četvrtak, 15. kolovoza 2013.

Assumpta est Maria...


„Quapropter, postquam supplices etiam atque etiam ad Deum admovimus preces, ac Veritatis Spiritus lumen invocavimus, ad Omnipotentis Dei gloriam, qui peculiarem benevolentiam suam Mariae Virgini dilargitus est, ad sui Filii honorem, immortalis saeculorum Regis ac peccati mortisque victoris, ad eiusdem augustae Matris augendam gloriam et ad totius Ecclesiae gaudium exsultationemque, auctoritate Domini Nostri Iesu Christi, Beatorum Apostolorum Petri et Pauli ac Nostra pronuntiamus, declaramus et definimus divinitus revelatum dogma esse : Immaculatam Deiparam semper Virginem Mariam, expleto terrestris vitae cursu, fuisse corpore et anima ad caelestem gloriam assumptam“.
Pius P. P. XII, Constitutio apostolica Munificentissimus Deus, A. D. 1950

3 komentara:

  1. Pogledajte predkoncilsku Crkvu: ne djeluju li ove fotografije nestvarno?! Kao da to uopće nije moguće, a dogodilo se, i to ne tako davno.
    Povratkom Tradiciji i starom obredu Crkva bi opet odisala sigurnošću, snagom i bila bi čvrstom stijenom koju ništa ne može prodrmati.
    Veliki Pijo XII., jedan od najvećih "vojskovođa" vojujuće Crkve modernog doba!
    Neka Blažena Djevica, dušom i tijelom u nebo uznesena, blagoslovi svu tradicionalnu braću koja čitaju ovaj blog, a i ostale koji navrate!

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  2. Lijepa li vremena kad smo mi, trady ekipa, bili u Rimu "kod kuće".
    Danas smo vjernici i ljudi druge klase: neželjeni, prezreni, modernistima koji su zaposjeli Rim-krajnje odurni!

    Klement

    OdgovoriIzbriši
  3. "Jer oni drže mjesta, ali vi Apostolsku Vjeru."
    - sv. Atanazije, aleksandrijski patrijarh, crkveni otac i naučitelj, u pismu katolicima progonjenim od mjesnih biskupa arijanaca

    "Vi [tradicionalni katolici] nastavljate predstavljati istinitu Crkvu, Katoličku Crkvu. (...)
    Gdje se nalazi vidljiva Crkva?
    Vidljiva Crkva se prepoznaje po oznakama koje su uvijek dane vidljivosti: jedna, sveta, katolička i apostolska.

    Pitam: gdje se nalaze prave oznake Crkve? Jesu li one više u službenoj Crkvi ili u nama, u onom što mi predstavljamo, što mi jesmo?

    Očito da smo mi oni koji čuvaju Jedinstvo vjere, koje je nestalo iz službene Crkve. Jedan biskup vjeruje u jedno, drugi ne, vjera je različita, njihovi katekizmi sadrže strašna krivovjerja. Gdje je jedinstvo vjere u Rimu?

    Gdje je jedinstvo vjere u svijetu? U nama je, nama koji smo ga sačuvali.
    (...)
    Gdje je apostolicitet? Oni su raskinuli s prošlosti. Ne žele više znati o prošlosti prije Drugog vatikanskog. (...)

    Sve ovo pokazuje da smo mi ti koji imaju oznake vidljive Crkve. Ako još postoji vidljivost Crkve, to je zahvaljujući vama. Te oznake se ne nalaze u drugima.
    U njima više nema jedinstva vjere, a vjera je ta koja je temelj sve vidljivosti Crkve."

    (mons. Lefebvre, Fideliter, br. 66, stu 1988.)

    "Dajte da vam ispričam priču o jednoj gospođi iz Pariza, koju mi je sama rekla... Išla je na novu Misu, ali nije tamo našla mir. Nešto nije bilo u redu tamo, ali nije znala točno što. Pitala je svećenika (...) Nije dobila nikakav razuman odgovor pa je nastavila ići, ali je bila veoma uznemirena. Jedan dan je razgovarala sa svojom tetkom. Bez nekog posebnog razloga, njezina tetka je usput spomenula da se Blažena Djevica Marija obraćala maloj djeci. Nekoliko tjedana kasnije, ovoj gospođi je to palo na pamet i rekla je: "Imam osmogodišnju kćer. Možda ona može doći do odgovora!" Tako su se ona i njezina kćer dvezle do Rue de Bac, gdje se Blažena Djevica Marija ukazala sv. Katarini Laboure da joj da Čudotvornu Medaljicu. Kad su tamo stigle, uputila je kćer: "Ti pitaj Blaženu Djevicu Mariju gdje trebamo ići na Misu." Ta gospođa mi je rekla da je bilo toliko prometa da je bilo nemoguće da parkira i uđe s djevojčicom. Ostala je u autu i kružila okolo. Nakon 10-15 minuta, djevojčica je došla do auta i rekla svojoj majci: "Moramo ići u Saint Nicholas du Chardonnet." "Saint Nicholas!", rekla je majka, "To je crkva lefebvrista! Oni su šizmatici! ...Zašto? Pitaj Svetu Majku zašto!" Tako se djevojčica vratila u kapelicu i nakon nekoliko vremena došla natrag do auta s ovim odgovorom: "Jer je tamo prava Crkva." "Što je to?", pitala je majka. "Što je prava Crkva? Što to govoriš, kćeri? Ne razumijem." Tako se djevojčica opet vratila unutra, počinjući seriju pitanja i odgovora sa Svetom Majkom, koja je trajala sljedeća tri tjedna. Sljedeća tri tjedna, ta gospođa bi davala pitanja djevojčici da pita našu Gospu. Djevojčica bi se vraćala govoreći o [enciklikama] "Quas Primas", o "Mortalium Animos", o Prvom vatikanskom, Drugom vatikanskom itd. Gospođa je pročitala te enciklike i poprilično knjiga. Na kraju tri tjedna, predala se i završila u crkvi Saint Nicholas du Chardonnet."
    (mons. Fellay, http://archives.sspx.org/sspx_and_rome/rome_sspx_campos_part_2.htm)

    OdgovoriIzbriši

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.