Prenosimo članak
patera Regisa de Cacqueraya, poglavara Francuskog distrikta koji je objavljen
6. kolovoza. On komentira poruku pape Franje za završetak muslimanskog Ramazana.
Zahvaljujemo La Porte
Latine, web stranici francuskog Distrikta da nam je dopustila objavljivanje
ovog teksta.
Za završetak Ramazana i Id al-Fitra papa je Franjo osobno
10. srpnja potpisao čestitku muslimanima koja se treba objaviti 2. kolovoza
2013.
Već se stoljećima katolike po primjeru našega Gospodina
poziva da dokažu ljubav prema svojim bližnjima. Ova se ljubav prema bližnjemu
izriče u gorućoj i uzvišenoj želji da se doživi da oni jednoga dana prime
najveći od svih darova: da postanu sinovi i kćeri Isusa Krista po milosti
krštenja. Bio bi dakle nedostatak poštovanja prema našem bližnjemu kada se ne
bismo iz svega srca nadali da on odlučno odbaci sve zapreke koje ga drže
podalje od Krista i Crkve koju je On utemeljio. Religije koje su ljudi stvorili,
kao primjerice budizam, islam ili talmudsko židovstvo kod ovih zapreka na prvom
su mjestu.
No, ipak: od II. vatikanskog sabora i njegove izjave Nostra Aetate
najedanput se ove zapreke promatraju vrijednima poštovanja, čak i putovima
milosti. Dok u stvarnosti duše obeshrabruju da pronađu istinu i da se drže
Krista, jedinog puta spasenja, danas cijeli niz dušobrižnika podržava zanimanje
za ove duhovne sustave i potiče nekršćane u produbljivanju njihovih vlastitih
uvjerenja. U nekim slučajevima ih čak i ohrabruju da ostanu u svojim zabludama!
Kada pape svojim držanjem, primjerice cjelivanjem Kurana ili
pismima, kao čestitkama za blagdan Id al-Fitr, ohrabruju muslimane u vršenju
islamskih propisa, možemo biti samo ražalošćeni! Pri tome se čini da gube iz
vida da duše moraju napustiti ove putove koji ne vode njihovu spasenju i to
uopće i ne mogu.
Ovo držanje stoji u očitoj suprotnosti s držanjem svetog
Franje Asiškoga kada je susreo sultana Al Malika Al Kamila: posvjedočio mu je
zahtjevnu ljubav prema bližnjemu pokazujući tom čovjeku istinsko razumijevanje,
ali je ipak želio samo jednu stvar: da mu duša slijedi Isusa Krista i odrekne
se islama. Nije ga ni vrijeđao, a niti napadao. Ali se nije ni povukao. Rekao
mu je bez okolišanja:
„Ako se želiš
obratiti Kristu, a s tobom i tvoj narod, s velikom ću radošću, iz ljubavi prema
Njemu, ostati kod vas. Ako oklijevaš odreći se Muhamedovih zakona u korist
Kristove vjere, zapovjedi da se zapali silna vatra: ući ću u nju skupa s tvojim
svećenicima. Onda ćeš spoznati koja je od dviju vjeroispovijesti vjerodostojnija
i bogougodnija i koju moraš slijediti.“
3. travnja 1991. Ivan je Pavao II. za završetak Ramazana
uputio poruku muslimanima. A 2. kolovoza ove godine učinio je isto tako i njegov nasljednik. Ovo se djelo
opravdava novom praksom prijateljstva kao baština Koncila. Ova praksa treba
udovoljiti zahtjevu za mirnim odnosima u zajedničkom životu. Ali kako ne bismo
mogli spoznati da u krajevima koje nastanjuju kršćani i muslimani nikada
kršćani nisu oni koji progone? Kako ne bismo mogli zamijetiti činjenicu da se u
našim zapadnim zemljama grade džamije, a ruše crkve? Kako ne bismo mogli
ustvrditi da se ondje, kamo prodire islam, to događa na štetu naših svetišta i
križeva krajputaša? Nije li došlo do ovoga stanja zbog irenizma koji je odbio
razboritost, a zaživio ignoranciju?
Pater de Foucauld, koji je živio u kontaktu s muslimanima i
čija ljubav prema ovim ljudima nije poznavala granica, bio je uvijek toliko
bistra pogleda da nije vjerovao njihovim lažnim uvjerenjima.[1]
O muslimanima u Sjevernoj
Africi rekao je:
„Neka se s velikom
hrabrošću bore za Francusku, zbog osjećaja časti, borbenog karaktera,
povezanosti, vjernosti danoj riječi-kao kmetovi 16. i 17. stoljeća. Ipak neće,
ukoliko ostanu muslimanima, na koncu-osim pokoje iznimke-postati Francuzima.
Oni će manje ili više strpljivo čekati dan mahdija kada će Francusku otjerati u
podaništvo.“
Zašto bi se ovo realistično upozorenje svetog misionara
držalo ekscentričnom prosudbom ili bojažljivim svjedočanstvom njegova
neprijateljstva?
Iz ljubavi prema Bogu, iz ljubavi prema dušama, molimo da se
crkvene vlasti i napose Rimski prvosvećenik vrate onom jasnom jeziku kojemu je
svrha da se očituje ljubav prema našemu bližnjemu, ali nikada u poštovanju
zabluda koje ga udaljavaju od Boga.
Kako je već Apostol pogana upozoravao sv. Petra, tako i mi
možemo u svoj skromnosti odaslati uzvik upozorenja njegovu nasljedniku. Neka jača
duše ljubavlju prema bližnjemu
misionarskog duha u kojoj se može otpočeti samo jedan dijalog s jednim jedinim
ciljem-da se duše odlučno vodi k Isusu Kristu. Samo ondje je njihovo spasenje.
Samo ondje je njihovo otkupljenje.
Sursenes, 6. kolovoza 2013., blagdan Preobraženja Gospodnjega.
[2]
Pater Régis de Cacqueray, poglavar Francuskog distrikta
