Pobudnica Querida Amazonia – šutnja o celibatu

D

ana 12. veljače 2020. objavljena je pobudnica pape Franje koja se nadovezuje na Sinodu o Amazoniji koja je održana u Rimu od 6. do 27. listopada 2019. godine.

Benedikt XVI. – slaba obrana svećeničkoga celibata

15.

siječnja 2020. privukla je iznimno veliku pozornost objava knjige koju su napisali Benedikt XVI. i kardinal Robert Sarah pod nazivom Des profondeurs de nos coeurs (Iz dubina naših srdaca).

Treba li Crkva zbog nestašice svećenika ukinuti obvezu celibata?

Svaka revolucija napreduje postupno, od početnih oblika koji obuhvaćaju stvari koje je naoko lakše promijeniti i u čiju je promjenu puk lakše uvjeriti, pa kada se usvojila navika promjene prelazi se na ozbiljnije stvari, da bi se tako potpuno usvojio duh promjena i moglo prijeći na one stvari koje nose sa sobom najveću težinu.

Celibat - samo crkveni zakon ili apostolsko naslijeđe? (III.)

Objavljujemo u povodu intervjua vatikanskog Državnog tajnika Parolina, koji svećenički celibat stavlja na raspravu, članak u tri dijela autora Heinza-Lothara Bartha koji je objavljen u mjesečniku KIRCHLICHE UMSCHAU o apostolskom podrijetlu svećeničkog celibata.

Nakon što smo objavili prvi i drugi dio, slijedi treći i posljednji dio članka o apostolskom podrijetlu celibata.

Malo poznata pravila za oženjenog istočnjačkog svećenika

Na Zapadu je glede celibata bilo pravih vremena propadanja što se u katoličkim krugovima ni ranije nije poricalo. Pročitajmo samo vrijedno djelo Johanna Adama Möhlera, Der Geist des Zölibates (Duh celibata), koje je izišlo 1828. i koje je Dieter Hattrup ponovno izdao (Paderborn 1992., 63-72). Ali to nikada nije išlo tako daleko kao na Istoku gdje je brak kod svećenika službeno i općenito dopušten u svojem uobičajenom obliku.

Doduše, postoji jedna uredba koja se često previđa u današnjoj diskusiji: po tome brak mora biti sklopljen prije prihvaćanja prezbiterijata na Istoku. Ova nedosljednost morala bi se zapravo općenito zamijetiti. Zašto se onda netko ne smije oženiti i kao svećenik? Obrazloženje koje se povremeno čuje jest da je vrlo neumjesno da svećenik hoda uokolo kao prosac koji traži ženu. I premda to nije posve krivo, ne seže dovoljno duboko. U stvarnosti ovdje je nešto posve drugo razlog, naime prastaro pravilo da netko tko je oženjen doduše može biti zaređen, ali bi onda zapravo morao živjeti uzdržljivo!

I k tome pridolazi još drugi i često previđeni vidik gdje se iza toga nalaze stare uredbe o celibatu. Jer i orijentalni svećenik koji danas smije živjeti u normalnom braku, mora se prije prikazivanja svete misne Žrtve jedno određeno vrijeme uzdržavati spolnog odnosa. To je već spomenuti ukrajinski svećenik Roman Cholij s pravom primijetio (Clerical Celibacy in East and West, 151-161). Ova disciplina stoga je moguća jer se kod bizantinaca i drugih istočnjaka, ne uzimajući u obzir određene blagdane, liturgija u pravilu slavi samo nedjeljom. Po zapadnom običaju koji se može dokazati već kod Tertulijana i Ciprijana i koji se je zbilja rano, premda ne općenito prakticirao - da svećenik svednevice prinosi svetu Žrtvu, prakticiranje braka time više ne bi bilo uopće više moguće. To su sve misli koje zapadni protivnici celibata ili uopće ne poznaju ili ciljano prešućuju odnosno omalovažavaju!

Celibat - čisto crkveni zakon ili apostolsko naslijeđe? (II.)

Objavljujemo u povodu intervjua vatikanskog Državnog tajnika Parolina, koji svećenički celibat stavlja na raspravu, članak u tri dijela autora Heinza-Lothara Bartha koji je objavljen u mjesečniku KIRCHLICHE UMSCHAU o apostolskom podrijetlu svećeničkog celibata.

Nakon prvoga, slijedi drugi dio članka o apostolskom podrijetlu celibata.

Nedostatci na Drugom vatikanskom saboru i u Katekizmu Katoličke Crkve

Štoviše. U „Presbyterorum Ordinis“ (PO broj 16) Drugog vatikanskog sabora celibat se označava prikladnim, a ne nužnim što je dalo prigodu za iritacije, a neprijateljima neoženjenog svećenika tjeralo vodu na njihove mlinove. Da su se koncilski oci kod ove procjene pozivali ne samo na istočne Crkve, nego baš i na navodno drukčiju praksu prve Crkve, i to s obzirom na 1 Tim 3,2-5 i Tit 1,6, može se označiti nespretnim, upravo lakoumnim; to odgovara u svakom slučaju ondašnjim istraživanjima (4), kojima su već i ranije iznijete alternative.

Vidi se još jedanput više koliko je loša savjetodavnost u modernoj Crkvi ako ishitreno stavlja nekakve navodno sigurne znanstvene spoznaje protiv svojeg višestoljetnog nauka i prakse. Slično se dogodilo, kako bismo spomenuli barem dva primjera, i kod uvođenja pričesti na ruku i izmjene smjera celebracije. Obje novotarije mjerodavno su promicane pomoću odgovarajućih studija bonskog liturgičara Otta Nussbauma koje su kasnije barem u bitnim vidicima opovrgnute istraživanjima. Za dobru je pak stvar potrebno vremena! Baš jedna institucija koja je u vremenskoj sferi stara dva tisućljeća te osim toga zastupa vječne istine, a po osobi svojeg Utemeljitelja i po svojoj biti i cilju čak strši čak i u vječnost, trebala bi se uzdržati svakog oblika žurbe u svojim bitnim odlukama.

Celibat - samo crkveni zakon ili apostolsko naslijeđe? (I.)

Mnogi su mediji prenijeli da je novoimenovani Državni tajnik, nadbiskup Parolin koji je preuzeo svoju dužnost 15. listopada, govorio o svećeničkom celibatu. To nije “dogma Crkve“, o tome se može „raspravljati“.

Parolin je po navodima iz tiska u jednim venezuelanskim novinama s obzirom na celibat kazao, da se o takvim temama može razgovarati i „razmišljati o nekim izmjenama“. Ali to se mora dogoditi „u službi istine i po volji Božjoj“.

Svećeničko beženstvo tradicija je koja seže do u prva stoljeća. Ne može se „jednostavno reći da je prevladana“, tako nadbiskup. Ovom prigodom objavljujemo u nastavcima članak Heinza-Lothara Bartha koji je objavljen u mjesečniku KIRCHLICHE UMSCHAU o apostolskom podrijetlu svećeničkog celibata.

Ova studija značajnim se dijelom temelji na poznatoj knjižici Alfonsa kardinala Sticklera (+2007.): ,,Der Klerikerzölibat. Seine Entwicklungsgeschichte und seine theologischen Grundlagen“, čiji je prijevod dostupan i na hrvatskom jeziku.

Klerički celibat

Razlozi na kojima se temelji svećenički celibat mogu se svesti na tri:

1.     Kristološki razlog.

2.     Ekleziološki razlog.

3.     Eshatološki razlog.

Kristološki se razlog drži činjenice da je svećenik alter Christus i celebrira in persona Christi. Budući da je Isus za sebe odabrao celibat, dakle i svećenik treba živjeti u celibatu.

Vatikanski državni tajnik želi raspravu o celibatu

Novoimenovani vatikanski Državni tajnik Pietro Parolin drži debatu o obvezujućem beženstvu svećenika mogućom.

U jednom intervjuu za venezuelanski dnevni list El Universal, u povodu svojega oproštaja iz Venezuele kao Papin veleposlanik, čini se da očito pokazuje spremnost zauzeti progresivne stavove kako bi sebi tako zajamčio suglasnost ovih krugova za svoj novi zadatak.