božje i uzrokuju Njegov gnjev koji će uskoro planuti ako Njegova pravda ne bude zadovoljena. Nikada prije ti zločini nisu dosegli takav stupanj.“

Ranije, 24. kolovoza 1843., sestra Marie de Saint-Pierre primila je posebno priopćenje od našeg Gospodina: ,,Otvorio mi je svoje Srce i skupljajući ondje snage moje duše, obratio mi se ovim riječima: ,,Moje ime huli se posvuda. Čak i djeca hule“. Pomogao mi je da spoznam kako je to strašan grijeh, čak gori nego drugi, koji teško ranjavaju Njegovo božansko Srce. Svetogrđem grješnik proklinje Boga u Lice, otvoreno ga napada, poništava otkupljenje i proglašava svoju vlastitu propast i osudu. Svetogrđe je otrovna strijela koja stalno ranjava Njegovo Božansko Srce. Rekao mi je da želi dati Zlatnu strijelu kojom ljupko pogađamo Njegovo srce i zacjeljujemo te rane koje je nanijela zloba grješnika.“

Ovo je izvorna molitva Zlatna strijela s kojom je većina od nas upoznata:

,,Neka je uvijek slavljeno, blagoslovljeno, ljubljeno, čašćeno i uzvisivano presveto, preslavno, najdubljeg klanjanja dostojno, silno i neizrecivo Ime Božje, na nebu, na zemlji i u podzemlju, od svih stvorenja Božjih i po Božanskom Srcu Gospodina našega Isusa Krista, u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Amen.“

Naš Gospodin rekao je da ta molitva daje ,,poplavu milosti za grješnike“. Vidimo da nam Nebo olakšava da pomognemo spašavati duše. Možemo upamtiti te molitve koje nam je dalo Nebo i stalno ih ponavljati da bi utješili našega Gospodina i dali zadovoljštinu. Poanta je sljedeća: Nebo nas stalno traži da dajemo zadovoljštinu. 

Istinita i lažna ukazanja

Bog ne uobičava intervenirati na izvanredan način bez očitog razloga. Ako je poruka koja se prima banalna i ne donosi ništa novo, nego ponavlja opća mjesta i riječi iz prošlih ukazanja, tada je sumnjiva. Prisjetimo se k tome da autentično ukazanje mora biti istinito, dobro i dostojno Boga u svakome svojemu dijelu, iluzorno ili đavolsko ukazanje naprotiv nikada nije posve zlo. Obmana katkad ide vrlo daleko i oponašanje i krivotvorenje može pokazati bitne sličnosti s autentičnim božanskim očitovanjima.

Crkvena nam povijest daje poznate primjere. Takav je bio u XVI. stoljeću primjer jedne Aimée Pignolet de Fresnes, redovničkog imena Magdalena od Križa – Madeleine de la Croix (1810. – 1889.), franjevke iz Cordobe koja se od djetinjstva zavjetovala đavlu i koja je trideset i osam godina obmanjivala najveće teologe, biskupe, kardinale izigravajući osobu s izvanrednim karizmama.

Blažena Marija od Utjelovljenja

Magdalena od Križa

 

Primjer Nicole Tavernier u Parizu, tijekom nevolja s Ligom (udrugom francuskih katolika u XVI. stoljeću; napomena prevoditelja), može biti možda još  više zapanjujući. „Ona je imala ugled svetice i čudotvorke. I zbilja, proricala je budućnost, imala je ekstaze, viđenja i objave i činila je neporeciva čudesna djela. Postila je i govorila bez pozerstva o nužnosti vršenja pokore kako bi se izišlo iz uvjeta u kojima se čovjek nalazio. Nagoviještala je da će se, ako se ljudi pokaju za vlastite grijehe, vidjeti kraj nedaća u javnom životu. Na njezine poticaje ljudi su se ispovijedali i pričešćivali. U raznim francuskim gradovima čak su se organizirale procesije. I ona sama dala je organizirati jednu takvu procesiju u Parizu na kojoj je sudjelovao parlament koji je pratio dvor i velik broj građana. Ali brzo ju je blažena Marija od Utjelovljenja (1566. – 1618.) uspjela demaskirati, pokazujući da je zloduh bio autor svega toga; vidjele su se čudesne stvari jer je on znao izgubiti malo da zaradi puno.

Fatima i muka Crkve

Fatimska ukazanja predvidjela je već 1454. godine jedna pijemonteška monahinja mističarka. Ovo izvanredno arhivističko otkriće predstavlja svakako najeklatantniju novost u knjizi Cristine Siccardi: „Fatima e la Passione della Chiesa“ („Fatima i muka Crkve“), izdavačka kuća Sugarco.

Poznata torinska povjesničarka, već poznata po objavljivanju brojnih životopisa, prošla je u jednom od poglavlja dugu povijest složenih odnosa, posve nepoznatih većini, koji su spajali dinastiju Savojaca s malenim portugalskim selom gdje su se dogodile veličajna marijanska ukazanja 1917. godine.

Već je prva kraljica Portugala, Matilde ili Mafalda, potjecala iz ovoga kraja i prema jednoj predaji pokopana je 1157. godine u jednoj kapelici koju je dala podići u čast Presvete Djevice u Fatimi. Ovamo je dospjela također još jedna važna savojska osoba koja je koncem XIV. stoljeća, pošto je izbjegla osudu na smrt, prošla pola Europe kao lutajući hodočasnik. Ta se osoba zvala Filip II. od Savoje Acaje i on je bio otac monahinje mističarke Filippine de' Storgi koja je živjela u samostanu dominikanki u Albi i koja je na času smrti prorekla događaje koji će se dogoditi nakon gotovo pet stoljeća.

U biti, rukopis koji propovijeda o ovom izvanrednom događaju potječe iz 1640. godine jer je original uništio neki otac Barosio kako ne bi škodio postupku proglašenja blaženom Margarete Savojske, utemeljiteljice albeškog samostana. U našim se očima pak ništa ne mijenja jer je to opet još gotovo tri stoljeća prije ukazanja Fatimskim pastirima.

22. kolovoza - blagdan Bezgrješnog Srca Marijina

„Svemogući vječni Bože, koji si u Srcu blažene Djevice Marije pripravio dostojno prebivalište Duhu Svetome, podaj milostivo, da mi koji odanom dušom slavimo svetkovinu njezina Bezgrješnog Srca uzmognemo živjeti po Srcu tvome. Po Gospodinu…“

(Crkvena molitva na blagdan Bezgrješnog Srca Marijina)

Sestra Lucija, fatimska vidjelica, prenijela je da je Majka Božja štovanje svojeg Bezgrješnog Srca i svetu Krunicu označila kao posljednja sredstva spasenja. Drugih neće više biti. Ako odbacimo ova sredstva, nećemo zadobiti oproštenje Neba.

Prema želji Majke Božje koja je 13. lipnja 1929. godine u kapelici samostana sestara svete Dorotee zahtijevala posvetu svijeta te osobito Rusije svojemu Srcu, papa je Pio XII. (1939.-1958.) u govoru 31. listopada 1942. svijet s pozivom na Rusiju posvetio Srcu Marijinu.

Izrijekom je posvetio Rusiju u jednom pastirskom pismu od 7. srpnja 1952. još jedanput njezinu Srcu. Ivan je Pavao II. (1978.-2005.) također izvršio 13. svibnja 1982. u Fatimi posvetu svijeta u kojoj je Rusiji pripalo posebno mjesto. Ovu je posvetu svijeta ponovio u Rimu 25. ožujka 1984. i 8. listopada 2000. Međutim, svaki je put – protivno želji Majke Božje – izostalo sudjelovanje cijeloga episkopata kod posvete Rusije. U međuvremenu je doduše komunizam pretrpio poraz diljem svijeta, no obraćenje Rusije na katoličku vjeru i dalje izostaje.

Blagdan Bezgrješnog Srca Marijina ustanovio je 1950. godine papa Pijo XII. Slavi se na osminu Velike Gospe.

⃰ O posveti svijeta koju je trebao izvršiti papa Franjo već smo pisali u članku:

Fatimska proslava u Rimu: posvete svijeta nije bilo

Mladić u paklu

 

Godine 1948. u Londonu je živjela udovica od 29 godina, veoma bogata i dosta mondena. Među kicošima koji su posjećivali njezinu kuću zamjećivao se mladi lord, ne baš primjerena života.

 

Jedne noći, oko ponoći, gospođa je upravo čitala neki roman da bi lakše usnula. Čim je ugasila svijeću kaneći spavati, zamijeti da se neka čudna svjetlost, koja je dolazila od vrata, sve više i više širila po sobi. Začuđena, široko je otvorila oči, ne znajući sebi objasniti ovu pojavu. Sobna se vrata lagano otvoriše i pojavi se mladi lord koji je sudjelovao u njezinu razuzdanu životu.

Prije nego što je ona uspjela izustiti riječ, mladić joj priđe bliže, uhvati je za zapešće i kaže na engleskom: „Postoji pakao gdje je vatra!“

 

Bol, koju je jadnica osjetila na zapešću, bila je takva da se onesvijestila. Kada je nakon pola sata došla k svijesti, pozva sobaricu koja, ulazeći u sobu, osjeti jak smrad paleži. Sobarica je ustvrdila da je gospođa na zapešću imala tako duboku opeklinu da se vidjela kost, a bila je veličine muške ruke. Primijetila je također da je počevši od vrata sag imao otiske ljudskih koraka i da je tkanina izgorjela od jedne do druge strane. Sljedećeg je dana gospođa saznala da je istu noć preminuo mladi lord.

 

[Odlomak don Giuseppea Tomasellija uzet iz: "L'inferno c'e". Imprimatur: Catania 22-11-1954]

Upozorenje o „Upozorenju“

Jedna nepoznata osoba koja je sebi dala ime „Marija od Božanskog Milosrđa“ tvrdi da od konca 2010. gotovo svaki dan prima poruke