Obred oblačenja kod Sestara FSSPX-a (Bijela nedjelja 2020.)

P

raksa je da se svake godine na Bijelu nedjelju kod zajednice Sestara Bratstva sv. Pija X. održavaju obredi oblačenja i polaganja zavjeta.

Tko su časna braća FSSPX-a?

Donosimo videozapis snimljen u okviru Američkoga distrikta koji predstavlja poziv i poslanje časne braće FSSPX-a. Svećeničko bratstvo osnovalo je ovu granu svoje duhovne obitelji kao redovnički poziv koji ima svrhu pomoći svećenicima u apostolatu u različitim materijalnim i duhovnim područjima, kako bi njihovo djelovanje bilo što efikasnije i plodonosnije. Braća su prisutna u kućama Bratstva diljem svijeta, također i u našem Austrijskom distriktu kojemu pripada Hrvatska. Molimo da Gospodin pobudi svoj poziv u srcima onih koje je odabrao da mu služe u ovom obliku posvećenoga života.

Dan slavlja kod sestara oblati Bratstva

Dana 15. rujna 2018., na blagdan Gospe od Sedam Žalosti, generalni poglavar Svećeničkoga bratstva svetoga Pija X., p. Davide Pagliarani, primio je obećanja triju sestara oblati koje su u službi u Generalnoj kući koja se nalazi u Menzingenu, u kantonu Zug (Švicarska).

Želeći ostaviti svijet da žive u službi svećenika Svećeničkoga bratstva sv. Pija X., sestre oblate Bratstva posvećuju se čineći svetu Misnu Žrtvu neiscrpivim izvorom njihovog duhovnog i redovničkog života.

One imaju za uzor Djevicu Mariju, Majku Vječnoga Svećenika. One po uzoru na nju prikazuju svoj svakodnevni život kako bi pomogle u otkupljenju duša, posebno posvećenju svećenika, sretne što sudjeluju u Žrtvi našega Gospodina, na sliku Žalosne Gospe koja stoji u podnožju Križa. Kao članice društva zajedničkog života bez zavjeta, one polažu obećanja.

Oblate Svećeničkoga bratstva sv. Pija X.

Želeći napustiti život u svijetu da bi živjele u duhu Bratstva i pomagale njegovu radu, sestre oblate Svečenićkoga bratstva svetog Pija X. posvećuju se u suradnji s FSSPX-om svjesne da je sveta Misna Žrtva neiscrpan izvor za njihov duhovni i redovnički život.

Za svoj uzor imaju Djevicu Mariju, majku Vječnoga Svećenika. Poput nje, one prikazuju svoj svakodnevni život da bi pomogle u otkupljenju duša, posebno posvećenju svećenika. One rado sudjeluju u žrtvi našega Gospodina, slijedeći primjer naše Žalosne Gospe koja je stajala podno križa. Kao članice družbe zajedničkoga života bez zavjeta, one daju obećanja.

Ime "oblate"

Naziv "oblate" potječe od latinske riječi "oblata", koja dolazi od glagola "offerre", koji znači darovati ili žrtvovati i izražava cijeli poziv oblate.

Doista, to je mnogo više od imena jedne od mnogih vjerskih zajednica, to zvanje oblata poziv je na potpuno darivanje sebe same.

Svaka novakinja to mora razumjeti kada se na dan svojih obećanja, klečeći ispred otvorenog svetohraništa, sjedinjena sa Žalosnom Gospom, predaje kao žrtva Bogu zajedno s božanskom Žrtvom:

"Predajem Ti sebe, svoj život, sve što imam i sve što jesam, na Tvoju veću slavu, o moj Bože, za spasenje svoje duše, za spasenje svih duša, a posebno za posvećenje svećenika i budućih svećenika." (Formula obećanja)

Jedna od četiriju obitelji FSSPX-a

Odgovarajući u svom "Pismu prijateljima i dobročiniteljima" br. 5 iz 1973. na postavljeno mu pitanje "Ima li Bratstvo više obitelji", nadbiskup Lefebvre je odgovorio sljedeće:

"Ono se sastoji od svećenika i budućih svećenika, časne braće, sestara oblata, a nadamo se uskoro i od časnih sestara - redovnica Bratstva… Konačno, nastojat ćemo da uz Božju pomoć i laici koji žive u svijetu postanu dionici duhovnih blaga Bratstva."

Godine 1980. formiranjem Trećega reda Bratstva sv. Pija X. nadbiskup je vidio dovršenje planiranoga rada na formiranju četiriju obitelji Bratstva.

Apostolat

Iz odredbi statuta vidljivo je da nemaju drugog cilja doli posvetiti se djelovanju FSSPX-a, svaka sukladno svojim talentima. Apostolat oblata može biti raznolik, kao što su i poslovi sami po sebi raznoliki.

Na kraju svoga novicijata, nova oblata može biti poslana u priorat, u školu ili na bogosloviju.

Ondje, unutar okvira različitih vrsta života, na vrlo ponizan i ponekad drugima nevidljiv način, one izvršavaju različite vrste zadaća, ovisno o svojim sposobnostima: kućanske poslove, šivanje, uredske poslove i poslove tajnice, poučavanje (kateheze), nastavnice u osnovnim i srednjim školama, kao medicinske sestre… itd. Gdje god bile poslane, sestre oblate nikada ne zaboravljaju da su darovale svoj život za služenje.

Gdje obavljaju svoj apostolat?

Sestre oblate mogu biti pozvane provoditi svoj apostolat u bilo kojem mjestu u kojem djeluje Bratstvo.

U 2014. godini 78 oblata služilo je u deset različitih zemalja svijeta, ponajviše u Južnoj Africi, Njemačkoj, Engleskoj, Kanadi, Francuskoj, Keniji, Meksiku i na Filipinima.

Kako se postaje oblatom?

Da bi se pristupilo oblatama nužno je uputiti molbu Generalnome poglavaru FSSPX-a. Preporučljivo je priložiti suglasnost poglavara distrikta na temelju preporuke svećenika.

Kontakt Generalne kuće:

Noviciat Sainte Thérèse

1922 Salvan (VS)

Schweiz

T: +41 27 761-2128

Samostan Reichenstein ponovno naseljen

14. listopada 2017. je pet redovnika benediktinaca iz samostana Notre Dame de Bellaigue naselilo povijesni samostan Reichenstein u Eifelu.

Svečanu Misu na čast Bezgrješnoga Srca Marijina služio je dom Placide, prior samostana u Bellaigueu.

Pater Firmin Udressy, poglavar Njemačkoga distrikta FSSPX-a, zastupnik gradonačelnika Monschaua te otrpilike 250 vjernika pozdravilo je pet novih redovnika.

Nekadašnji premonstrantski samostan Reichenstein, podignut u 12. stoljeću, leži u ruralnom području usred parka prirode ,,Hohen Venn“ blizu njemačko-belgijske granice.

Zakonom zaštićeno kao spomenik kulture, ovom području pripada 32 hektara šume i jezero te leži na kamenom platou uz rub riječice Rur. Do pitoresknog gradića Monschaua je 7 km.

Samostan Reichenstein leži u dolini između Eschweidea i Kalterherberga na grananju cesta ,,Leyloch“ / ,,Richeelsleyer Weg“.

Samostan koji je iskusio 75 godina neprekinutoga redovničkog života premonstrata (norbertinaca), bio je ukinut u napoleonsko vrijeme i otišao u privatno vlasništvo. Stara samostanska crkva koja je tolika stoljeća služila za svetu Misu i molitvu časoslova, pretvorena je u štalu za poljoprivredne potrebe. 1970. je posjed stekla odvjetnička obitelj dr. Handschumachera te ga u velikom dijelu s ljubavlju restaurirala. Prije svega je stara crkva postala opet mjesto pobožnosti koje su mnogi izletnici kroz ,,Hohe Venn“ zavoljeli.

Prije osam godina stekla je posjed Udruga sv. Benedikta i pripremala ga uz donacije mnogih dobročinitelja iz okolice, ali i iz cijele Njemačke, za ponovno useljenje benediktinaca. Uz potporu za spomenik kulture i mnogo revnih radnika mogao se ostvariti značajni napredak u radovima oko obnove.

FSSPX je u posljednjim godinama mogao pomoći Udruzi sv. Benedikta oko restrukturiranja građevine (grijanja, dotoka vode i odvoda, struje, prozora, krova, podova itd.).

Samostan Reichenstein ostaje crkveno-pravno ovisan o benediktinskom samostanu u Bellaigueu (Clermont-Ferrand) koji je osnovan 1998. u jednome od najstarijih opatijskih posjeda u Burgundiji te danas ima oko 40 redovnika. Redovnici iz Bellaiguea pripadaju povijesno takozvanoj ,,početnoj opservanciji“ koja u Francuskoj potječe od p. Jean-Baptistea Muarda (1809.-1854.) iz samostana Saint-Pierre-qui-Vire (Burgundija). ,,Dom Muard nije htio osnovati novu formu benediktinskoga reda, nego je htio uzeti pravilo sv. Benedikta onakvo kakvo jest te to pravilo slijediti koliko je moguće u njegovoj izvornoj strogosti“ (Dom Banquet).

,,Izvorna opservancija“ je prepoznatljiva po noćnom oficiju, apstinenciji od mesa, šutnji i u sveobuhvatnom obržavanju ostalih tradicionalnih samostanskih propisa. To je kontemplativni život. Redovnici preuzimaju vrlo malo dušobrižničkih zadaća i žive posve povučeno.

Sveta Misa se slavi po tradicionalnim liturgijskim knjigama. Oficij se moli sedam puta na dan i jednom noću.

Poglavar samostana Reichenstein je dom Bernhard Huber, rođen u regiji Allgäu. Za svećenika je zaređen 2007. god.

Izvor: fsspx.de

Oblačenje u Göffingenu

Sunčeve zrake probijaju kišne oblake kada sestre Svećeničkog bratstva sv. Pija X. idu u svečanoj procesiji na treću nedjelju nakon Uskrsa, nakon svečane Mise, prema kipu Majke Božje u dvorištu Novicijata sv. Pija X. u Göffingenu.

Radosni dan započeo je sa svečanom (trojnom) Misom tijekom koje je jedna članica zajednice sestara primila redovničko odijelo. Došli su na taj obred p. Repp, prior iz Saarbruckena i misnik, rođaci, poznanici, prijatelji i puno članova KJB-a (Katoličkog pokreta mladih). U obredu su sudjelovali p. Trutt, koji je sestrama propovijedao pripravne duhovne vježbe i p. Bialek, prior iz Göffingena.

Nakon Creda je himnom ,,Veni Creator“ zazvana pomoć Duha Svetoga, na što je p. Repp u propovijedi jasnim riječima koje potiču na razmišljanje objasnio veličinu duhovnog poziva i evanđeoski savjet poslušnosti. Koliko se danas krivo shvaća redovnički život, u kojemu se upravo dragovoljnom poslušnošću poglavarima postiže prava nutarnja sloboda, sloboda za kojom svjetski ljudi trče, a ipak je nikad ne postižu, budući da su kroz varljive slike u brojnim stvarima prepustili svoju slobodu svijetu i neobuzdanom egoizmu.

Nakon propovijedi pristupila je postulantica u pratnji poglavarice i odgojiteljice novakinja pred oltar i pozvana je svojim svjetovnim imenom u oltarni prostor. Ondje je primila redovničko odijelo, bijeli veo novakinja i svijeću. Nakon toga je napustila kapelu i vratila se u odijelu Kristove zaručnice natrag u crkvu da bi položila svoje prvo obećanje vjernosti i primila blagoslovljenu krunicu, medaljicu sv. pape Pija X., koju sve sestre nose vidljivo nad škapularom, i naravno primila svoje novo redovničko ime.

Vrativši se u klupu, nastavila se Misa s Prikazanjem.

Sestre koje su se okupile iz 4 zajednice pjevale su na složan i odmjeren način gregorijanske napjeve, koje posebno njeguju. Kako je latinski jezik slika univerzalnosti Crkve, tako je upravo gregorijanski koral dokaz njezinog jedinstva i uzvišenosti u božanskom kultu. Nekoliko članova KJB-ovih susreta zborova koji su doputovali izbliza i izdaleka, pridonijeli su svečanosti tog trenutka s više pjesama i violinskih skladbi.

Nakon zajedničke fotografije i srdačnih čestitki pozvale su sestre sve goste na aperitiv u dvorištu samostana. Kao i toliko puno puta, pokazala se ponovno i tog dana povezanost i obiteljsko sudjelovanje katolika vjernih tradiciji koji se već godinama zajednički i uzajamno jačaju u vremenima krize i propadanja vjere i zato se trude ostati vjerni svojoj vjeri i tradicionalnoj liturgiji.

Nakon ručka i ugodnog druženja milosni je dan zaključen večernjom i klanjanjem, koje su sestre uzveličale divnim pjevanjem.

Gospodine, podari nam puno svetih redovničkih zvanja!

Izvor: fsspx.de

Hodočašće sestara dominikanki iz Fanjeauxa u Rim

Prije godinu dana organizirale su sestre dominikanke od Presvetog Imena Isusovog iz Fanjeauxa u Francuskoj hodočašće u Rim povodom 40. godišnjice njihovog reda. O tom jedinstvenom događaju snimljen je i film koji donosimo ovdje u hrvatskom prijevodu.

U nastavku prenosimo kratko izvješće o događaju objavljeno na stranici katholisches.info.

Staroobredne dominikanke u Rimu –

procesija u Baziliku svetog Petra pred očima kardinala

Kao zahvalu za 40. godišnjicu njihovog reda organizirale su staroobredne dominikanke iz Fanjeauxa hodočašće u Rim, u majku svih crkava i na grob apostola Petra. Školske sestre koje imaju kuću maticu u francuskom Fanjeauxu u Languedocu (oblast Aude) brinu se za 14 škola za djevojke. Deset škola, od čega 6 njih obuhvaćaju program od dječjeg vrtića do mature, nalaze se u Francuskoj, 3 u SAD-u i od 2012. jedna osnovna škola u Njemačkoj kod Freiburga im Breisgau.

Hodočasničko mnoštvo obuhvaćalo je više od 1500 osoba, među kojima više od 200 časnih sestara, oko 1000 sadašnjih učenica koje se moglo prepoznati po različitim plavo osijenjenim baskijskim kapicama, kao i učiteljica i apsolventica i određenog broja roditelja koji su podržavali hodočašće sa svojom medicinskom pomoći. Prvo razdoblje hodočašće odvilo se u utorak u bazilici San Giovanni in Laterano omnium, urbis et orbis ecclesiarum mater et caput (majka i glava sviju crkava grada Rima i cijeloga svijeta). Lateranska bazilika je po stupnju najviša među četirima patrijarhalnim bazilikama i papinska katedralna crkva. Ondje su hodočasnici otpjevali Credo, izmolili molitvu za Papu i križni put. Prijepodne su prisustvovali sv. Misi koju je služio p. Niklaus Pfluger, prvi asistent Generalnog poglavara FSSPX-a.

Svečana procesija u Baziliku sv. Petra pred očima kardinala

U četvrtak su staroboredni hodočasnici, sestre, djevojke i žene u svečanoj procesiji ušle u Baziliku sv. Petra da bi posjetile grob apostolskog prvaka sv. Petra. ,,Dojmljivi događaj pred očima kardinala upravo okupljenih za konzistorij, koji se ugodno uzdiže iz uobičajene strke i vreve hodočasnika i turista", kako to izvješćuje Chiesa e postconcilio.

Monaški pogledi: doručak u tišini

Slika iz tradicionalnog benediktinskog samostana

Gospe Guadalupske u Silver Citiju (SAD)

Nakon konventualne Mise monasi imaju doručak pri čemu stoje u tišini u samostanskom refektoriju.

Činimo što kaže prorok: Odlučio sam: Čuvat ću put svoj da ne sagriješim jezikom; postavih stražu svojim ustima. Zamukoh, ukrotih se, mučah i o dobru.(Ps 38, 2-3). Ovdje prorok pokazuje da ponekad treba iz ljubavi prema šutljivosti odustati od dobrih razgovora, pa toliko više moramo izbjegavati zlo govorenje poradi kazne za grijeh (Pravilo svetog Benedikta).

Izvor: sspx.org

Novi samostan dominikanki

Vjernici u Austrijskom, Švicarskom i Njemačkom distriktu mogu podijeliti veliku radost.

Školske sestre dominikanke iz Fanjeauxa (Francuska) utemeljuju drugi samostan na njemačkom govornom području. Ova tradicionalna družba koja raste tako brzo ima već preko 200 sestara, a među njima ima i nekoliko redovnica kojima je njemački materinji jezik.

Sestre dominikanke su ove godine svečano proslavile 40. obljetnicu utemeljenja

Družba je odabrala mjesto Schönenberg (u blizini Kölna). Na tom mjestu Svećeničko bratstvo sv. Pija X. već vodi Međunarodnu gimnaziju svete Terezije za djevojke čija je ravnateljica sestra Maria Michaela Metz.

Školske sestre dominikanke su na dva kilometra udaljenosti od gimnazije svete Terezije mogle kupiti vlastito zemljište koje će im omogućiti otvaranje samostana, dječjeg vrtića i osnovne škole. Sestre s odgovarajućim državnim ispitima u budućnosti će moći preuzeti predmete u obližnjoj gimnaziji za djevojke.

Dominikanke su već 2012. godine otvorile osnovnu školu pokraj priorata Rheinhausen (kod Freiburga i.Br.).

Nazočnost ove družbe koju Bog vidljivo blagoslivlja mnogim zvanjima za mnoge djevojke na njemačkom govornom području koje osjećaju poziv za Bogu posvećen život veliki je blagoslov. Stoga molimo svaki dan u našim prioratima i kapelicama: „Gospodine, daruj nam mnogo redovničkih zvanja!“

Odabir Schönenberga kao mjesta za samostan pojačat će nastavno osoblje gimnazije svete Terezije. Divno djelo odgoja mladih koje su ondje izgradili sestra oblata Maria Michaela i angažirani suradnici od 1991. godine, nastavlja se učvršćivati.

Već sada je lijepi broj katoličkih obitelji doselio u Schönenberg, druge će ih slijediti. Dječji vrtić i osnovna škola upotpunjuju školsku ponudu i pomažu u ponovnoj izgradnji kršćanstva malenim koracima. Obitelji čine velike žrtve kako bi svojoj djeci dale istinski kršćanski odgoj.

Samostan Reichenstein – proštenje

U subotu, 22. kolovoza 2015. u povijesnom samostanskom zdanju Reichenstein (kod Monschau u Eifelu) proslavilo se proštenje. Pet monaha iz samostana Bellaigue (Auverge, Francuska) izvjestilo je o budućem utemeljenju benediktinskog samostana u njemačko-belgijskom području.

Posjet monaha bio je dobra prilika saznati više o napredovanju gradnje.

Daljne informacije na adresi:

http://www.kloster-reichenstein.de

Nekoliko fotografija iz samostana Reichenstein:

Pater Placidus, meštar novaka iz samostana Bellaigue, bio je u Reichensteinu s trojicom subraće.

Oblačenje i prvi zavjeti u Niedaltdorfu

Kongregacija sestara Duha Svetoga (Kongregation der Sühneschwestern vom Heiligen Geist) 3. svibnja proslavlja oblačenje nove postulantice.

Jedna novakinja će dan ranije, 2. svibnja, položiti svoje prve zavjete.

Crkveni obredi počinju u 9.00 sati u kapelici kuće svetog Antuna u Niedaltdorfu (Saarland).

Kongregacija sestara Duha Svetoga utemeljena je nakon II. svjetskog rata u ondašnjoj Čehoslovačkoj. Godine 1966. sestre su mogle, kako su nakon oduzimanja svog samostana 6 godina bile na prisilnom radu, uz pomoć nadbiskupije Mainz emigrirati u Saveznu Republiku Njemačku. U biskupskom su gradu preuzele starački dom.

1992. su konačno primljene u Saarlandu gdje u Niedaltdorfu vode Starački dom svetog Antuna. Zbog svoje vjernosti tradicionalnoj liturgiji usko su povezane sa Svećeničkim bratstvom svetog Pija X.

Dom svetog Antuna ugošćuje 50 udomljenih i 17 časnih sestara.

Dužnosti sestara Duha Svetoga su:

• Život po pravilu III. reda svetog Franje u zavjetima siromaštva, čistoće, poslušnosti i ljubavi u vršenju pokore i zadovoljštine
• Njegovanje starih ljudi i bolesnika svake vrste
• Dostojno slavljenje svete Mise – po pretkoncilskom klasičnom rimskom Obredu
• Vršenje pokore radi ponovne uspostave Božje časti u svetoj Crkvi
  
  

Ovaj duh žrtve i pokore i danas još obilježava ovu zajednicu sestara.

Mlade djevojke koje se zanimaju za redovničko zvanje u nasljedovanju svetog Franje mogu se obratiti na:

Ehwrüdige Schwester Oberin

Haus St. Antoniushaus

Neunkircher Straße 71

66780 Niedaltdorf

www.antoniushaus-niedaltdorf.de

Sestre Bratstva sv. Pija X. - jedan dan u samostanu (video)

Predstavljamo prijevod kratkog filma o Sestrama Bratstva sv. Pija X., koji prikazuje život i djelovanje sestara u samostanu u njemačkom Göffingenu. Vjerujemo da će ovaj mali uradak pomoći da pobudimo svijest, da je pravi redovnički život i danas ostvariv, ako ga se živi u duhu katoličke tradicije. Molimo za milost da se mnoge djevojke – posebno iz našeg naroda, odluče posvetiti Bogu u redovničkom životu.

Prvi zavjeti kod Sestara Duha Svetoga u Niedaltdorfu (Saarska oblast)

Već smo izvješćivali o Sestrama Bratstva sv. Pija X. te o Oblatama kao i o Školskim sestrama dominikankama iz Fanjeauxa i Brignolesa. Postoji još nekoliko prijateljskih zajednica povezanih sa Svećeničkim bratstvom sv. Pija X. Jedna od tih zajednica jesu Sestre Duha Svetoga iz Niedaltdorfa u Saarskoj oblasti u Njemačkoj.

Sestre Duha Svetoga (Sühneschwestern vom Heiligen Geist) nisu slavile svagdašnji događaj u svibnju ove godine. Prvi put nakon petnaest godina jedna je sestra iz njihovih redova položila prve zavjete. Posljednje takvo slavlje bilo je 1999. godine, onda još u Mainzu.

1966. godine 23 sestre emigrirale su iz ondašnje Čehoslovačke koja je bila pod komunističkom vlašću na Zapad i u Mainzu su pronašle utočište. „Sestre iz Mainza“ kako ih puk otada naziva, preuzele su tu starački dom, naime Maria-Hilf-Stift. 1992. godine nekoliko je sestara iz Mainza došlo u Niedaltdorf u Saarskoj oblasti, u blizini lotrinške granice da tu otvore drugu kuću: starački dom svetog Antuna. Godine 2000. kuća je u Mainzu zatvorena pa su i ostale sestre koje su boravile u Mainzu doselile u Niedaltdorf. Otada nije bilo podmlatka; međutim, kako se čini, „mršave godine“ sada su prošlost. Točno prije dvije godine Irena Lojack obukla je redovnički habit i istodobno dobila redovničko ime: sestra Maria Crescentia. Protekle dvije godine u novicijatu služile su praktičnoj i teoretskoj formaciji časne sestre. Prošlog 3. svibnja redovnica je sada, najprije za sljedeće tri godine, položila zavjete siromaštva, čistoće, poslušnosti i pomirbene ljubavi. Sa sestrama se radovalo cijelo mnoštvo iz okoline, ali i mnogi pristigli izdaleka: obitelj i prijatelji sestre koja je polagala zavjete, stanovnici kuće i njihova rodbina; vjernici koji redovito dolaze na sv. Misu u kapelicu Doma svetog Antuna. Među uzvanicima vidjeli smo i mnoge prijatelje svećenike i časne sestre.

Pater Patrice Laroche koji je sestrama održao višednevne duhovne vježbe, držao je svečani govor: „Ako je oblačenjem počela neka vrsta zaručništva, onda se u zavjetima može vidjeti svadbu. Sestra postaje zaručnicom Isusa Krista. Stoga zavjeti nisu samo cilj i završetak novicijata, nego novi početak. Od svadbe zaručnik i zaručnica se bolje upoznaju, oni sve više produbljuju obostranu ljubav i time i po navikama sliče jedno drugomu.

Trajna želja Kristove zaručnice stoga treba biti da postane što sličnijom svojemu zaručniku, po riječi svetoga Pavla Filipljanima: „Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego - hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem.“

Propovjednik je tada uputio na Blaženu Djevicu Mariju. „Ona je ta koja pomaže dospjeti do savršenosti. Tako stoji u Ulaznoj molitvi dnevne Mise (od Bezgrješnog Srca Marijina): Adeamus cum fiducia ad thronum gratiae – Pristupimo s pouzdanjem k prijestolju milosti da postignemo milosrđe i nađemo milost, kad nam ustreba pomoć!“

Tijekom novicijata novakinja je nosila bijelu koprenu; kao vanjski znak svojeg polaganja zavjeta tijekom je slavlja dobila crnu koprenu. Osim toga, odsada će vidljivo nositi oko vrata jednu medalju na kojoj je urezan simbol Duha Svetoga i slika Majke Božje. Prigodom predaje medalje svećenik je rekao: „Primi ovu medalju i štuj Duha Svetoga! Neka te On vodi k savršenosti, a Bezgrješna Djevica Marija neka ti bude pomoćnica i tješiteljica na putu u nebo.“

Na koncu je svećenik sestri koja je polagala zavjete stavio prsten na ruku s riječima: „Vjenčavam te s Isusom Kristom, Sinom Vječnog Oca. Uzmi dakle prsten zaručničke vjernosti, pečat Duha Svetoga kako bi živjela kao Božja Zaručnica. U ime Oca i Sina i Suha Svetoga. Amen.“

Nakon crkvenog slavlja gostoprimljive su sestre sve nazočne pozvale na aperitiv i na svečani ručak u lijepoj dvorani Doma svetog Antuna. 

S Božjom pomoći i sljedeće će godine jedna novakinja kod „Sestara iz Mainza“ u Niedaltdorfu položiti prve zavjete.

40 godina vjernosti izvoru

Škola u Saint-Préu

19. srpnja biskup je Bernard Fellay u južnofrancuskom Brignolesu slavio svečanu pontifikalnu Misu. Prigoda je bila četrdesetgodišnje postojanje Školskih sestara dominikanki od Saint-Préa. Školske sestre dominikanke od Saint-Préa su jedan od prvih lijepih plodova tradicionalnog otpora navodnim reformama koje potresaju Crkvu (ne samo u Francuskoj).

Jedna skupina od otprilike 26 sestara „Školskih sestara dominikanki iz Toulousea“ suprotstavile su se 1974. godine uvođenju liturgijske reforme i revolucioniranju redovničkog života. Otišle su i utemeljile jednu školu koja je postala centrom jedne kongregacije u stalnom rastu koja danas ima otprilike 120 sestara i koja vodi sedam škola u Francuskoj i dvije u Argentini. Svake godine mnogobrojna zvanja pronalaze put u ovu kongregaciju, među njima ima već zvanja i iz drugih zemalja, primjerice iz zemalja njemačkog govornog područja.

Prošlu se subotu okupilo oko 1000 bivših učenica i prijatelja Kongregacije na jubilejsko slavlje.

Biskup je Fellay sa sestrama obnovio posvetu Kongregacije Bezgrješnom Srcu Marijinu.

Među čestitarima se bile i različite prijateljske zajednice.

Djevojke koje se zanimaju za redovnički život Školskih sestara dominikanki mogu pisati na francuskome ili na njemačkome na adresu:

Ew. Mutter Generaloberin
Cours Saint Dominique
Saint-Pré
83170 La Celle
Frankreich